Ove godine Hotel Dunav u Iloku napunio je 18 godina i konačno može početi konzumirati neka od izvrsnih srijemskih vina koja nudi na svojoj vinskoj listi! Šalu na stranu, čestitamo rođendan jer uspjeti održati restoran i hotel u najistočnijem hrvatskom gradu u kojem po posljednjem popisu živi 5045 stanovnika, a u stvarnosti negdje oko 3000, velik je uspjeh. Osim apsolutno fantastične lokacije na samoj obali Dunava u podnožju iločke utvrde, restoran Hotela Dunav poznat je kao jedno od najboljih mjesta u Vukovarsko-srijemskoj županiji koje služi riječnu ribu i u koji redovno zalaze ljubitelji fiša (prvi su u VSŽ počeli služiti fiš bez kosti, samo s filetima ribe), ali i kečige, koje nema na jelovniku, ali se uvijek isplati okušati sreću i raspitati se kod konobara.
Kako vikendom zna biti poprilična gužva i na terasi s fantastičnim pogledom na Dunav bez rezervacije teško je dobiti mjesto, odlučili smo se zaputiti do Iloka sredinom tjedna. Naime, unutrašnjost restorana lijepo je održavana i uredna, ali je uređena u stilu 19. stoljetne luksuzne dvorane s puno tamnog drva, svilenim tapetama i baršunastim tepihom, interijer koji nikako ne povezujemo sa Srijemom i koji je vrlo mračan čak i za sunčana dana. Pa ne čudi da je potpuno prazna, dok je terasa je bila solidno popunjena, sudeći po govoru - većinom strancima i ‘‘gastarbajterima‘‘.
Kako smo relativno redovni gosti i nedavno smo jeli fiš koji je standardno dobar, odlučili smo se za krem juhu od povrća (5 €), riblju paštetu (6 €) i raviole punjene paštetom od smuđa u umaku od blitve i dimljenog sira (13 €) za predjelo.
Juha je bila loša. Mlaka i neukusna, slabo začinjena i bez trunke karaktera djelovala je više kao porcija dječje hrane, a dominirala je čudna kiselina za koju nismo bili sigurni radi li se o octu ili kiselom kupusu. Šteta s obzirom na sezonu svježeg povrća koja je u jeku.
Riblja pašteta od riječne ribe bila je ukusna, ali poslužena s maslinovim uljem. Zašto ne s bučinim ili hladno prešanim suncokretovim uljem, ne znamo, ali nam ova kombinacija nije baš odgovarala. Kao što također ne znamo što s tri tanko narezane šnite limuna na tanjuru jer za cijediti po pašteti sigurno nisu, a mislimo da su i komadi prženih kora sasvim suvišni kada se uz paštetu poslužuje i tostirani kruh.
Ravioli nisu baš popravili dojam. Počev od, po našem mišljenju, sasvim suvišne ‘‘dekoracije‘‘ od ne baš tanko narezane šnite krastavca smotane u stožac koji imitira kakav cvijet i par linija redukcije balzamičnog octa, pa do suhih raviola položenih na umak koji se sastojao od blanširane i gotovo čitave blitve ubačene u vrhnje za kuhanje bez trunke dimljenog sira, ovo je jelo koje izgledom i okusom više podsjeća na kakvu kantinu ili učenički pokušaj. Jedino što je pohvalno je punjenje, sve ostalo treba zaboraviti. Ovo jelo smo ranije jeli i bilo je puno bolje pripremljeno, tako da u ovoj izvedbi ni izbliza ne opravdava cijenu.
Odlučili smo se za ‘‘surf and turf‘‘ varijantu glavnih jela pa smo naručili teletinu u umaku od vrganja (16 €), slavonski odrezak (16 €), riblju platu ‘‘Benešić‘‘ (15 €) i file smuđa u kukuruznom brašnu (16 €). Praksa koja nam se nimalo ne sviđa je posebno naručivanje priloga kod svih glavnih jela, što dodatno diže cijenu tanjura. Pa smo tako uz teleće odreske naručili pire krumpir (3 €), uz riblju platu krumpir s blitvom (kuhani krumpir 3 € i kuhana blitva 4 €) i uz file smuđa domaći krumpir (4 €)
Teleći odresci bili su mekani i vrlo dobro pripremljeni, te su se u umaku lijepo osjetili vrganji uz pire krumpir kao dobar pratitelj ovakvoj vrsti jela. Korektan i ukusan tanjur.
