Najmlađa od tri kćeri koju je Bruce Willis dobio u braku s Demi Moore, u kolumni za Vogue otkrila je brojne pojedinost o svojim bolestima, ali i očevoj demenciji koju nije prepoznala zbog čega se osjećala neprihvaćenom i nevoljenom.
‘‘Moja je obitelj početkom 2022. objavila da moj tata Bruce Willis pati od afazije, moždano posredovane nesposobnosti govora i razumijevanja, a ranije ove godine saznali smo da je taj simptom obilježje frontotemporalne demencije, progresivnog neurološkog poremećaja koji iz dana u dan narušuje njegove kognitivne sposobnosti. Ali već dugo znam da s tatom nešto nije u redu. Počelo je s nekom vrstom neodređenog nereagiranja, što je obitelj pripisala njegovom oštećenju sluha, ali se to nereagiranje produbilo i počela sam njegov gubitak interesa za mene shvaćati vrlo osobno. Dobio je dvije kćeri s mojom maćehom, Emmom Heming Willis i mislila sam da je jednostavno izgubio interes za mene .Moj adolescentski mozak mučio se nekom pogrešnom matematikom - nisam dovoljno lijepa za svoju majku i nisam dovoljno zanimljiv za svog oca.‘‘, napisala je 29-godišnja Tallulah Willis između ostalog u eseju za modni magazin Vogue, razotkrivši pravu istinu o tatinoj, ali i svojim bolestima
Otvoreno je progovorila kako od jedanaeste godine pati od depresije, pati i od ADHD poremećaja, a prije četiri godine dijagnosticirana joj je anoreksija te prije tri - rubni poremećaj ličnosti. Tek je sada shvatila da određena nezainteresiranost njezinog oca za nju nije manjak roditeljske ljubavi već njegova teška bolest koja se dugo i sporo razvijala.
Iako su vijesti o Bruceovom stanju javno objavljene tek u ožujku 2022.,Tallulah tvrdi da je njegova bolest počela puno prije same dijagnoze i objave.
‘‘Dok sam bila umotana u svoju tjelesnu dismorfiju, razmećući se njome na Instagramu, moj se tata tiho borio, a ja sam njegovo stanje ignorirala.Provedene su sve vrste kognitivnih testiranja, ali tada još nismo imali potvrdu o čemu se radi‘‘ napisala je Tallulah.
‘‘U ljeto 2021. shvatila sam ozbiljnost njegovog stanja. Naime, bila sam na jednom vjenčanju i kada je otac mladenke održao govor shvatila sam da ja to nikada neću doživjeti od svog oca koji se već tada teško izražavao. Briznula sam u plač i pobjegla u obližnje grmlje da me nitko ne vidi. Bila sam i sama previše bolesna da bih shvatila da s tatom nešto nije u redu. Sada sam bolje i shvaćam da je njegovo distanciranje nemoć govora rezultat bolesti.‘‘
Sada je, kaže, usredotočena na sakupljanje uspomena s ocem koji većinu vremena živi u nekom svom svijetu. Često odlazi u njegov dom koji dijeli s Emmom Heming, snima mnoštvo zajedničkih fotografija, a njegove glasovne poruke sprema na hard disk.
‘‘Bila sam i sama previše bolesna da bih shvatila da s tatom nešto nije u redu. Sada mi je svaki trenutak proveden s njim dragocjen i radim na tome da prikupim što više zajedničkih uspomena prije nego što napusti ovaj svijet. Koliko god je njegovo stanje teško još uvijek me prepoznaje, ali nažalost prognoze nisu dobre.‘‘