Ima 68 godina. Osvojila je 280 medalja. Prešla je nekoliko tisuća kilometara. Trči 25 godina.
Ovako zvuči trkačka priča Ivanke Buban (68), umirovljene profesorica matematike iz Čazme, ujedno i rekreativne trkačice čije su noge prešle mali milijun staza i zahvaljujući svojoj brzini osvojile mnoštvo nagrada. No, nije trčanje jedini sport kojim se bavi jer redovito odlazi na nordijsko hodanje, planinarenje, plivanje, a uz sve to stigne i slikati, putovati, čitati knjige, gledati filmove i uživati u kavi s prijateljima. I ona i suprug, koji također trči, bivši su profesori prirodnih znanosti, a svoju ljubav prema trčanju za vrijeme radnih dana prenijeli su i na dobar dio svojih učenika. Formalno nisu pripadnici niti jednog atletskog kluba, ali su zato potporni članovi kluba Sljeme s kojima putuju na maratone diljem Europe. Strastvena rekreativna sportašica u mlađim se danima nije bavila sportom, no unatoč tome nikada nije pretrpjela ni jednu ozljedu.
- Prije trčanja redovito sam odlazila u duge šetnje. No, nakon što me suprug koji i sam trči potaknuo na ovaj sport, više ne mogu zamisliti život bez aktivnosti. Osjećam se odlično nakon trčanja, štoviše on mi je svojevrsna antistres terapija. Općenito mi je jako bitno kretanje i boravak u prirodi, a suprug i ja vrlo rijetko odlazimo liječniku ili osjećamo posljedice nakon što otrčimo dulje staze – kaže Ivanka Buban.
Bez ozljede
Koliko ste puta čuli izjavu da je trčanje loše za koljena i hrskavicu? Još bolje, koliko puta su vam rekli da ćete zahvaljujući bavljenju ovim sportom razviti artritis koljena ili, pak, probleme sa zglobovima koji će vas navodno itekako „koštati” u poznim godinama? Iskustvo Ivanke Buban to pobija. Štoviše, ljubiteljica ove aktivnosti nikada nije osjećala bolove, a bez problema istrči stazu i od dugačkih 63 kilometra. Podijelila nam je kako se priprema za maratone.
- Trčim tri do četiri puta tjedno, a najviše mi odgovara jutarnja aktivnost u prirodi u kojoj ima najviše kisika. Izbjegavam jesti tri sata prije treninga, no ako pak imam popodnevnu utrku onda pojedem obrok s vrlo malo ugljikohidrata. Isto to čini i moj suprug, tako da je on moja najveća podrška. Štoviše, treniramo zajedno, a sve treninge obavljamo u Čazmi na nasipu uz rijeke Česmu i Glogovnicu – kaže Ivanka.
U MORU OPREČNIH INFORMACIJA TEŠKO SE SNAĆI, NO MI ZNAMO KOJA SU NOVA PRAVILA ZDRAVOG ŽIVOTA!
Prošli mjesec sudjelovali su na Adria Spring Trail utrci od 16 kilometara održanoj u Njivicama, no pripremaju se i za Brač trail, Klopotec trail, MedvedRun i mnoge druge sportske događaje. Zadnjih godina uglavnom sudjeluju na trail utrkama, onima koje sadrže razne prirodne prepreke i promjene oblika terena, dok nešto rjeđe prisustvuju cestovnim natjecanjima. U moru svih sportskih događaja jedno joj je posebno ostalo u sjećanju.
- Moj prvi maraton istrčan 01. siječnja 2000. godine u Rimu posebno mi je prirastao srcu. Sjećam se da sam svaka dva tjedna povećavala kilometražu pripremajući se za utrku, sve dok nisam došla do 35 kilometara. Nekad sam čak i radila fartlek, promjenu tempa u trčanju, a sve s ciljem da se što bolje pripremim. Bilo je i navijača na ulicama Rima što me posebno ohrabrilo da dođem do cilja – prisjetila se zaljubljenica trčanja.
Više od tjelovježbe
Za Ivanku je trčanje životni stil, a dok se u maniri profesionalne atletičarke prebacuje s noge na nogu osjeća se fantastično, posebno kada tijekom i nakon utrke osjeti nalet adrenalina. Bez trčanja danas ne može zamisliti život, veli da joj ono predstavlja puno više od klasičnog treninga koji obavlja nekoliko puta tjedno.
- Trčanje nije samo fizička aktivnost, ono je druženje i mogućnost putovanja po europskih maratonima (Rim, Berlin, Pariz, Roterdam, Treviso, Firenca, Ferrara, Linz, Bresca, Ravenna, Beč, Beograd, Novi Sad, Trst, Pisa, Ljubljana, Bratislava, Prag, Budimpešta). Velike europske maratone prati impresivan broj navijača koji navijaju za sve sudionike, a poseban pljesak dobiju oni zadnji. Najveći broj navijača je u Berlinu, njih preko milijun, a poseban je osjećaj kada vas na cilju dočeka gromoglasni pljesak – podijelila je Ivanka.
