Piše: dr. Davorka Herman Mahečić, specijalistica interne medicine i subspecijalistica endokrinologije
Moderne tehnologije imaju veliki utjecaj na liječenje šećerne bolesti. Veliki napredak postignut je u izradi pomagala za administraciju inzulina - razvoja modernih brizgalica i inzulinskih pumpi. Jednostavnost primjene modernih brizgalica i debljina iglica vrlo je važan dio liječenja. Samom debljinom iglica na modernim „penovima“ premostio se strah od igle u većine pacijenata koji koriste injektabilnu terapiju u liječenju šećerne bolesti. Nadalje, tehnologija u dijabetesu danas podrazumijeva razna hibridna pomagala za praćenje razine glikemije (glukometri i senzori za kontinuirano mjerenje glukoze u krvi), ali i povezanost svih uređaja s računalima, čime vrijednosti postaju dostupnije i liječnicima koji pacijente prate. Na taj način pacijent može puno kvalitetnije kontrolirati svoju bolest, a u određenim situacijama i predvidjeti niske razine šećera u krvi, te na vrijeme nešto pojesti kako bi spriječio epizodu hipoglikemije.
Veliki napredak
U zadnjih 25 godina postignut je i veliki napredak u razvoju novih, brzodjelujućih i dugodjelujućih inzulinskih analoga koji imaju puno povoljnije1,2 djelovanje u odnosu na humane inzuline. Što je zapravo inzulinski analog? To je promijenjena forma inzulina, različita od one koju srećemo u prirodi, ali dovoljno slična da dovodi do istih akcija u ljudskom organizmu, primarno u kontroli razine šećera u krvi. Koristeći genetski inženjering, mijenja se brzina početka i duljina trajanja učinka inzulina.
Ove promjene molekule inzulina su iskorištene za stvaranje dva tipa inzulinskih analoga: onih koji djeluju brže s ciljem pružanja doze inzulina koja je potrebna za obrok (tzv. prandijalni inzulin) te onih koji se otpuštaju sporo u razdoblju do 8-24 sata i omogućavaju onu osnovnu količinu inzulina za vrijeme dana i noći (tzv. bazalni inzulin). Tako postiže se kontrola razine šećera u krvi kroz cijeli dan.
Bazalni inzulinski analozi imaju značajno dulje djelovanje1,2 u usporedbi s ranije korištenim inzulinima čime je postignuta fleksibilnost u davanju lijeka što svakako poboljšava kvalitetu života jer pacijenti i njihove obitelji više ne moraju svoje dnevne aktivnosti podređivati inzulinu. Ovi inzulini nemaju vršnu aktivnost, pa je stoga puno lakše postići ciljnu vrijednost šećera u krvi, a s manjom učestalošću noćnih hipoglikemija koje su liječnicima najveća barijera za određivanje doze inzulina, a pacijentima razlog zbog kojega se boje povisiti dozu inzulina, čak i kada je to potrebno.
Možemo zaključiti da moderne tehnologije, u kombinaciji s edukacijom i provođenjem poželjnog životnog stila, svakako mogu pridonijeti boljoj kontroli dijabetesa uz manje neželjenih komplikacija.
IZVORI:
- 1. Eliaschewitz FG, BarretoT. Diabetol Metab Syndr. 2016:8:2
- 2. Pettus J et al, Diabetes Metab Res. Rev. 2016:32:478-96
MAT-HR-2000525-1.0-11/2020
Powered by
SANOFI EMPOWERING LIFE