Kada mi je prvi put izložio koncept svoje diplomatske kuharice, nisam bio iznenađen. Među nama novinarima Hido Biščević odavno je bio na glasu kao kuhar amater obdaren vještinom profesionalca.
Jamstvo dobrih zalogaja
U slikovitom dvorištu u Hercegovačkoj kod bezgranično gostoljubivog Darka Glavana desetljećima se skupljalo šaroliko novinarsko-rokersko-umjetnička društvo. Hidina nazočnost bila je jamstvo dobrog zalogaja. Od roštilja preko ukuhavanja zimnice sve do pečenja rakija, sve su tehnologije prevođenja sirovina do slasnog zalogaja i gutljaja Hidi bile poznate. Kulinarstvo je čvrsta uzdanica spretnih diplomata. Ako službeni razgovori nisu doveli do sporazuma, diplomatske su večere pružale posljednju priliku za dogovor.
Pothvat za Nobela
“Neprijatelj je onaj čiju priču nismo čuli” upečatljiv je naziv prvog poglavlja ove fantastične knjige temeljene na stvarnim događajima i iskušanim receptima. U napetim danim ratne i poratne diplomacije Hido je skupljao vrijednu povijesnu i kulinarsku građu. Na dar je jednom prigodom dobio knjigu čiji sam i naslov zavređuje Nobelove nagrade i za mir i za književnost: “Palestinian and Jewish Recipes for Peace”, palestinski i židovski recepti za mir. Taj je poklon bio zametak ove diplomatsko-kulinarske kronike. Johannes Mario Simmel morao je napregnuti maštu da napiše krimić “Es muss nicht immer Kaviar sein”. U njemu junak špijun postiže nemoguće izvrsnim jelima. Hido nije morao izmišljati nego samo vješto i duhovito ispisati proživljeno, skuhano i natočeno. A u tome je, kao što ćete u knjizi ‘Diplomacija za stolom‘ pročitati, također majstor.