Sarajevski glumac i redatelj Branko Đurić Đuro, koji je u 49. je godini ponovno okupio punk rock bend Bombaj štampa, s kojim je osamdesetih nastupao na glazbenoj sceni: njihova pjesma bit će glazbena podloga filma Angeline Jolie, a jednu mu je napisao i kolega Colin Farrell.
Koliko gitara posjedujete? – Imam ih desetak, a sviram na njih pet: na tri električne, jednoj akustičnoj i maloj gitari sa šest žica koju stalno nosim sa sobom. To su Les Paul iz 1972., koju sam kupio u Londonu prije tri godine, Cherry Red de luxe, Telecaster Blond i Mustang, te akustična Lakewood. Sa mnom u autu uvijek je mala gitara gitalele sa šest žica.
Koja vam je najdraža? – Svaka ima svoje ime: Les Paul zovem Marlena, a Telecasteru je ime Gojko. Oni su mi najdraži. Nabavio sam specijalni kovčeg za njih dvoje da ih mogu kao jedan komad prtljage ponijeti u zrakoplov.
Tko vam je kupio prvu gitaru? – Dobio sam je za sedmi rođendan od prijatelja mog pokojnog oca. Zvala se Haiti i na njoj sam počeo svirati klasiku.
Jeste li kada svirajući gitaru zaveli djevojku? – Naravno. Zašto bih inače svirao po plažama i parkovima. Prvo sam skinuo pjesmu Deep Purplea ‘Soldier of Fortune’, no išlo mi je bolje uz ‘Krivo je more’.
Jeste li kao mladić sanjali o karijeri glumca ili pjevača? – Moji dječački snovi bili su da postanem pjevač: prvi idoli su mi bili Zdravko Čolić i Davorin Popović Pimpek iz Indexa.
Jeste li nakon dva desetljeća života u Ljubljani počeli sanjati na slovenskom? – Ne vem. Vjerojatno jesam, iako snove ne pamtim.
Koja su vam najdraža mjesta u rodnom Sarajevu? – Stan moje majke, Nedinov glazbeni studio, te klubovi Havana, gdje se skuplja moja raja, i Zao plan, u kojem vježbamo. Ostatak benda obožava pekarnicu na Baščaršiji, gdje poslije ponoći kupuju kifle. Ja to izbjegavam jer pazim na liniju.
Koja tri albuma biste ponijeli na pusti otok? – Dva albuma The Rolling Stonesa i jedan Chucka Berryja. Možda i jedan Boba Marleya. Vjerojatno bih se odlučio za kompilacije.
Što vam je životni moto? – Kroz život me vodi stara azerbejdžanska uzrečica: “Uživaj u svemu što radiš.”
Planirate li veliku feštu u povodu 50. rođendana iduće godine? – Zasad se pravim lud, ponašam se kao da to nikad neće doći. Ali znam da veliku feštu, na koju ću pozvati sve prijatelje i drage ljude, ovaj put neću moći izbjeći.
U čemu je tajna vašeg uspjeha? – Ne smatram se osobito uspješnim. Da i imam neku tajnu, sigurno je ne bih otkrio drugima.
A uspješnog braka s Tanjom Ribič? – U ljubavi.
Šalju li vam obožavateljice pisma i darove? – Moj najaktivniji fan klub je u Japanu, osnovan je nakon filma “Ničija zemlja”. Ne znam kako su došli do moje adrese, ali počeli su mi slati pisma i darove u povodu rođendana, Božića, Nove godine, Bajrama… Svaki put dobijem lepezu i djetelinu s četiri lista. Vodi ga Masako Doi, djevojka za koju sam godinama mislio da je muško, jer mi je poslala svoju sliku na kojoj je u prvom planu bila mačka. Upoznao sam je prije nekoliko godina u Japanu na promociji filma “Kajmak i marmelada” i jako se zacrvenjela kad me ugledala.
Jeste li strog otac? – Smatram se previše popustljivim. Najmlađa kći vrti me oko malog prsta.
Kako reagirate kad se razljutite? – Burno. Najviše se uzrujam u prometu, tu mi je fitilj vrlo kratak i tada mnogo psujem – ako nema suputnika.
Vode li vas u životu više osjećaji ili razum? – Osjećaji. Razum me poslije vadi.
Kad ste posljednji put zaplakali? – Svaki put plačem kad gledam filmove Charlieja Chaplina.
Koju ljudsku osobinu najteže podnosite? – Glupost.
Na što biste potrošili posljednji novac? – Nadam se da neću biti u toj situaciji. Ako budem, potrošit ću ga na hranu, što drugo.
Što vam je najveći gušt? – Mnogo ih je. Jedan od najvećih mi je napraviti i poslužiti ručak obitelji i prijateljima. Najsretniji sam kad sve pojedu.
Možete li se zamisliti u mirovini, ne radeći ništa? – I te kako. Prije sam si obećavao da poslije četrdesete neću raditi ništa, sad se zavaravam da me mirovina čeka u pedesetoj, ali bojim se da ništa od toga.
Imate li neostvarenih želja? – Naravno. Jako je gadno kad su sve ostvarene.
Kako bi izgledao vaš dan iz snova? – Da mogu birati, ne bih se žalio kad bi se dan s obitelji na brodu pretvorio u beskonačnost. Nitko sretniji od mene.