Kako muškarci liječe svoju tugu i što ih najviše pogađa? Statistike im nikako ne idu u prilog

Piše: Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje

Živimo u zahtjevnom i kompetitivnom vremenu, pa se mnogi percipiraju i doživljavaju kao na robu - ako im nešto nedostaje, oni misle da gube na tržišnoj vrijednosti. U zadnjih nekoliko godina i poglavito tijekom i nakon pandemije, ulaže se sve više u razbijanje stigme prema mentalnim smetnjama i bolestima. Ljudi se sve više motiviraj da potraže stručnu pomoć ako imaju problema s mentalnim zdravljem jer su mentalne bolesti i poremećaji nešto čega se čovjek ne treba stidjeti.

Primijetila sam da muškarci, za razliku od žena, dosta zaostaju u tome da potraže pomoć. Prije nego što izložim zašto je tomu tako iz moje perspektive i iskustva, samo nekoliko riječi o tome koja je zapravo razlika između mentalnog zdravlja i mentalnog blagostanja. Mnogi brkaju ta dva pojma što ima za posljedicu dosta nerazumijevanja i tendencije da se ‘‘patologiziraju‘‘ sasvim normalni ljudski osjećaji. Npr. ako izgubite vama blisku osobu, budete ostavljeni ili prekinete dugotrajnu vezu, izgubite posao ili ga ne možete pronaći, ili ste naprosto nezadovoljan svojim životom iz bilo kojeg razloga, sasvim je normalno da se osjećate neugodno pa i potišteno, tjeskobno, depresivno... To je sasvim OK jer naše emocije i osjećanja nisu podešena tako da možemo stalno biti super i ‘‘high‘‘. Samo sam željela naglasiti da je sasvim normalno da ponekad nismo u stanju mentalnog blagostanja, ali smo ipak mentalno zdravi, zar ne?

Društvo i stereotipi

Kada su u pitanju muškarci i njihovo mentalno blagostanje i zdravlje, mnogi i nisu sami sebi najbolji sugovornici i prijatelji, jer najčešće sami pokušavaju prebroditi psihičke poteškoće, što nažalost ponekad rezultira ozbiljnim posljedicama. Tada se ljudi pitaju - ‘‘Kako je to moguće? Bio je uvijek nasmijan i dobro raspoložen. Uspješan u poslu, popularan, poznat, ...‘‘! ‘ Nekoliko je razloga u pozadini.

Dječake se od malih nogu često uči da je izražavanje emocija znak slabosti, što ih dovodi do usvajanja loših mehanizama obrane poput potiskivanja svojih osjećaja, negiranja, projiciranja, racionaliziranja i izbjegavanja da potraže pomoć. Imala sam priliku upoznati i raditi s muškarcima koji su tako dobro uvježbali potiskivati svoje osjećaje, a da uopće nisu ni svjesni da imaju problema s mentalnim zdravljem. Bez problema mijenjaju maske za javnost (publiku) koje skidaju kada ostanu sami sa sobom.

Muški doživljavaju izazove mentalnog zdravlja na drukčiji način od žena, dok je drugi razlog društvena očekivanja i stigma

SHUTTERSTOCK

Puno je teže uočiti probleme s mentalnim zdravljem kod muškaraca nego kod žena prije svega zbog načina na koji muškarci doživljavaju taj nevidljivi dio sebe. Žene su ipak sklonije fokusirati se na sebe kada se suočavaju s izazovima mentalnog zdravlja za razliku od muškaraca koji mogu početi manifestirati na prvi pogled bezazlene simptome (npr. pasivna agresija) koje zatim pokušavaju ‘‘popraviti‘‘ izvana.

Iako i dalje postoje duboko ukorijenjeni stereotipi da su muškarci po prirodi dovoljno jaki i da im ne treba pomoć, u zadnjih nekoliko godina svjedočimo porastu svijesti o problemima mentalnog zdravlja i kod njih. Mnoge slavne osobe otvoreno govore o svojim problemima mentalnog zdravlja i tako promiču ovu ozbiljnu temu. Ipak, ostaje činjenica da na muškarce i dalje negativno utječe toksična muškost i strah od pokazivanja ranjivosti, tako da treba i dalje raditi na tome jer i dalje mogu obeshrabriti i uplašiti muškarce da zatraže potrebnu pomoć na vrijeme.

Praksa također pokazuje da upravo osobe muškog spola ne dobiju uvijek potrebnu pomoć, jer je i ne traže. Mislim da je i dalje sve prisutna percepcija da mentalno zdravlje pogađa samo žene, što je još jedan čimbenik koji obeshrabruje muškarce da potraže pomoć iz straha da ne ispadnu slabići.

