Iako postoje od 2001. godine, za SMID, mali obiteljski obrt koji su pokrenuli Mirjana i Ivan Strancarić iz Zagreba, a danas ga je preuzela njihova kći Dora, čuli su tek rijetki, premda njihov jabučni ocat plane s polica trgovina kad god se pojavi. Bio je to ujedno i prvi proizvod kojim su pokrenuli vlastiti posao. A dogodilo se to sasvim slučajno. Njihove jabuke na gruntu u Čučerju, kojega su Ivanu ostavili roditelji, a prepunom starih sorti jabuka od kojih je danas preživjela još samo jedna, te su godine bogato rodile i nisu znali gdje bi s njima. Na preporuku prijateljice pokušali su napraviti jabučni ocat. Naravno, kako to obično bude, ocat se nikako nije dao napraviti u staroj drvenoj bačvi koju su tada, prije 22 godine, jedinu imali pri ruci. Čekali su i čekali, a onda, kad su već izgubili nadu da će se vino ukiseliti, susjed im je uskočio u pomoć. Donio im je svoj ocat, koji za svoje potrebe radi već godinama, ulili su ga u njihovo jabučno vino i od prve je krenuo fermentirati. I tu istu koloniju dobrih bakterija imaju još i danas. Godišnje ga proizvedu od 6 do 7 tisuća litara, što je proizvod u najvećim količinama u njihovoj proizvodnji, a pored običnog, rade i jabučni ocat s češnjakom, s bosiljkom te s kurkumom i đumbirom.
U međuvremenu, njihova je paleta proizvoda narasla na ukupno 20 koji su stalno u ponudi, ali i još njih nekoliko koje redovito rade sezonski. Tako je nakon octa i pekmeza od jabuka, bračni par Strancarić polako krenuo istraživati i druge namaze i umake. Pa su se ubrzo domislili i Hrenade - umaka napravljenog od hrena, jabuka i đumbira koji se odlično spaja s kuhanom govedinom i domaćom šunkom, te Vatrenog chutneya po vlastitoj recepturi koji se radi od jabuka, karameliziranog ljubičastog luka, majčine dušice, čilija..., a uz koji će svaki komad pečenog mesa biti još bolji.
Kada ih pitamo odakle im recepture, sjetno se pogledavaju, očito prisjećajući se svih promašaja koje su imali da bi stvorili proizvode koji danas nose njihove etikete, i kažu kako su baš svaki, bez obzira na recept, dorađivali.
- Čujte, teško je to s internetom. Tamo svašta piše, a to ne znači da je i dobro - kaže nam Ivan, dok njegova desna ruka, odnosno ona koja kaže hoće li nešto pakirati u teglice i brendirati dodaje: - Hrenada je u potpunosti naša receptura, pesto od tikvica i raštike također nitko tako ne radi, pa ni chutney... to su sve naši proizvodi koji su nastali po sistemu probe i bacanja.
Na preporuku prijatelja, koji im je iz Amerike slao etikete s njihovih polica, ali i opet nakon dosta eksperimentiranja i bacanja, ubrzo su krenuli raditi i humus, odnosno namaz od slanutka kojih danas u ponudi imaju pet vrsta - klasični, s čilijem, s bučinim uljem, s kimom i najnoviji proizvod - humus s mrkvom. Humus je tako s vremenom postao proizvod, odmah iza octa, kojeg proizvode u najvećim količinama, oko 500 teglica po 210 grama u dva mjeseca što ne čudi s obzirom na trend osviještenosti prema hrani, ali i sve veći broj intolerantnih na gluten. U ponudi su i pesto od tikvica i pesto od raštike, senfovi - pikantni i s kurkumom, Gipsy umak i namazi od ljubičastog luka i patlidžana. Sve redom proizvodi koje možete poslužiti samostalno ili kao prilog nekom drugom jelu.
Dok razgovaramo s njima, ne treba puno da shvatite kako im je stečeni i prepoznati ugled ekološkog proizvođača, ali i nastojanje da njihovi proizvodi i ostanu upravo takvi, izuzetno važan. Stoga, kažu, svu sirovinu koje nemaju dovoljno nabavljaju isključivo od domaćih certificiranih ekoloških proizvođača. Izuzetak su gorušica i slanutak, kojeg je na našem tržištu teško naći u zadovoljavajućim količinama, pa ga od ekoloških proizvođača nabavljaju van naših granica, najčešće u Austriji.
Dokaz tome je i oznaka Plavi ceker koji su dobili od gradskog Ureda za poljoprivredu i šumarstvo kojim garantiraju da su u proizvodima sve komponente hrvatskog podrijetla. Inače, oznaka Plavi ceker je namijenjena označavanju, isticanju i promociji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda čija je kvaliteta više razine od zakonski propisane te uobičajeno zahtijevana i očekivana od strane potrošača.
- Puno njih rado nam daje svoje proizvode ili da ih mi preradimo za njih ili da ih otkupimo od njih - kaže nam Mirjana.
Iako se na tržištu, od vremena kad su otvorili obrt, pojavilo puno novih proizvođača, kažu kako se njihovi proizvodi razlikuju od drugih sličnih na tržištu po tome što je riječ o domaćoj recepturi i proizvodima koji su rađeni ručno. Čine to u njihovom pogonu u obiteljskoj kući u zagrebačkoj Dubravi.
- Konkurencija je veća, ali kod nas nema industrije. Mi u naše proizvode ne stavljamo ni grama konzervansa, a ni grama limunske kiseline. Želimo da se osjeti namirnica od koje je proizvod napravljen, tako da znate što jedete - kažu na Strancarići koji su ime svom obiteljskom obrtu dali po inicijalima prezimena i imena članova obitelji. S je za Strancarić, a MID su Mirjana, Ivan i Dora. Mirjana, koja je po struci prehrambeni tehničar, njezin suprug Ivan, koji je "glavni kuhar" u SMID-u i njihova kći, komunikologinja Dora, proizvode plasiraju u Bio&Bio, Tvornicu zdrave hrane, Veroniku, IgoMat, Mrkvicu, Grga Čvarak, Špeceraj i delikatesne trgovine po Hrvatskoj, a cijene su im od 2,40 eura za ocat od 500 ml te od 3 do 4 eura za umake i namaze.