Već neko vrijeme razmišljam o činjenici kako je maslinovo ulje jedina masnoća koja je vjerojatno zastupljena gotovo u svakom kućanstvu, barem kao ta jedna boca pomno čuvanog i u posebnim prilikama korištenog dodatka uz sve druge masnoće koje koristimo u pripremi i začinjavanju hrane. I uvijek ga ima, na policama trgovine ako se radi o konzumnom maslinovom ulju, ili pak onog kvalitetnijeg, kupljenog od provjerenog dilera ili direktnog proizvođača.
Unazad nekoliko godine na svim javnim servisima slušamo kao će maslinovo ulje poskupjeti još više i kako je njegova proizvodnja sve teža i zahtjevnija. Pa nam se takva informacija tumači općim problemom u poljoprivredi, da je zbog klimatskih promjena sve teže moguće provoditi kvalitetan i produktivan uzgoj maslina za preradu u ulje.
I stvarno, već nekoliko godina u svijetu, a vidljivo je to i kod nas, sve učestalija dugotrajna sušna razdoblja čine štetu i smanjuju količinu ploda masline, a samim time i proizvodnju ulja. Pa se tom činjenicom opravdava i rast cijene maslinovog ulja. Moguć i logičan zaključak. Jer potrebno je više ulaganja, pogotovo u sustave navodnjavanja i potrošnju vode te kompletnu agrotehniku. Ali, što ako vode nema, rijeke i jezera presuše, nivo podzemnih voda padne. Takav slučaj, govore vijesti, svake godine pogodi najveće proizvođače maslina i maslinovog ulja - Španjolsku i Italiju.
Španjolska proizvodi oko 60 posto maslinova ulja u mediteranskom bazenu, a 40 posto na ukupnoj svjetskoj razini.
Dakle, gotovo svaka druga litra maslinova ulja na svijetu je iz Španjolske. Većina njihovih superintenzivnih maslinika, koji iz zraka izgledaju kao vinogradi, zasađena na stotinama tisuća hektara sortama maslina koje daju visok prinos u plodu i ulju - sve je pod navodnjavanjem. A vode nema. Pa, logično, nema ni maslina, a onda ni ulja.
Pa se otvara legitimno pitanje: kako to da su police naših trgovačkih lanaca uvijek pune maslinova ulja? Kako je to moguće kad vidimo sve što se događa u poljoprivredi i probleme s kojima se bore maslinari?
Proizvođač maslina i ulja tu ne može ništa kada priroda tj. klima svake godine vodi glavnu riječ. On jednostavno u takvoj lošoj godini ne proizvede maslinu i/ili koristi prošlogodišnje ulje ako ga ima. Tako je kod nas u Hrvatskoj, mali smo po proizvodnji i po potrošnji maslinovog ulja po glavi stanovnika.
Je li cijena maslinova ulja na otvorenom svjetskom tržištu uopće opravdana? I je li to ulje doista pravo maslinovo ulje? Kako vrijeme prolazi, dolazimo i do tih razmišljanja.
Kvalitetna ekstra djevičanska maslinova ulja danas su visoko vrijedan proizvod za globalni izvoz. Njihovo tržište procijenjeno je 2022. godine na 21,6 milijarde eura, a očekuje se da će se tržište maslinovog ulja eksponencijalno povećati tijekom idućeg desetljeća. Je li maslinova grančica, koja je stoljećima bila simbol mira i blagostanja, u današnje vrijeme postala simbolom prijevare i pohlepe? Moguće, jer sve ukazuje na to.
Iza najpopularnijih ekstra djevičanskih maslinovih ulja na svijetu proizvedenih u Italiji, Španjolskoj i Grčkoj stoje jednako unosna kriminalna poduzeća koja zarađuju na zlatnoj groznici prodajom lažnog tekućeg zlata, koristeći pritom druga ulja koja dodaju u određenu količinu maslinovog ulja. Ta druga biljna ulja koja dodaju redovito su ona kojih ima više na tržištu: suncokretovo, repičino, sojino ulje. Ta pohlepa ide i toliko daleko da se i takva patvorena ulja na otvorenom tržištu, a pogotovo u SAD-u, prodaju po 30-ak eura po litri.
