Reanimacija u javnosti još uvijek je rijetka, javlja se u samo oko 37 posto svih srčanih događaja koji se događaju na javnim lokacijama, ali reanimacija je ključna tehnika spašavanja života pa šokantno djeluje podatak da spol ima značajnu ulogu u odluci prolaznika koji svjedoči nemilom događaju o tome hoće li reanimirati osobu. Naime, žene imaju nižu stopu preživljavanja od iznenadnog srčanog zastoja, dijelom i zato što prolaznici sporije pružaju oživljavanje ženama nego muškarcima, prema studiji Europskog kardiološkog društva (ESCAPE-NET) objavljenoj ovog tjedna. Studija je pokazala da je oko 45 posto muškaraca koji su pretrpjeli srčani zastoj u javnosti dobilo reanimaciju, dok je za žene taj postotak bio 39 posto. Studija je također pokazala da muškarci imaju 23 posto veću vjerojatnost da će preživjeti. Kao razlog nepružanja pomoći ženama najviše se navodi nelagoda od dodirivanja ženskih prsa i strah od loma prsnog koša ili nanošenja fizičkih ozljeda. Spriječiti prolaznike da daju spasonosnu reanimaciju ženi u srčanom zastoju može i to što im je neugodno ukloniti odjeću s nepoznate žene kako bi imali bolji pristup mjestu gdje trebaju masirati, ali, kako je pokazala studija, i strah od kasnijeg optuživanja za seksualno zlostavljanje.
Hitno stanje
Iznenadni srčani zastoj je stanje aritmije zbog kojeg srce može prestati kucati. Ako se protok krvi ne obnovi, osoba može umrijeti u roku od 10 do 20 minuta. Iznenadni srčani zastoj uzrokuje svaki peti smrtni slučaj u industrijaliziranim zemljama. No, dokazano je da reanimacija ili kardiopulmonalna reanimacija, hitni postupak koji se provodi za trenutno oživljavanje srca, udvostručuje ili čak utrostručuje šanse za preživljenjem. Studija je pokazala da se izvođenje teških i brzih kompresija na ženskim prsima smatra zastrašujućim zadatkom za ljude izvan medicinske struke te da pogrešno vjeruju da se izvodi na grudima, a zapravo se kompresija radi na sredini prsnog koša. Zanimljivo je da studija virtualne stvarnosti također pokazuje da čak i ženski avatari također imaju manju vjerojatnost da će dobiti učinkovito oživljavanje od strane prolaznika u virtualnom okruženju.
Ranija su istraživanja pokazala da spolne diskriminacije nema u kućnim oživljavanjima. Tako je u jednom istraživanju 35 posto žena i 36 posto muškaraca dobilo umjetno disanje u kući. Ljudima je manje ugodno dati umjetno disanje ženi koju ne poznaju. To je potaknulo istraživače da ulažu u pronalazak boljih i učinkovitijih načina za edukaciju šire javnosti o važnosti pružanja umjetnog disanja i reanimacije na javnim mjestima bez obzira na spol, dob ili težinu osobe kojoj je potrebna pomoć. Kako bi se pokušalo normalizirati izvođenje reanimacije na ženama edukacije se sve više provode na lutkama koje imaju grudi, jer većina nas uči na torzu ravnih prsa.
Znakovi upozorenja
Istraživači uključeni u ESCAPE-NET također su otkrili i da su posjeti primarnoj zdravstvenoj zaštiti znatno porasli u tjednima prije iznenadnog srčanog zastoja. Znanstvenici vjeruju da to pokazuje da postoji više znakova upozorenja o predstojećem srčanom zastoju nego što se mislilo te da bi to moglo pomoći liječnicima da identificiraju ljude s neposrednim rizikom od srčanog zastoja kako bi se on spriječio. Nažalost, manja je vjerojatnost da će ženama biti dijagnosticirano to stanje jer se općenito smatra da je srčani zastoj muška bolest. O rodnoj pristranosti u kardiovaskularnom zdravlju već se duže govori. Naime, više je medicinske literature iz muške perspektive, nedostaje svijesti o simptomatskim varijacijama među spolovima, a dijelom i iz društvene pristranosti da žene preuveličavaju simptome. Također, žene ponekad ne pokazuju tipične simptome srčanog udara poput boli u prsima, a simptomi poput neobičnog umora, nesanice, probavnih smetnji, tjeskobe vjerojatnije će liječnike odvesti prema drugim dijagnozama.