Svaka žena koja je doživjela prevaru mora se suočiti s ove dvije stvari

Prevara. Svi mi što mislimo da imamo nešto za reći o vezama nerado pišemo o ovoj temi jer ona, izgleda, jedina nadživi ljubav i boli iz prošlosti u budućnost, ne zaobilazeći sadašnjost niti na sekundu. I dok će nam mnoge prijateljice i savjetnice odmah savjetovati da 'ostavimo gada', ja ipak mislim da je fokus na Njemu umjesto na Sebi - pogrešan.

Ništa što mi jesmo nema veze s time što je on napravio. Ono što ljudi rade ima veze samo s onim što ljudi jesu. stoga, pogled u sebe za mene znači nešto posve drugo gdje je fokus usmjeren na nas same, umjesto na partnera.

Moramo naći način za pomoći sebi

Mene je prevario netko koga sam voljela. Moju prijateljicu je prevario netko koga je ona voljela... Izgleda, svatko jednom bude prevaren od nekoga. Svatko je jednom volio nekoga tko ga je zalio kiselinom. No, što uistinu znači prevara? Za mene je, eto, na kraju procesa, značila slobodu. Mjeseci su mi trebali da to shvatim jer, naravno, mjeseci su mi trebali da fokus razmišljanja skrenem s njega na sebe.

Isprva, njegovu prevaru tumačila sam kao njegovu slobodu dok sam ja, protiv svoje volje, postala zarobljenik svojih misli, svojih emocija i gorčine koju, izokrenute naopako, emocije stvaraju. Isprva, imala sam svaki argument osporiti Danteov deveti krug pakla gdje, po Danteu, završe izdajnici dok, po meni, tamo završe izdani. Ispočetka naopako gledamo taj munjeviti razlaz srca i razuma.

Bez obzira na to što učinile - ostale ili otišle, svaka žena koja je doživjela prevaru mora se suočiti s dvije stvari - oprost i oslobađanje.

Za svaku situaciju koja nam je dana u životu, birale ju mi ili ne, za svaku emociju koja nam dođe potrebno da dovršiti misaoni proces jer ako se zapetljamo u emociju nikada nećemo dočekati svršetak. Sve u nama naprosto počinje i završava u glavi, a shvaćanjem možemo šapnuti tih ludim emocijama da ne urlaju baš tako glasno. Moramo dovršiti proces u mislima - dok je na duhovnom nivou izdaja kraj procesa, na emocionalnom nivou izdajom proces tek počinje - mislima gradimo most.

Jedino razmišljanjem i shvaćanjem možemo susresti ove dvije razine sebe. Moramo naći način za pomoći sebi, osvijetliti potrebu i shvatiti da ta potreba za njim nije potreba bića već potreba srca, a srce je blesavo i, ako si damo šansu, jednako će strastveno pjevati i uz neku drugu melodiju. Srce želi voljeti - nije bitno koga, bitno je da je krivi i za nas loš, a takvih ima koliko hoćeš.

Našla sam snagu

Prevara je vjerojatno najbolje što mi se dogodilo. S njegovom prevarom ja sam dodirnula svoje vlastite dubine, našla svoju snagu i shvatila smisao slobode. Sada mu ne dugujem više ništa, čak niti lojalnost.

To je jedino što možemo - dovršiti proces razmišljanja, proces osjećanja i proces pripadanja. Pa kad shvatimo da pripadamo samo sebi, kad shvatimo da je ljubav prema sebi temelj za ljubav prema drugome i na koncu kad shvatimo da oprostiti ne možemo nikome tko to ne zatraži - znat ćemo da je proces priveden kraju. Tada nećemo morati sebi oprostiti što smo voljele budalu već ćemo biti zahvalne što smo voljele, i točka.

Da, ipak bih malo parafrazirala Dantea: u 9 krugu pakla ostaju izdani, a ne izdajnici, no ako prežive, a prežive samo uz bistar i nepokolebljiv um (i Bože daj prijateljicu koja nas ne pušta ni na sekundu), izađu na drugu stranu van - kao i kod Dantea, u Slobodu.