Odatle i sežu moja sjećanja na tu voćku. Kao petogodišnja djevojčica bila sam u posjetu familiji u Slavonskom Brodu. Družeći se s ostalim djevojčicama utrčale smo u bakinu sobu i tu sam ostala zatečena masivnim drvenim ormarima po kojima je bio posložen fini oslikani porculan. Između šalica mjesto je našla i jedna dunja, što je mene, naravno, kopkalo, pa mi je mama objasnila da je običaj ujesen plod dunje staviti na ormar ili još bolje u neku vitrinu.
Prošlo je dosta vremena nakon toga, a moja mama, koja obožava kuhati sokove i kompote, koristila je za to i dunje, što me tada zbunilo, jer mi je ostalo u sjećanju da dunje moraju biti na ormaru, a ne u kompotu. Nedavno sam pročitala da je prema staroatenskoj tradiciji vjenčanja, svadbena pratnja bacala dunje na svadbena kola kojima je mladoženja otpremao mladu u njihov novi dom, a mladenki bi bio darovan plod dunje kao simbol plodnosti. Dunja je sezonsko voće koje treba brati kad plod počne mijenjati boju iz jarkozelene u blijedožutu boju. Plod dunje ne omekšava zrenjem, nego ostaje tvrd poput kamena i vrlo je opora okusa. Poželjno ju je čuvati na sobnoj temperaturi, a u tom slučaju prostor će brzo poprimiti njezin raskošan miris.
Iako se od dunja najčešće pripremaju pekmez i sok, tijekom ovog editorijala pobjedu je odnijela sarma, koja je bila vrlo blaga s obzirom na to da je riječ o listovima kelja. Zalogaji na bazi cikle također su nas iznenadili svojim finim okusom, a kiselost cikle sljubljena sa slatkoćom dunje vrlo je zanimljiva kombinacija. Varivom su bili oduševljeni naš fotograf Marko i naša pridružena članica, moja kći Anamaria. Kolač se uvijek dobro slaže s toplom šalicom kave. Svaki je recept za preporuku, a ja ću, osim što sam skuhala i degustirala ova fina jela, koju dunju ostaviti u košarici da me mirisom podsjeti na moje djetinjstvo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....