Bračni terapeuti često se susreću s pitanjima "Jesam li s pravom osobom?", a to znači da razmišljaju o kompatibilnosti. Kad ljudi brinu o kompatibilnosti, često pretpostavljaju da je "bliskost" znači "biti isti". Drugim riječima, često smatramo da bi trebali raditi slične stvari i imati isti način razmišljanja kao naši partneri. U stvarnosti, kompatibilnost ne proizlazi iz toga da smo slični, već iz spremnosti da se poštujemo, unatoč razlikama.
Lia Avellino, bračna terapeutkinja, navodi kako su joj klijenti često preokupirani "pravom" osobom, a to proizlazi iz dva glavna problema: tjeskoba u vezi (strah od predanosti) i pretjeranog ulaganja u zastarjele romantične ideale (iskrivljena očekivanja u odnosima).
Što je tjeskoba u vezi?
Jedan od uobičajenih primjera tjeskobe u vezi, navodi Avellino za Well+Being, je ideja da se partneri ne prolaze kroz teža razdoblja ili smatraju da s "pravom" osobom ne treba doći do problema.
- Međutim, ta predodžba je kriva i može biti način da izbjegnete preuzimanje odgovornosti za vlastitu nesigurnost - ističe Avellino.
Terapeutkinja i stručnjakinja za tjeskobu u vezi Sheryl Paul, kaže da je u korijenu pitanja "Je li moj partner dovoljno dobar, dovoljno privlačan, dovoljno pametan, dovoljno duhovit?" obično pitanje "Jesam li ja dovoljna (dovoljan)?".
Dakle, umjesto da na bilo koju od ovih sumnji gledate kao na znak upozorenja, Paul preporučuje da se zapitate "Što osjećam prema svom partneru kad je moje srce otvoreno i nisam u tjeskobnom stanju?"
Pitati se postoji li netko prikladniji za vas također može biti povezano sa strahom od predanosti. U takvim situacijama smatrate da ste prihvatili niže standarde nego što smatrate da zaslužujete. U stvari, to obično znači da ste prihvatili nešto što vam se ne sviđa i da to niste izrazili. To još neki nazivaju "skrasiti se". Skrasiti se je lijep termin kojim se označava razdoblje kad želite voditi mirniji, obiteljski život. To nije odnos u kojem ne možete razgovarati o željama i čežnjama koje imate, a koje niste ispunili, te ih prepoznati i istražiti na konstruktivan način.
Avellino je uočila da su ljudi tjeskobni po pitanju svojih odnosa dijelom zbog unaprijed stvorenih predodžbi o kompatibilnosti.
- Ljudi imaju ideju da kako bi bili kompatibilni moraju imati slične želje, hobije i u svemu se slagati. No, kompatibilnost se više dotiče toga kako se partneri odnose jedno prema drugome i upravljaju zajedničkim životom, kako rješavaju probleme, poštuju međusobne granice i u konačnici, surađuju - naglašava ona.
Kako bi bilo da pretpostavimo da se nećemo slagati, da nam se neće svidjeti svi aspekti našeg partnera i da ćemo provesti dosta života pokušavajući pronaći pravu kombinaciju "ti" i "ja", a ne biti razočarani i iznenađeni kad ste takve stvari dogode?
U tu svrhu, različitost nije sama po sebi znak nekompatibilnosti.
- Umjesto da tražite nekoga tko vam je sličniji, usredotočite se na potrebu koju imate, a koja nije ispunjena u vašoj vezi. Možete li reći partneru kad vam nešto ne odgovara, čak i ako je teško? Možete li biti ranjivi pred svojim partnerom, a da ne bojite da će druga strana potražiti nekog izvan veze? - objašnjava Avellino.
U trenucima kada se osjećamo tjeskobno, naši mozgovi nas uvjeravaju da postoji netko lakši i bolji, kako bi ublažili bol, navodi Avellino.
- Sve dok ste odnosu s nekim tko je emocionalno otvoren i voljan raditi na vezi u trenucima svađe, vaše brige nisu ništa drugo nego dokaz da postoji dio vas koji se boji biti povrijeđen - istaknula je.
Zašto pogrešno shvaćamo kompatibilnost?
Zapravo, za to možemo okriviti romantizam u umjetnosti, pokret koji je nastao krajem 18. stoljeća. On je naglasio vrijednost emocija i redefinirao ljubav kao središnji motivator za ljudski život i odnose. Alain de Botton, britanski filozof, proučavao je podrijetlo romantične ljubavi i otkrio da je to doba promoviralo ideju da seks i ljubav trebaju biti povezani, da je ljubav osjećaj i da odnos treba biti idealan.
Naravno, nema ništa loše u tome da vjerujete u ljubav i romantiku. Međutim, to nas može potaknuti da postavimo nerealna očekivanja našim partnerima da ispune svaku našu potrebu i da se ljubav događa sama od sebe, a ne da je izbor koji napravite i koji zahtijeva rad i predanost.
- Nije ni čudo što su ljudi zabrinuti oko pronalaska "onog pravog", kada su naučeni vjerovati da je jedna "prava" osoba ulaznica za sretan život - naglasila je Avellino.
Umjesto da tražite partnera s kojim se slažete u apsolutno svemu, možda je bolje da to vrijeme iskoristite kako biste osjetili negativne emocije koje možemo imati zbog toga što smo s osobom s manama, ali i da budemo svjesni toga da ih i mi imamo.
U redu je biti tužan zbog kompromisa koje prirodno moramo napraviti da bismo bili u vezi.
- Parovi koji rade kompromise, shvaćaju ljubav kao aktivnu predanost, a ne vječni romantični osjećaj, oni uistinu razumiju što dugoročno partnerstvo zahtijeva - rekla je Avellino.
Ona dodaje da je važno zapamtiti da se ne obvezujete na osobu, već na proces zajedničkog rada na odnosu.
- Promijenite pitanje iz "Je li on pravi?" u "Je li to netko s kim vjerujem da mogu riješiti probleme?". To bi moglo olakšati vaš stres u vezi i pomoći vam da bolje upravljate svojom romantičnom budućnošću - zaključio je bračni terapeut Benjamin Seaman.
