Određena doza brige pomaže ljudima da prebrode dan - to je onaj mali pritisak koji nas motivira da dovršimo zadatke i da održavamo uobičajeni dnevni ritam. Međutim, previše brige mogao bi biti jedan od simptoma anksioznog poremećaja
 FOTOGRAFIJE: STOCK-EYE GETTY IMAGES
mentalno zdravlje

Simptomi koje je lako zanemariti. Ovih devet znakova ukazuju da možda imate anksiozni poremećaj

Ako se prepoznate u nekoj od ovih situacija potražite pomoć kako biste lakše prevladali stresna vremena

Svi se ponekad brinemo, ali kada vaša tjeskoba počne negativno utjecati na vaš život, možda imate anksiozni poremećaj. Ako se prepoznate u nekoj od ovih situacija potražite pomoć kako biste lakše prevladali stresna vremena

Tijekom stresnih situacija kakva je ova pandemija koronavirusa i poresi normalni su povremeni osjećaji tjeskobe, no kod osoba s anksioznim poremećajem briga ili strah ne nestaju, a simptomi se pojačavaju i ometaju svakodnevni život. Nisu svi anksiozni poremećaji isti, postoji više vrsta, a liječnik ili psihoterapeut definirat će radi li se o generaliziranom anksioznom poremećaju, paničnom poremećaju, poremećaju povezanom s fobijom i savjetovati terapiju.

Općenito, ovi znakovi i simptomi upućuju da se radi o anksioznom poremećaju, najčešćoj mentalnoj bolesti.


1. Pretjerana zabrinutost

Određena doza brige pomaže ljudima da prebrode dan - to je onaj mali pritisak koji nas motivira da dovršimo zadatke i da održavamo uobičajeni dnevni ritam. Međutim, previše brige mogao bi biti jedan od simptoma anksioznog poremećaja.

"Ako se pripremate za ispit, normalno je da ste zbog toga ste tjeskobni, ali ako zbog toga uopće niste sposobni pripremiti se za ispit, paralizirani ste i zaglavljeni to je problematično. Razmislite tada pomaže li vam vaša tjeskoba ili vas boli. Ako čini više štete nego koristi pokušajte si pomoći nekim od pouzdanih „kućnih lijekova” za prirodno ublažavanje tjeskobe,” savjetuje dr. Aaron Fisher, klinički psiholog na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu. Duboko disanje, udisanje mirisa lavande, čaj od kamilice, šetnja i sunčevo svjetlo pomažu u smanjenju tjeskobe.


2. Velika životna prekretnica

Iako anksiozni poremećaji mogu isplivati na površinu u bilo kojoj dobi, mnogi istraživači prate specifične osobine koje pacijenti pokazuju tijekom života, čak i u mladoj dobi.

"Anksiozni poremećaji imaju tendenciju da počnu u ranoj dobi i obično su vidljivi kod male djece i adolescenata. Ljudi koji su generalizirali anksiozni poremećaj opisuju da su uvijek bili pretjerano zabrinuti oko nečega. Drugi se ljudi obično dobro nose sa zabrinutošću, ali značajniju tjeskobu dožive tijekom za njih velikih životnih prijelaza ili drugih stresora poput novog posla, rođenja djeteta, razvoda, smrti partnera i sl.", kaže dr. Danielle Keenan-Miller, direktorica Klinike za psihologiju na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu.


3. Nedavni traumatični događaj

Neki psiholozi posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) ne kategoriziraju kao anksiozni poremećaj, no posebno negativno ili zastrašujuće iskustvo može značajno utjecati na nečiju razinu tjeskobe.

"Čak i ako nije na razini PTSP-a, ljudi također mogu razviti nove brige nakon traumatičnog životnog događaja. Primjerice, nakon prometne nesreće neki ljudi mogu razviti nelagodu i strah zbog vožnje", kaže Keenan-Miller.


