Važno je da nešto radimo, onda ne razmišljamo o ratu. Tako kažu Slavik i Konstancija Kndrat, vlasnici Vulyka, jednog od najpoznatijih restorana s domaćom hranom u Lavovu, govoreći vjerojatno ono što misli većina njihovi sugrađana.
Većina je poduzetnika, vlasnika obrta i ugostitelja u Lavovu sada zamrznula svoje poslove. Na potezu od lavovskog Kazališta opere i baleta do Parka slobode većina je radnji zatvorena, a rade McDonald's i Domino's Pizza. Isto je s trgovinama odjeće i obuće, šoping-centrima, parfumerijama i poslovnim uredima. Oni koji se bave uvozom i izvozom sada ne mogu ni uvoziti ni izvoziti. Kupce će teško naći i trgovac suvenirima, a stanovnicima Lavova nije do izlazaka u grad i večera u restoranima. Ukratko, Lavov je, iako daleko od prve liniji borbe, potpuno mobiliziran za rat, a svi su poduzetnici svoje resurse i kontakte usmjerili na pomoć izbjeglicama i vojnicima. Od stranih se franšiza, kao McDonald's, takav sentiment ionako ne očekuje.
Konstancija i Slavik, vlasnici Vulyka, isto čine što mogu. Na njihov smo restoran nabasali slučajno. U Ulici Ivana Franka, kroz visoki prozor koji gleda na ulicu vidjeli smo nekakvo komešanje pa smo, nakon dugog hodanja i traženja, odlučili pokucati na vrata. Otvorio je Slavik (36) koji nas je u prvi mah pristojno otpravio.
- Ne, ne zatvoreni smo, do daljnjeg, ne primamo goste - kaže nam.
Predstavimo se i kažemo da tražimo neki restoran u kojem možemo pojesti nešto domaće - boršč, možda banuš, makar vareniki... Slavik sliježe ramenima, ne zna koji restorani uopće rade u trenutačnoj situaciji. Iza njegovih leđa lupaju tave, širi se miris prženih gljiva, a na sredini lokala naslagano je stotinjak zelenih kašeta.
- Mi sada radimo obroke za vojsku. Juhu i večeru za stotinjak naših vojnika. Svaki dan skuhamo obroke, složimo porcije i odvezemo na teren u gradu tamo gdje vojnici imaju svoje punktove - govori nam.
Čeka poziv
Eto nama priče, mislimo si. Vidi on da smo uporni pa ipak otvori vrata, odmjeri nas: - Davay, davay! - kaže na kraju mašući rukom da uđemo. Nema nam što drugo ponuditi nego vojnički meni, hranu koju sada spremaju za vojnike na gradskim linijama obrane. Mi, naravno, pristajemo. Kaže da će nas počastiti. Ne dopuštamo. On inzistira. Mi se predajemo. Domaćin je uvijek u pravu.
Prostor restorana je zbijen, ugodan, mali četvrtasti stolovi s kariranim stolnjacima i bijelim drvenim stolicama. Iznad glava na lančićima vise stara saća iz košnica. Konstancija i Slavik proizvode i svoj med te razne rakije od meda. Usput, Vulyk odnosno вулик, na ukrajinskom znači "košnica".
Konstancija nas pozdravlja iza šanka širokim osmijehom i ispričava se zbog nereda. Nudi nam kavu za početak. Doznajemo da su Slavik i Konstancija restoran zajedno otvorili prije 12 godina, a u međuvremenu su se razvili u kultno i prepoznatljivo mjesto lavovske domaće kuhinje. Konstancija, kojoj je djed ovdje došao iz Hong Konga, kako kaže, iako se to teško može vidjeti, tada je imala samo 19 godina.
- A što da vam kažem, mi Ukrajinci mladi počinjemo raditi - dodaje.
Vrijedni i navikli na posao ugostiteljski par nije mogao sjediti skrštenih ruku ni u ovoj situaciji. Kaže da imaju osjećaj da, ako stanu s poslom, stat će i njihovi vojnici na liniji, a onda će Putin pobijediti.
- Ljudi odlaze, idu u Poljsku. Mi imamo obitelj, nas je ukupno 11 i da, zabrinuti smo, stresno je jako, ali ne idemo nigdje. Mi ostajemo s našima do kraja - govori srčano Konstancija.
Ne skriva bijes prema Putinu kojeg naziva fašistom, a lijepe riječi nema ni za Europu.
- Da, mi jesmo europski grad, ali nisam sigurna želimo li sada biti dio toga. Posebno kada nam kažu da smo junaci, a samo nas gledaju - kaže nam.
Slavik se ubacuje da se prijavio u vojsku i čeka poziv. Ukrajinska vojska zasad zove one s vojničkim iskustvom, a svi ostali su na čekanju.
Kašeta rakije
Konstancija donosi vruće tanjure iz kuhinje. Vojnički je ručak spreman, kaže da jelo nema nikakvo posebno ime, ali to uglavnom Ukrajinci jedu: svinjetina u umaku od gljiva, mrkve i luka s heljdom kao prilogom. Uz to ide i salata koja izgleda kao roza torta koju čini cikla, krumpir, mrkva i haringa. Navalili smo kao da hranu nismo vidjeli danima. Pita nas želimo li probati i njihovu domaću rakiju. Naravno, kažemo. U Lavovu je trenutačno nemoguće popiti alkoholno piće, trgovinama je zabranjena prodaja, a kafići i restorani ne mogu služiti čak niti pivo.
Konstancija ispod šanka vadi cijelu kašetu rakija. Slaže na šank jednu od meda, od mlijeka, od matične mliječi... Postotak alkohola ide od 40 do 70 posto. Pita koju želimo. Za oko nam zapinje boca s etiketom na kojoj se nalazi velika Putinova glava, a iznad nje čizma drvosječe. Gore je i natpis na ćirilici. Što je ovo? Putinovača? Konstancija prevodi natpis: "Piše Ubi bacila" (bakteriju). Prasnemo u smijeh. Tu ćemo!