Vladimír Bachorík, kipar i staklar, oduvijek je radio u svom stanu u stambenom naselju u Pragu, zato je uslijed potpune rekonstrukcije želio dizajnirati prostor za rad od stakla. Ono što nije želio bila su vrata. Neobičan zadatak prepušten je češkom arhitektonskom studiju NEUHÄUSL HUNAL, čiji je tim odmah prepoznao vrijedan potencijal za generiranje neobičnih rješenja. Stoga su zadatak shvatili kao svojevrsni eksperiment.
"Naš je cilj bio koristiti hibridnu tipologiju i postići najviši stupanj slobode, svjetlosti i velikodušnosti. Granice i funkcije su tlocrtno i materijalno zamagljene: maksimalno otvoren i protočan prostor bez vrata dijeli samo profilirano staklo sa savijenim završnim stjenkama koje mu daju izgled U profila", pojašnjavaju autori projekta, David Neuhäusl i Matěj Hunal.
Ovi prozirni stakleni blokovi u apartmanu osiguravaju prodor svjetlosti, dok njihova materijalnost i karakter prirodno upućuju na cjeloživotni rad klijenta.
Uz statiku, infrastruktura je ključno ograničenje dizajna: vodovodni i kanalizacijski priključak definirao je položaj jednog gotovo zatvorenog prostora. Tako je najistaknutiji element postao kupaonski luk s toaletom i tušem.
"Zbog zbrinjavanja otpada smješten je na maloj platformi koja suptilno naglašava njegovu prostornu dominaciju", opisuje se.
Tlocrtnu kompoziciju nadopunjuju tri otvorene staklene U-profilirane krivulje koje nenametljivo definiraju garderobni, skladišni i radni prostor, odnosno kuhinju. Preostali prostor je slobodno moduliran između ovih linija stakla i ostaje otvoren za bilo kakvu buduću interpretaciju.
"Radili smo po našem omiljenom principu, pri čemu jednoličan i jednoznačan prostor čini pozadinu života - u ovom slučaju prije svega rada - njegovih stanovnika. Radili smo i po našem drugom omiljenom principu, gdje uklanjamo sve što nije nosivo i ne krši zakon. Pravokutni tlocrt "od prozora do prozora" presječen je armirano-betonskim nosivim zidom s dva otvora kojemu smo, zahvaljujući povlaštenom položaju, oduzeli materijalnu bit i učinili ga nositeljem identiteta. S druge strane, preostali zidovi i strop ostavljeni su u običnoj bijeloj žbuci - ne želimo pretjerivati s betonskim manirizmom, niti se previše natjecati s elegantnim staklom ili stvarati pretjerano ograničen prostor", ističu arhitekti.
"Mokra mjesta", ona s vodom, definirana su prljavo bijelim mozaikom, dok je kuhinja - u kojoj se stvara više umjetničkih djela nego jela - posebno dizajnirana kako bi funkcionalno odgovarala svojoj namjeni.
Karakter svakog prostora naglašen je i rasvjetom.
