Znanstvenici sa Sveučilišta British Columbia u novoj studiji sugeriraju da su otkrili dosad nepoznate rane indikatore multiple skleroze, odnosno znakove koji bi na MS mogli uputiti godinama prije nego što se pojave prvi simptomi: to su depresija, anksioznost, bipolarni poremećaj i šizofrenija. Za potrebe studije, objavljene u časopisu Američke neurološke akademije Neurology, autori su analizirali administrativne i kliničke podatke iz British Columbije u Kanadi te su otkrili da su osobe koje su s vremenom razvile multiplu sklerozu imale gotovo dvostruko više psihijatrijskih problema u 5 godina prije dijagnoze MS-a nego osobe u skupini koja nije razvila MS.
Autori su analizirali i podatke o korištenju medicinskih usluga, uključujući i psihijatrijske terapije, uzimanje lijekova na recept i hospitalizacije te se i tu pokazalo da je postotak korištenja medicinskih usluga bio veći među osobama koje su s vremenom razvile multiplu sklerozu. Učestalost korištenja medicinskih usluga rasla je svake godine sve do pojave prvih simptoma MS-a, što nije bio slučaj u kontrolnoj skupni, odnosno kod osoba koje nisu razvile MS. Studija se nastavlja na prijašnje istraživanje voditeljice studije dr. Helen Tremlett, koja je prva odredila prodromalni period za multiplu sklerozu, period koji prethodi pojavi značajnih simptoma bolesti. To je istraživanje sugeriralo da bi poremećaji sna, umor, anemija i bolovi mogli biti prodromalni simptomi. Prodromalni periodi su definirani i za druge bolesti, uključujući Parkinsonovu bolest, kod koje zatvor često godinama prethodi simptomima te bolesti.
Dijagnoza, napredovanje i kontrola bolesti
Multipla skleroza je kronična bolest koja utječe na dijelove središnjeg živčanog sustava, uključujući mozak, leđnu moždinu i vidne živce. Stručnjaci vjeruju da je riječ o pogrešci u funkcioniranju imunološkog sustava uslijed koje dolazi do oštećenja zaštitnog sloja, mijelina, koji štiti strukture kroz koje putuju električni signali između neurona. Bolest oštećuje i neurone u sivoj tvari mozga, a kako napreduje tako se moždana kora sve više smanjuje, što se naziva kortikalnom atrofijom. Svaka osoba ima drugačiju progresiju simptoma koja može biti trajna ili privremena.
- Dijagnoza se postavlja kad osoba ima tipične neurološke simptome (u trajanju od najmanje 24 sata) i tipični nalaz na slikovnom prikazu mozga. Tipični simptomi multiple skleroze uključuju gubitak vida, dvostruke slike, slabost, utrnulost ili trnce te probleme s ravnotežom, a mogu se javiti i drugi simptomi – kaže dr. Naila Makhani koja je s dr. Tremlett surađivala na njezinom prvom istraživanju. Danas je prognoza za oboljele znatno povoljnija nego što je to bila u ranim devedesetim godinama. Svjetske baze podataka pokazuju da manji broj oboljelih prelazi u progresivne oblike bolesti. Prvih pet godina od dijagnoze najbolji su pokazatelj toga kako će bolest dalje teći. MS je rijetko fatalna bolest, ali može uzrokovati niz komplikacija, poput otežanog gutanja ili infekcija pluća ili mjehura. Trenutačno je očekivani životni vijek za osobe s multiplom sklerozom 5 do 10 godina kraći nego za osobe koje ne boluju od te bolesti, no taj se procjep s vremenom sve više smanjuje.
Rano otkrivanje pomaže u kontroli bolesti
Dugo vremena se smatralo da multipla skleroza počinje klinički onda kad osoba doživi prvi simptom demijelinizacije, primjerice u obliku vidnih problema.
- Potrebno je bolje razumijevanje važnosti i težine ranih psihijatrijskih oboljenja u multipli sklerozi, naročito zbog toga što ona mogu negativno utjecati na kvalitetu života, na napredovanje bolesti pa čak i povećati rizik od smrtnosti - kaže dr. Tremlett dodajući da bi nam proširenje spoznaja o prodromalnom periodu za MS moglo omogućiti ranije prepoznavanje i početak liječenja bolesti.
Treba naglasiti da studija ne tvrdi da prisustvo navedenih prodromalnih simptoma nužno znači skorašnji razvoj multiple skleroze. U svakom slučaju, druga su istraživanja pokazala da osobe s multiplom sklerozom koje su ranije započele s liječenjem imaju bolju prognozu bolesti.
- Promptna dijagnoza i terapija izuzetno su važni jer postoji velik broj odobrenih terapija, koje se nazivaju bolest modificirajuće terapije, koje mogu smanjiti buduća oštećenja i usporiti progresiju bolesti - kaže dr. Barbara Giesser, neurologinja i specijalistica za multiplu sklerozu. Dodaje i da oboljela osoba može usvojiti zdrav način života koji je itekako važan u kontroli bolesti. Pod zdravim načinom života smatra se biti fizički aktivan koliko god je to moguće, zdravo se hraniti, ne pušiti i što više vremena provoditi na svježem zraku. Preporuka je i da oboljeli ne odustaju od stvari koje su im teške za izvesti.
Kakva je veza između prodromalnih simptoma i multiple skleroze
Sugerirani simptomi nemaju mnogo veze s eventualnim simptomima multiple skleroze i za sada je njihova povezanost još uvijek nejasna.
- Moja je hipoteza da mnogi mehanizmi koji pokreću mentalne probleme nakon razvoja multiple skleroze pokreću iste mehanizme i prije razvoja MS. Bilo bi logično sumnjati da je jedan od tih mehanizama gubitak mijelina - kaže dr. Tremlett. Dr. Picone dodaje da takvi simptomi mogu biti povezani sa subkliničkom demijelinizacijom do koje dolazi godinama prije kliničke dijagnoze. Što smo učinkovitiji u smanjenju upale u ranoj fazi, bolje su šanse da ćemo smanjiti progresiju bolesti kasnije, zaključuje dr. Picone.