Stara izreka "Ono smo što jedemo" dobila je novu potvrdu u studiji objavljenoj u publikaciji Nature Microbiology. Autori - međunarodni tim pod vodstvom dr. Markusa Ralsera sa Sveučilišta u Cambridgeu i Francisa Cricka s Londonskog Instituta - zaključili su da gotovo svi naši geni mogu biti pod utjecajem hrane koju jedemo.
Što upravlja stanicama?
Ponašanje stanica regulirano je dvostrano - to čine geni u jezgri stanice koji sadržavaju plan cijelog našeg organizma i njegovih sastavnih dijelova te metabolizam - skup kemijskih reakcija potrebnih za održavanje stanica i života. Još kad je Gregor Mendel - "otac genetike" - radom na biljkama graška nagovijestio postojanje gena prije više od 150 godina, naučili smo da genom, ili kompletni DNK otisak cijelog organizma, određuje u velikoj mjeri kako će taj organizam izgledati. Također smo otkrili da pojedinac nije rezultat samo genetike, nego i epigenetike (promjene u ekspresiji gena koje nisu izazvane promjenom u DNK nizu). Prema epigenetici znamo da otisak sadržan u DNK može varirati, da ga mogu "paliti" i "gasiti" drugi geni ili dijelići DNK, čak i proteini.
Metaboličke reakcije
Znanstvenici u novije vrijeme raspravljaju i o drugim "igračima" u regulaciji gena: metaboličkoj mreži biokemijskih reakcija koje se pojavljuju unutar stanica. Te metaboličke reakcije mogu varirati, ovisno o raspoloživosti nutrijenata, kao što su šećeri, aminokiseline, masne kisieline i vitamini koje dobivamo iz hrane koju jedemo. Kako bi to dalje proučili, tim je odlučio istražiti metabolizam stanica kvasca. U biokemijskom smislu, stanice kvasca vrlo su slične ljudskima, a mnogo je lakše njima manipulirati u laboratorijskim uvjetima. Nastojeći vidjeti kako metabolizam utječe na gene i molekule koje proizvode, znanstvenici su mijenjali razinu metabolita - završnih produkata metaboličke reakcije - u stanicama kvasca. Pokazalo se da takva promjena staničnog metabolizma zahvaća gotovo 90 posto gena i molekula koje proizvode.
Drugačija saznanja
Dr. Rasler rekao je kako se čini da stanični metabolizam igra puno dinamičniju ulogu u stanicama nego što se ranije mislilo; izgleda da su gotovo svi geni u stanici zahvaćeni promjenama koje ovise o dostupnosti nutrijenata.
- Štoviše, u mnogim je slučajevima taj utjecaj bio toliko snažan da promjene u staničnom metabolizmu mogu usmjeriti ponašanje nekih gena u sasvim drugom smjeru - rekao je dr. Rasler.
U timu vjeruju da će se njihovo otkriće moći primijeniti na više polja. Primjerice, njime bi se možda moglo objasniti zašto različiti ljudi različito reagiraju na neke lijekove. Otkriće bi također moglo unaprijediti naše razumijevanje tumora te objasniti zašto neki protutumorski lijekovi ne djeluju kod nekih pacijenata.