Muški su puno tvrdoglaviji, nepovjerljiviji i bojažljiviji od žena, jer ne žele da ih se percipira kao slabiće. Skloniji su rizicima i potiskivanju osjećaja kako bi sakrili sve ono što im se ne sviđa kod njih i u njihovom životu praveći se da je sve ok. Prema statistikama, žene su depresivnije, no one puno prije potraže pomoć stručnjaka za razliku od muškaraca koji liječe svoju najčešće duboko skrivenu tugu i depresivnost alkoholom ili nekim drugim ovisnostima (kocka, prekomjeran rad...). Na taj se način samo još više zatrpavaju i kontaminiraju neugodnim osjećajima sve dok jednog dana i one ne eksplodiraju.

Neki se muškarci bore da verbaliziraju svoje osjećaje ili ih podijele s drugima. S tim u paketu ide i ograničavajuće i ukorijenjeno uvjerenje s kojima su mnogi odrastali kako bi se ‘‘trebali dovesti u red i sami se pozabaviti i nositi sa svojim živcima, promjenom raspoloženja itd‘‘.

Sve dok ne postaju verbalno i fizički agresivni postoji tolerancija, odnosno tek kada prijeđu dozvoljene granice, savjetuje im se da potraže pomoć. U praksi se rijetko događa da osobe koje imaju poremećenu strukturu ličnosti sami traže pomoć jer oni misle da je s njima sve ok i okreću pilu naopačke savjetujući druge (najčešće svoje ‘‘žrtve‘‘) kod psihijatra. Nekima se također ne sviđa pomisao da bi možda trebali koristiti farmakoterapiju pa i lakšu verziju i puno ugodniju vrstu terapije odnosno terapiju kroz razgovore, kako bi se ‘‘doveli u red‘ i postali funkcionalni u svakom smislu riječi.

I tako... noseći se sami sa sobom i sa svim svojim neugodnim i bolnim emocijama i psihičkim stanjima, mnogi se muški odupiru tim stanjima zbog stigme i mogu ga jako dobro ‘‘odglumiti" kroz različita ponašanja. Alkoholizam, zlouporaba droga, radoholizam, često mijenjanje partnera, uobičajeni su načini na koje ljudi mogu pokušati nadvladati svoje osjećaje.

SHUTTERSTOCK

Jedan od najvećih problema s mentalnim zdravljem muškaraca i dalje je depresija. Znanstvenici otkrivaju da se depresivni simptomi kod muškaraca mogu manifestirati kao povećani umor i veća razina razdražljivosti, iritacije, ljutnje, bijesa i agresije (uključujući i onu pasivnu). Prisutni su također, gubitak interesa za posao i druge aktivnosti, kao i poremećaj sna. Osim depresije tu je i teška duševna bolest shizofrenije i afektivni poremećaji koja prema istraživanjima pogađa 2-3 puta više mušku populaciju nego žensku.

Još jedan jako veliki izazov mentalnog zdravlja muškaraca odnosi se na ovisnost o alkoholu i zlouporabu supstanci. Studije su pokazale da je vjerojatnije da će muškarci više nego žene koristiti nedopuštene droge što će za posljedicu imati hospitalizaciju ili smrti od predoziranja.

Kada je riječ o suicidima u muškoj populaciji, prema statistici Američke zaklade za prevenciju samoubojstava za 2020., stopa suicida najveća je kod sredovječnih bijelaca, pri čemu isti počine gotovo 70 posto suicida.

Kako prekinuti začarani krug?

Iako je istina da je danas manje vjerojatno da će muškarci dobiti pomoć, na sreću, to ne mora uvijek biti slučaj. Ako sumnjate da netko u vašem životu možda ima problema s mentalnim zdravljem, najbolje što možete učiniti je pružiti podršku i razgovarati.

Dajte im do znanja da ste tu za njih i da nećete osuđivati ​​ništa što kažu u povjerenju. Rušenje prepreka počinje time što svatko od nas podržava one do kojih nam je stalo.

Ako se susrećete s bilo kakvim izazovima, shvatite da niste teret i da je u redu zamoliti nekoga za pomoć. Iako vam može biti neugodno razgovarati o svojim najskrivenijim osjećajima, prednosti su itekako vrijedne toga.

Iako je još uvijek potrebno dosta vremena u pružanju vrhunske skrbi za mentalno zdravlje za muškarce, vremena se počinju mijenjati. Postoji niz stručnjaka koji se usredotočuju na jedinstvena iskustva koja muškarci imaju dok traže njegu.