U Italiji i Španjolskoj nedavno su uhićeni deseci osoba koje imaju i tvrtke koje se bave patvorenjem i švercanjem takvog maslinovog ulja. A to je samo kap u moru. A zanimljive su i izjave uhićenih koji objašnjavaju da oni u stvari samo proizvode maslinova ulja po kvaliteti koju potrošač želi platiti. I opet, istina je da prilika čini lopova. Potrošač želi jeftino ulje na kojem piše ekstra djevičansko maslinovo ulje.
Dakle razvidno je kako je kombinacija različitih čimbenika, kao što su opća inflacija cijena, smanjena proizvodnja maslinovog ulja i sve veća potražnja, stvorila savršeno pogodno tlo za lažne proizvođače.
Zanimljivo je napomenuti da je u proteklih nekoliko godina porasla i proizvodnja pigmenata klorofila i beta karotena koja se koriste i u uljima koja se patvore jer ona oboje ulja u njegove karakteristične zelene ili putrasto žute nijanse.
Ali sve to može funkcionirati ako se takav proizvod može legalno prodavati. Dakle, očito postoje praznine u opskrbi jer pravoga maslinovog ulja nema dovoljno. Pa su takve radnje sve raširenije po zemljama mediteranskog bazena. Dovoljno je opet zaviriti na police trgovačkih lanaca na kojima stoje boce i pogledom na naljepnicu sa stražnje strane kako za zemlju podrijetla piše EU. I ne samo stranih etiketa već i domaćih tzv. proizvođača. Rijetko ćete vidjeti da piše proizvedeno u Španjolskoj, Italiji i slično.
Miješanjem i stvaranjem nekvalitetnog ulja koje je većinom lažno deklarirano nazivom ekstra djevičansko maslinovo ulje postiže se konkurentnija cijena koja se tek tada i takvo može ponuditi opskrbnim lancima.
Zbog nerealnog profita ova nezakonita praksa ne samo da može prouzročiti rizik za javno zdravlje već i potkopati povjerenje potrošača i tako imati daljnje ekonomske posljedice.
Poznat je slučaj iz osamdesetih godina prošloga stoljeća u Španjolskoj kad je nekoliko stotina ljudi umrlo i više desetaka tisuća bilo izloženo trovanju lažnim maslinovim uljem. Danas se ulja ipak sve više kontroliraju i postoje laboratoriji koji to rade kvalitetno i savjesno, pa se takvo što, nadamo se, više neće dogoditi.
Ali, krivotvoritelji uvijek pronađu način kako dostaviti robu. Iako su njihovi prerađeni proizvodi daleko od autentičnosti, kriminalne skupine trebaju kvalitetne masline za bazno ulje koje se koristi za izradu njihovih mješavina.
Nedavno sam pronašao informaciju kako su se u Italiji i Grčkoj pojavile organizirane skupine ljudi kojima je zadatak provaljivati u skladišta alata, trgajući i lomeći sve što zateknu, a u zadnje vrijeme postoje i slučajevi namjernog ispuštanja tankova maslinovog ulja. Pretpostavlja se da se to čini jer žele da masline budu što dulje neobrane kako bi onda oni mogli i imali dovoljno vremena rezati čitave grane pune maslina. To ukazuje na to da su se uz velike igrače pojavili i mali koji žele proizvesti stanovitu količinu pravog kvalitetnog maslinovog ulja koje će miješati s uljem lošije kvalitete ili drugim biljnim uljem.
Maslinovo ulje jedna je od namirnica s najviše lažnih oznaka u Europi i jedna od najčešće istraženih, prema izvješću Europske komisije iz 2022. godine.
Na kraju, zanimljivo je pripomenuti da se sjedište za kontrolu maslinovog ulja za Europu, a i svijeta nalazi u Madridu. Radi se o IOOC-u (International Olive Oil Council), koji još od 1991. godine pa do dana današnjeg nije promijenio i usavršio pravilnik po kojemu se kontroliraju maslinova ulja.
Ovaj članak napisao je naš suradnik Tomislav Filipović Fila, stručnjak za ulja, ovdje možete doznati više o njemu.