Krajem 1980-ih Audi je želio pod svaku cijenu u premium segment što je značilo ulazak na teren Mercedesa S-klase i BMW-a Serije 7. U Ingolstadtu su znali da ih čeka velik i težak posao kako bi postali dijelom vrha njemačke autoindustrije i odvojili se marki za narod poput Volkswagena i Forda, u naumu kako bi se Audi počeo percipirati kao plemeniti brand.
Nije bilo lako suprotstaviti se Mercedesu, njemačkom kralju luksuzne klase već 100 godina, kao ni BMW-u koji je sa Serijom 7 e23 krenuo u ljuti boj također s Mercedesom krajem 1970-ih. No gledajući iz današnje perspektive u Audiju su - uspjeli.
Audi je tako danas marka koja nudi sportsko luksuzne modele s čuvenim Quattro pogonom koji se godinama brusio na relijima, no od nekud je trebalo krenuti u visoku klasu gdje ima mjesta samo za najbolje. Samo je trebalo napraviti prvi korak, a to je bio Audi V8 prethodnim fantastičnog aluminijskog A8 1990-ih.
Godine 1988. predstavljen je V8, ili "rastegnuti" Audi 200 u koji je bio ubačen V8 stroj i to atmosferski 3,6-litreni V8 od 250 KS i 340 Nm uparen s 4-stupanjskom automatikom. Zanimljivo, ova gotovo 5-metarska limuzina kalila se u tada popularnom DTM-u gdje je na stazu dolazio i s preko 450 KS što je stvarno kuriozitet.
Što se tiče serijskog Audija V8 koji je bio prava pojava i na našim cestama kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih ako se netko još sjeća, krajem 1991. godine dobiva poznati 4,2-litreni V8 stroj od 280 KS i 400 Nm koji je stizao sa 6-stupanjskim ručnim mjenjačem ili 4-stupanjskom automatikom. Bila je to sjajna uvertira za prvi aluminijski Audi A8 koji je stigao 1994. godine, a od 1988. do 1993. s traka je sišlo malo više od 21.000 Audija V8.
Tada to nije bio samo vodeći model za tvrtku sa sjedištem u Ingolstadtu, već i pionir koji je kombinirao V8 motor s renomiranim Audijevim Quattro sustavom pogona na sve kotače i automatskim mjenjačem - prvi put da je Audi ponudio takvu kombinaciju.
Audi V8 je u to vrijeme bio daleko najluksuzniji automobil koji je Audi ikada napravio. Standardna oprema uključivala je kožna sjedala, automatsku klimu, tempomat, električne podizače prozora, Boseov audio sustav s osam zvučnika, električna prednja sjedala i drugo.
Iako se većina tih značajki danas može pronaći u mnogo pristupačnijim i uobičajenim automobilima, one su u to vrijeme uglavnom bile nove za marku.
Kombinacija V8 motora s Quattro sustavom pogona na sva četiri kotača pružila je snažno i uzbudljivo iskustvo vožnje, učvršćujući mjesto Audija V8 među najboljim njemačkim luksuznim limuzinama. Ovisno o motoru i modelskoj godini, nudio se s ručnim mjenjačima s pet i šest stupnjeva prijenosa, kao i opcijski automatski s četiri stupnja prijenosa.
Moglo ih se krajem 1980-ih u bivšoj državi vidjeti i na našim ulicama, a uglavnom su ga koristili direktori velikih samoupravnih poduzeća ili kombinata koji su napokon dobili priliku sjediti u kožnim foteljama iza tamnih stakala jedne njemačke limuzine, kojim su zamijenili omiljeni "jugo direktorski", također snažan, ali neupadljiv Renault 25 V6 Baccara, a da ne upadaju narodu u oči u Mercedesima.
Zanimljive činjenice o Audiju V8
Jedan zanimljiv aspekt Audija V8 leži u njegovoj karoseriji od pocinčanog čelika, koja ima 10-godišnje jamstvo protiv korozije. Ova predanost trajnosti i kvaliteti pokazala je Audijevu predanost isporuci ne samo vozila visokih performansi, već i vozila napravljenog da traje.
Audi V8 je bio povećana i redizajnirana verzija Audija 100 i 200, koji su pak bili bazirani na Volkswagenovoj C3 platformi (također poznatoj kao D1 ili D11). Luksuzna limuzina imala je dulji međuosovinski razmak i širi trag te je koristila drugačiji poklopac motora, odbojnike, prednja svjetla, stražnja svjetla i branike u usporedbi s manjim 100/200. Aluminijski naplatci bili od 15 do 17 inča.
Audi je također izradio jedinstvenu karavansku verziju velike limuzine. Naručio ga je bivši izvršni direktor Audija Ferdinand Piech za svoju suprugu, a kasnije je prikazan na Audi Forumu u Ingolstadtu.
