Iz oba ugla

Muškarci i kućanski poslovi? Hmmm, miriši na problem...

Ima muškaraca koji vole kuhati. Ima muškaraca koji ne vole kuhati. Ja spadam u ove prve.

Piše:

Nataša Barolin

Objavljeno: 27. ožujak 2017. 16:35

Zvuči li vam poznato?

Foto: iStock

Sandro je započeo...

Subota je moj dan i kuhinja je moj teritorij. Draga u subotu do ručka, u kuhinju smije ući samo ako je to nužno. Osim kuhanja subotom, bacam smeće po potrebi. Znam uzeti usisavač i čistiti. Ponekad razmještam stvari po stanu. Zadužen sam i za kupovinu pića, uglavnom je to vino. S moje perspektive, ovo je nemali doprinos u obavljanju kućanskih poslova.

A tu još nisam uključio obavljanje izvanrednih aktivnosti kao što su briga o terasi, rješavanja problema s vodom (u struju ne diram), lopatanje snijega, paljenje auta na kleme kada zakaže akumulator na autu moje drage.

Skoro zaboravih, spada li održavanje auta u kućanske poslove? Ako da, onda sam ja 100% odgovoran za to rade li svjetla, kada je tehnički i slična veselja. I bunim li se? Mislim da ne. No, kada pokušam reći da moj doprinos nije mali, dođemo do nečeg što nazivam nepomirljiva razlika u viđenju stvari.

- Nije stvar što sve radiš, već kako to radiš - kaže draga.

- Molim - odgovorim.

- Stvari u kući se ne rade s mukom, već opušteno.

- Želiš reći kako ja nisam opušten kada radim po stanu i terasi? (i oko automobila ako su to kućanski poslovi - no taj dio se ne usudim otvoriti kao temu).

- Inače jesi opušten, no kada radiš ono što već radiš po kući sve si samo ne opušten.

- A kakav sam to kada obavljam kućanske poslove?

- Izgledaš kao da juriš neku zvijer po stanu ili kao da imaš utrku s vremenom.

- Oprosti, ja to ne vidim tako. - pokušavam kontrirati.

- Ok, a kako ti sebe vidiš dok radiš po stanu? - draga ne pušta.

- Pa ne gledam sebe već ono što moram napraviti.

- Ok - da li te zanima čuti moju sliku onoga kako ti radiš?

- Pretvorio sam se u uho.

Ženski pogled na stvari

Dragi, istina je da kad kuhaš subotom, ja ne ulazim u kuhinju, osim ako nešto ne gori. Za cijelo vrijeme kuhanja čistiš sve što koristiš. Na kraju ručka kuhinja mora biti potpuno čista, bez ikakvih mrvica, prljavih žlica, kuhača, rajngli i lonaca ili bilo čega drugog. Ne razgovaraš sa mnom nego se boriš s tavama, krpama, namirnicama. Meni to izgleda kao borba s nevidljivom zvijeri. Dok sve počistiš, ohladi se jelo. Ako ne želim jesti sama - jedem polutoplo jelo.

Tvoje razmještanje stvari po stanu nije baš čišćenje i spremanje, znaš. Svaka bi stvar trebala imati svoje mjesto, barem otprilike. Evo ti primjer. Nađem, recimo, svoju bluzu na veš mašini jer se tebi činilo da je za pranje samo zato jer si je vidio prebačenu preko stolice u dnevnom boravku.

- Pa bluze trebaju stajati u ormaru. Ako nisu tamo, onda su sigurno za pranje.

- Siguran si u tu tvrdnju? - upita ona.

- Pa da, jesam. - potvrdih.

- A zašto su onda tvoje čarape ispod kreveta? - nastavlja.

- Mislio sam ih ujutro staviti u koš za pranje.

- I ja sam bluzu kasnije mislila staviti u ormar.

Eh da...

Tu sam shvatio da možda radim nešto po kući, no da to nešto i nije baš uvijek korisno.