4. Jedan ili više napadaja panike

Jedan napadaj panike ne mora ukazivati na simptome anksioznog poremećaja jer su, kako navodi dr. A. Fisher, napadi panike normalan, evolucijski odgovor na ekstremni strah."Puno više ljudi ima napadaje panike, nego što ima panični poremećaj", kaže Fisher.

Kada doživimo ubrzane otkucaje srca, bol i ekstremni strah koji prate napadaj panike ili strah od samih napadaja panike, a da ne znamo što im je razlog, potrebno je potražiti stručnu pomoć. Jedan od najučinkovitijih psiholoških tretmana za panični poremećaj je terapija izlaganja, koja podrazumijeva izlaganje napadajima panike i njihovim okidačima.


5. Glava u pijesku

Mnogi ljudi s anksioznim poremećajima naizgled dobro funkcioniraju jer, kako kaže dr. Ann Kring, profesorica kliničke psihologije na sveučilištu u Berkeleyu, izbjegavaju suočavanje s onim što ih brine ili plaši.

"Oni žive svoje živote, i možda ne idu van ili izbjegavaju određene situacije, ali im ide sasvim dobro. Dok se nešto ne pojavi i ono odluče povući se zbog straha. Kada vam tjeskoba počne umanjivati sposobnost i spremnost da u potpunosti živite svoj život, liječenje bi vam moglo u omogućiti ispunjeniji život", kaže Kring.


6. Tjeskoba vas sprječava u kontaktima koje biste inače voljeli održavati

Nervoza pred publikom i trema prije prezentacije ili govora uobičajena su i normalna pojava. Ali kada vam samo biti u blizini drugih ljudi postaje teško, nervozni ste i živčani, to bi mogao biti znak socijalne tjeskobe.

"Ako otkrite da vam se svaki put kada morate biti u blizini drugih ljudi ubrzava puls i osjećate mučninu, tada biste trebali potražiti pomoć", kaže psiholog A. Fisher.


7. Imate fizičke simptome anksioznosti

Mnogi oboljeli od anksioznih poremećaja, osobito oni s generaliziranim anksioznim poremećajem, posjetit će liječnika zbog fizičkih bolova poput glavobolje, bolova u trbuhu i bolova u leđima, objašnjava dr. Carrie Bearden, profesorica kliničke psihologije na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu.

"Ljudi su zbunjeni, stalno idu liječnicima, ne znaju što nije u redu. Ako osjećate stalnu zabrinutost i imate fizičke simptome, moguće je da se radi o anksioznom poremećaju i da su fizički simptomi povezani s njim", kaže Bearden.

Ističe i da stalni osjećaj gladi te loše držanje također mogu biti znakovi da ste krenuli prema emocionalnom slomu.


8. Učestali problemi sa spavanjem

Mnogi od nas doživjeli su barem jednu neprospavanu noć zahvaljujući tjeskobi zbog nečega u životu, ali nezdravo je kada nesanica postane redovita pojava.

"Ako ne spavate puno noć prije prvog maratona, to je u redu. Ali ako ne spavate tjednima jer ste zabrinuti zbog nadolazeće utrke, to remeti funkcioniranje života," kaže D. Keenan-Miller.


9. Narušena kvaliteta života

Svi se psihološki poremećaji javljaju duž "kontinuuma ljudskog iskustva", kaže Fisher, što znači da ih svi mi doživljavamo. Najvažniji odlučujući faktor u tome je li vaša tjeskoba postala poremećaj koji zahtijeva liječenja je uzrokuje li vam značajnu nevolju ili vam narušava mogućnosti da živite svoj život.

"Potičem ljude da primijete jesu li stvarno pod stresom i/ili imaju primjetno oštećenje. Propuštaju li nastavu, propuštaju li radne zadatke ili čak odlazak na posao, izbjegavaju li društvene događaje na koje bi inače htjeli ići, hoće li neće gledati film zbog kojih su stvarno uzbuđeni?" Ako je odgovor na ova pitanja potvrdan, ne ustručavajte se kontaktirati psihologa ili psihijatra, savjetuje A. Fisher.

Linker
18. studeni 2024 13:35