Trčanjem protiv upala
Kako smo već kazali, strastvena trkačica nikada nije pretrpjela ozljedu ili jake bolove zbog kojih bi bila prisiljena pauzirati s treninzima. Ima potpuno zdrava koljena te gotovo nikad ne posjećuje liječnika opće prakse. Upravo je ona dokaz da trčanje i tjelesno zdravlje idu zajedno, a osim njenog iskustva i veliki broj istraživanja potvrđuje kako zbog ovog sporta ne stradaju koljena, već naprotiv da ono smanjuje vjerojatnost pojave osteoartritisa, kronične bolesti zglobova. Uzmimo za primjer jednu takvu studiju iz 2008. godine u kojoj su istraživači 20 godina pratili zdravstvenu sliku trkača i netrkača s ciljem da utvrde koliko često se pojavljuje artritis kod jedne skupine, a koliko kod druge. Na kraju se ispostavilo da se bolest zglobova pojavila kod 32 posto netrkača, a samo 20 posto kod trkača. Drugim riječima, osteoartritis se češće pojavljivao kod osoba koje se nisu bavile navedenom aktivnošću. Da je trčanje zdravo za koljena potvrdio nam je i prof. dr. sc. Boris Nemec, ravnatelj specijalne bolnice dr. Nemec, ujedno i jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka na području sportske medicine.
- Trčanje je dobro za mišiće, natkoljenice, potkoljenice i cijelu ljudsku biomehaniku. Kretanje i fizička aktivnost poput trčanja općenito su poželjni za jačanje mišića, a dobri su i da se tetive ne skraćuju, zatim da se ne dobije na težini te za održavanje elastičnosti tkiva, kukova i kralježnice. Drugim riječima, hodanje, vježbanje, trčanje i druge aktivnosti su doslovce uvijek nužne pa tako i poznim godinama da bi se manje boravilo po ambulantama, lakše saginjalo i općenito kretalo – ističe ravnatelj bolnice.
Stručnjak napominje kako je dobro birati odgovarajuće podloge za trčanje poput zemljanih i travnatih terena te atletskih staza za trčanje jer koljena, kuk, stopala, zglobovi i kralježnica lakše podnose takve površine. Odnosno, prirodne podloge smanjuju pritisak na zglobove pa je samim time vjerojatnost za ozljedama i bolovima manja. S druge, pak, strane, beton i asfalt treba izbjegavati ili rjeđe koristiti jer je kod ovakvih staza doskok pretvrd pa može doći do ozbiljnih povreda. I odabir tenisica je važan za izbjegavanje ozljeda. Nutricionist Viktor Šegmanović, ujedno i zaposlenik zagrebačkog Fitness i aerobic centra XXL, savjetuje da se koristi obuća s mekšim džonom kako bi se amortizirao udarac pri trčanju koji sprječava oštećenje zglobova.
Užitak i strast
I trkačica Ivanka Buban pazi gdje i kako trči pa tako uglavnom trenira na travnatim površinama i ne vježba punom snagom.
- Nije mi bitno da prva dođem do cilja. Najvažnije mi je da otrčim i da se poslije utrke dobro osjećam. Upravo zbog toga nikad ne ulazim u utrku punom snagom, već štedim energiju za sve nadolazeće sportske aktivnosti. Bolove nemam, niti sam ikad bila ozlijeđena, a vjerujem da je tako jer trčim na travnatoj podlozi. Osim toga nikada ne idem brzo jer želim da cijelo iskustvo dugo traje. Poslije duge utrke obavezno odem na plivanje i tako odmorim tijelo – kaže Ivanka Buban.
Ovakav način je idealan za bavljenje sportom, posebno u poznim godinama. Doktor Nemec ističe kako je najbolje početi trčati s kratkim relacijama i polako, pogotovo ako se osoba prvi put susreće s ovom aktivnosti jer u suprotnom može doći do ozljeda.
- Ako se tek počinjete baviti trčanjem nemojte se preforsirati, odnosno nemojte navaliti s velikim kilometrima. U tom slučaju bi se mogli suočiti s bolovima jer može doći do preopterećenosti hrskavice zgloba ili otoka koljena koji mogu trajati i po nekoliko dana. Ako pak, pretjerate s kilometražom ili predugo trčite po asfaltu i posljedično osjetite bol u koljenu, najbolje bi bilo da jednostavno odmorite i mirujete neko vrijeme. Par dana izbjegavajte čučnjeve i intenzivne treninge, a zatim uvodite aktivnosti kao što su lagana šetnja ili vožnja biciklom – kaže prof. dr. sc. Boris Nemec.
Dodaje i kako akutna, odnosno kratkotrajna ozljeda nikako ne bi trebala biti izgovor da se više ne bavite sportom. Štoviše, nakon što bol prođe lagana aktivnost poput šetnje je svakako poželjna da koljeno postane fleksibilnije i da se zglobovi ne skrute jer, na koncu, nije bitno o kakvom se sportu radi, već je bitno nastaviti se kretati. Ovakvog je mišljenja i trkačica Buban, a sudeći prema planovima koje ima i zahvaljujući svojem optimističnom duhu, njena će koljena još dugi niz godina šetati, voziti bicikl, planinariti i prijeći veliki broj utrka.
- Zbilja je bitno kretati se, a ja ću sigurno trčati sve dok mi tijelo to dozvoli. Treba uživati u svakom trenutku, širiti oko sebe optimizam i okružiti se pozitivom. Nikada nije kasno za pronalazak nove strasti, a svima savjetujem da izađu na svjež zrak i iskoriste svaki trenutak za šetnju ili, pak, trčanje prirodom – zaključuje Ivanka Buban.
U MORU OPREČNIH INFORMACIJA TEŠKO SE SNAĆI, NO MI ZNAMO KOJA SU NOVA PRAVILA ZDRAVOG ŽIVOTA!
