Conca d’Oro (Zlatna školjka) kultni je riječki restoran čija povijest seže na kraj 19. stoljeća. Brojni zapisi početke tog mjesta vežu uz 1885. godinu kad je na Badnji dan Leopoldo Zwetti otvorio gostionicu (trattoriju) pod nazivom Stella d’oro (Zlatna zvijezda). U to se vrijeme Rijeka mogla pohvaliti brojnim ugostiteljskim objektima raznih kategorija, od pučkih gostionica i krčmi do restorana često sa “zlatnom” odrednicom, a samo neke od njih bile su Ancora d’oro (Zlatno sidro), Leon d’oro (Zlatni lav) i Pomo d’oro (Zlatna jabuka).
U svojim počecima Conca d’Oro nalazila se u neposrednoj blizini riječkog kina Teatro Fenice koje je, nažalost, danas zatvoreno, a novi vlasnik Eduardo Budicin premješta je 1929. u Kružnu ulicu. U 50-im godinama prošlog stoljeća Zlatna školjka bila je sinonim za prvoklasne riblje specijalitete i vina, a jedno od najpopularnijih jela bili su i škampi na pariški s rižom i tartar umakom. U novijoj povijesti ovo kultno mjesto veže se uz ime značajnog hrvatskog chefa Andreja Barbierija koji je 2014. promijenio koncept restorana koketirajući s bistrologijom. Služio je zanimljiva i vizualno atraktivna jela poput paniranih srdelica, raviola s ovčjim sirom i kobasicama, parmigiane i prženih kozica sa skutom. Uspavanu riječku gastronomsku scenu osvježila je promjena koncepta, no nedugo nakon Barbierijeva odlaska iz restorana kvaliteta jela i usluge polako je jenjala u što sam se i sama uvjerila nekoliko puta.
Ipak, u Conci d’Oro stvari su se promijenile i ondje se odnedavno ponovno dobro jede. To, naravno, nije slučajno, a za izazovan zadatak vraćanja povjerenja gostiju zaslužni su chef Aleksandar Salević i Kristian Kozmić. Karta jela je vrlo široka, a cijene su i više nego prihvatljive s obzirom na kvalitetu te se kreću uglavnom između 30 i 100 kuna.
Aleksandar Salević nije anonimus na gastronomskoj sceni, vodio je kuhinju Plavog podruma, a godinama je živio i radio u Španjolskoj čiji se utjecaj, naravno, prepoznaje i u jelima kao što su kroketi, tjestenina sa škampima ili dagnjama, koja podsjeća na katalonsko jelo fideua (slično paelli), te upotrebi kobasice chorizo. Kristian Kozmić, pak, autor je dviju kuharica - “Primorski pjat 1 i 2”. Upravo zbog toga večeru sam počela kroketima s pršutom (croquetas de jamon) uz čašu Šemberova rizlinga. Gotovo je nevjerojatno da će vas jedan kroket doći samo 5 kuna te predlažem da ih ne propustite.
Vizualno i idejom dojmljivo jelo je tatarski biftek poslužen na zapečenoj kosti s koštanom srži koja u ovom jelu ima funkciju maslaca. Cijena? 65 kuna. Dojam? Vrlo ukusno, slasno i začinjeno s mjerom. Osim toga, naručili smo i tjesteninu s dimljenim lososom koja nije prelazila 80 kuna. Pohvalno je kako rade domaću tjesteninu, kao i kruh.
Osim jela, svakako treba istaknuti i razinu usluge koja je ovdje bila na niskim granama. Conca d’Oro konačno je postala ono što Rijeci kronično nedostaje - mjesto gdje se dobro jede za prihvatljiv novac u opuštenoj atmosferi koja poziva da produljite svoje druženje.