- Kada te uzme neko tvoje stanje koje ne razumijem baš uvijek, počinješ drugu vrstu borbe s nevidljivom zvijeri s usisavačem kao oružjem.

- Nije to borba, to je volja da napravim stvari što prije.

- Čuj, kada ti s tim tvojim usisavačem uđeš u kupaonu, da ne znam da si ti unutra, sasvim bih jednostavno mogla zamisliti da se neka dva mužjaka tuku unutra.

- Ma daj, sada malo pretjeruješ.

- Ne uopće ne pretjerujem.

- A ja samo želim biti od koristi.

Nakon ovog dijaloga još sam manje imao hrabrosti u svoju obranu staviti rad oko terase i automobila. Zašto? Sinulo mi je da u tjednu ne postoji samo subota kada ja kuham i da ima još šest dana, te da ja ne peglam a hodam po svijetu obučen. Sinulo mi je da ja zapravo, znam samo otprilike iznos mjesečnih režija i da je obveza plaćanja na njoj (ja sam zadužen svaki mjesec platiti kredit, što sam, do sada, činio bez greške). Sinulo mi je i to da cijelo vrijeme ovog razgovora ona zapravo nije bila ljuta.

Na kraju mi je smiješak na lice izvukla činjenica da sam u nečemu dobar. Naučio sam je kako da prepoznaje dobra vina (moram priznati da čak ima nepce možda bolje od mojeg) i u zadnjih se nekoliko godina nije požalila na niti jedno vino koje sam sljubio s jelom.

A što kaže Nataša...

I ja imam nešto za dodati!

Tema čišćenja i spremanja nije jako bitna tema u našem domu. Ja stvarno volim spremati i volim kad je stan uredan i posložen. Osim toga, pročitala sam u jednoj knjizi koliko kalorija se gubi čišćenjem, uspoređivali su s teretanom, zaboravila sam brojke ali znam da sam bila iznenađena da se kućanskim poslovima može potrošiti tako puno kalorija. S obzirom da ne idem u teretanu, čišćenje, ponekad doživljavam kao rekreaciju. Uglavnom se ne bunim kad spremam, jer, kako sam rekla, to volim i volim vidjeti kako je stan uredan nakon moje intervencije. No, ima nešto što mi smeta….

Smeta mi, kad u moj doživljaj rekreacije i dovođenja stana u lijepo stanje, moj dragi počne čistiti s izrazom patnje i muke na licu. Inače se šalimo da sam ja brzica a on radi polako i temeljito ali kad počne čistiti to je jurnjava, puhanje i namrgođenost. I onda se moja idila rasprši i počnem slušati lupanje usisivača i pomicanje stolića, stolica i ostalih pomičnih dijelova namještaja.

A tek taj izraz lica

Posebna je priča kad kuha... Tada mora sam biti u kuhinji, ne priča jer je uronjen u kuhanje, čisti i pere sve oko sebe. Ja kad kuham, pospremim kuhinju tek nakon ručka. On kad kuha, prije nego sjednemo za stol pojesti, sve mora biti čisto. Znam ga bockati zbog takvog načina kuhanja. A znam i prigovarati.

Pogotovo zbog onog izraza patnje na licu kad usisava. Znam mu govoriti da je bolje da ne čisti nego da čisti s mukom, znam prigovoriti da se hrana nekad ohladi dok čekamo da on sredi kuhinju….

Ali kad razmislim, uviđam da mu namećem neke svoje kriterije. On meni nikada ne kaže da mu se ne sviđa način kako ja spremam, niti da mu se ne sviđa što kuhinja nije pospremljena nakon kuhanja. On me pušta da ja radim na svoj način bez prigovaranja. Ja sam ta koja ima primjedbe.

Možda ću sljedeći put, kad mi se bude činilo da se bori sa usisivačem, pokušati uključiti višu razini prihvaćanja i pustiti da on to radi na svoj način. Možda, bih mogla sljedeći puta, umjesto da prigovorim da je ručak manje topao, pohvaliti ga što je kuhinja sređena i čista. Možda bih mogla pogledati malo na njegov način.