Za razliku od Slavonskog odreska. Jelovnik kaže da se radi o odresku punjenom kulenom i sirom i posluženom uz pikantni umak od šampinjona i s domaćom tjesteninom. Nedovoljno istučeno meso i relativno debela šnita kulena kojom je punjeno dala je ovom odresku volumen koji ne djeluje nimalo prijateljski i zbog kojeg je odrezak bilo teško suvislo zatvoriti, a dojmu nikako nije pomogao umak od ajvara koji se i razdvojio. Što je točno pikantno u jušnoj žlici umaka na solidnoj porciji domaćih (kao i umak, mlakih) rezanaca nismo otkrili, ali smo samo još čvršće uvjereni da je spajanje komada mesa i tjestenine kao priloga iznimno zahtjevna vještina, koju u Hotelu Dunav očito nisu savladali. Punjenje je bio pravi kulen, meso nije bilo previše žilavo, ali sveukupni dojam nije dobar.
Riblja plata Benešić je jedan od standarda Hotela Dunav i riblji dio nije razočarao. Zamišljena kao presjek više vrsta riječne ribe i načina pripreme, ovo je tanjur koji rado preporučujemo svima koji idu do Hotela Dunav. Riba je vrlo ukusna i dobro pripremljena i pokazuje sav potencijal riječne ribe. Plata se može naručiti kao porcija za jednu ili više osoba. Međutim, ono što nas je naljutilo je ne samo činjenica da se uz platu prilog naručuje posebno - praksa koju smo već komentirali i za koju mislimo da nije u redu, ali ako je to politika kuće onda na nju pristajete ponovnim dolaskom - već da smo prilog, blitvu s krumpirom, platili monstruoznih 7 eura! Pogotovo što je na stol stigla u obliku cca 12 mlakih slabo začinjenih komada kuhanog krumpira i čitavih prekuhanih listova blitve na žalosnoj hrpici na sredini tanjura. I naravno, neizbježan ‘‘dekorativni‘‘ komad krastavca.
File smuđa bio je izvrstan, dobro začinjen i pripremljen, hrskave korice i sočan. Na preporuku konobara uzeli smo i domaći krumpir, koji je za razliku smrznutih četvrtina krumpira s korom koji se služe u većini restorana, stvarno domaći prženi krumpir i razlika je ogromna - a krumpir izvrstan. Međutim, nije nam jasno zašto je pire od celera potpuno hladan, jer mislimo da bi uz ovo jelo puno bolje funkcionirao vruć ili barem topao.
Za kraj smo silno željeli završiti ručak s nečim pozitivnim pa smo naručili tri deserta koji su klasici djetinjstva, kao i ‘‘starinske‘‘ restoranske ponude. Radi se o šnenoklama (5 €), taškama ili tačcima (6 €) i palačinkama u vinskom šatou nadjevenim orasima (6 €).
Šnenokle su bile ukusne i mekane, krema taman slatka i dobre gustoće, a dodatak prženih lješnjaka dao je dobar sloj okusa i hrskave teksture jelu.
Palačinke u vinskom šatou su nam drago i nostalgično jelo, kada se dobro pripreme pravi užitak, ali svakako vrlo zahtjevne za prezentaciju. Na žalost, šato je bio apsolutno presladak i potpuno suvišno zaliven gotovim čokoladnim umakom koji je davao dodatni sloj slatkoće, dok se vino vrlo slabo osjetilo, prije svega zbog previše šećera. Šteta, s obzirom na izvrstan izbor traminaca.
Najveće razočaranje bile su tačke ili tačci. U normalnim okolnostima volimo tjesteninu al dente, ali ne kada su tačci u pitanju. Posluženi s tri posipa (orasi i šećer, šećer i mak i šećer) bili bi solidni da su u loncu proveli nekoliko minuta više.
Uz obrok smo pili jako dobar Dragunov Cabernet sauvignoné (4 €/1 dl), dok smo za desert uzeli izvrstan Buhačev Rosé (4 €/1 dl).
Ne znamo jesmo li imali nesreću da smo došli kada je kuhinjsko osoblje bilo na godišnjem pa su radile zamjene koje su prvi put u kuhinji, ali smatramo da bi restoran sa sada već pristojnom tradicijom ipak trebao biti dosljedniji u pripremi svih jela, a ne samo ribljih, pristupati s jednakim standardom. S obzirom na ukupnu cijenu ručka od 137,80 €, ovaj je obrok prilično neisplativ s obzirom na posluženo. Nadamo se da će se standard ipak popraviti s obzirom na to da je ovo i dalje rado posjećeno mjesto, samo bi bila šteta da to bude samo zbog pogleda.