doc. dr. sc. Ana-Marija Liberati Pršo. FOTO VEDRAN PETEH CROPIX
supernamirnica

Je li jabučni ocat najveći saveznik zdravlju i može li nam ova navika zaista produljiti život? Doktorica Liberati ima odgovor

Doc. dr. sc. Ana-Marija Liberati Pršo objašnjava što stoji iza čestih tvrdnji koje čujemo


Okruženi smo raznim izjavama od kojih nam neke zvuče potpuno uvjerljivo, dok ćemo za druge pomisliti da je zasigurno riječ o ozbiljnoj teoriji zavjere. Tako će nam, primjerice, potpuno logična biti izjava da je zelena jabuka manje slađa od crvene stoga je možemo pojesti u većim količinama jer nema straha od visokih šećera u krvi, međutim, sa skepsom ćemo zastati na ideji o dva jaja za doručak. Ipak, iskustvo nas poučava da nismo jedinstveni, odnosno da dva organizma zbog raznih faktora ne reagiraju jednako, a posebno kad je riječ o prehrani.

O tome svjedoči struka, a među njima i doc. dr. sc. Ana-Marija Liberati Pršo, dr. med., specijalistica interne medicine, subspecijalistica endokrinologije i dijabetologije, dr. sc. nutricionizma, kojoj integrativni pristup prema svakom pojedincu nije nimalo stran. U razgovoru s doc.dr. Liberati Pršo doznali smo nešto više o najčešćim tvrdnjama s kojima se susrećemo.


Obrok nakon 19 sati nije poželjan

Zašto ne? Poučena kliničkim iskustvom, praćenjem stotina pacijenata odnosno međuovisnosti njihovih nutritivnih navika i njihove metaboličke kontrole (utjecaja obrazaca prehrane na njihovu tjelesnu masu, sastav tijela, kretanje šećera u krvi, krvne nalaze itd.), mogu reći kako ova tvrdnja nema jakog uporišta. Primjerice, tanjur krepke juhe, šalica sirutke, šaka badema, filet ribe, salata od rajčice i mozzarelle s maslinovim uljem ili, recimo, par jaja na oko s malo povrća, zdravi su lagani večernji obroci. Nutritivno su bogati, a istovremeno siromašni šećerima odnosno ugljikohidratima koji bi tijekom večeri i noći mogli izazvati nagle skokove inzulina, dodatno potaknuti osjećaj gladi i navesti nas da pojedemo još ponešto, poremetiti vrijednosti šećera u krvi ili pak potaknuti nepoželjne procese skladištenja suvišne energije u jetru, mišiće i masno tkivo. Osobno, smatram da je važnije isticati što jedemo, a ne kad jedemo. I naravno, količina je bitna. Kao i činjenica što slijedi iza večernjeg obroka - sjedenje pred televizorom ili računalom, obavljanje kućanskih poslova idućih nekoliko sati, lagani večernji trening, ili naporna noćna smjena. Prehrambene navike, uključujući vrstu, veličinu i "tajming" večernjeg obroka treba prilagoditi svakoj osobi ponaosob, sukladno njezinim navikama, energetskim potrebama i trenutnim okolnostima.


Bolje je odabrati light namirnice

Ovisi koje i za koga. Ako iz zdravstvenih razloga trebamo maksimalno ograničiti unos masti, pogotovo mliječnih masti, u tom slučaju ima smisla konzumirati namirnice koje su light na račun smanjenog udjela masti. Ako trebamo minimizirati unos soli (a to bismo trebali uvijek, budući da na dnevnoj razini umjesto preporučenih pet grama soli dnevno, Hrvati konzumiraju prosječno 10-12 grama), nije loše posegnuti za proizvodom koji je light po pitanju sadržaja soli. No, vodimo li borbu s prekomjernom tjelesnom masom i pretilošću, ili pak bolujemo od predijabetesa, dijabetesa i masne jetre (od čega boluje barem 20 posto Hrvata), proizvodi koje odabiremo trebali bi biti light na račun šećera.

Naime, light nije samo univerzalni pojam koji označava smanjenu energetsku vrijednost u odnosu na originalne verzije namirnica. Termin se zapravo odnosi na više kategorija, budući da označava i smanjeni udio određenog nutrijenta ili skupine nutrijenata za 30 posto u odnosu na standardni proizvod. Nutrijenti koji se najčešće reduciraju u light proizvodima su upravo šećeri, masti i sol. No, iako je preporučljivo konzumirati proizvode sa smanjenom energetskom vrijednošću te smanjenim udjelom šećera i masti, valja imati na umu kako oznaka light može dovesti i do zablude. Primjerice, kod light proizvoda sa smanjenim udjelom masnoća, u proizvodnji se često koriste zamjene kao što su šećeri, dodatni sadržaj proteina i zgušnjivači koji svi imaju energetsku vrijednost, pa spomenuta oznaka na kraju ispadne samo na račun smanjene masti dok ostalih energenata ima jednako ili više. To nas dovodi do sljedeće zablude kod koje radi oznake light ljudi nerijetko imaju osjećaj da smiju konzumirati značajno veću količinu proizvoda, što na kraju dovede do suprotnog učinka, a to je - dobitak na tjelesnoj masi.

image
SHUTTERSTOCK

Jabučni ocat je najveći saveznik zdravlju

Da, salatama, umacima, nekim gulašima, inzulinu (pri smanjenju vrijednosti šećera u krvi, posebice nakon obroka), dijetama za smanjenje tjelesne mase i statinima (pri smanjenju razine kolesterola u krvi). Osim antioksidativnih i protuupalnih učinaka, zahvaljujući svom bogatom vitaminskom i mineralnom sastavu, jabučni ocat djeluje i kao prebiotik, odnosno hrana za dobre crijevne bakterije koje postavljaju temelj našem imunosnom sustavu i metaboličkom zdravlju.

No, koliko je saveznik metabolizma i kulinarstva, toliko može biti i protivnik zubima (zubnoj caklini), jednjaku i želucu, svojom kiselošću potičući odnosno produbljujući ozljedu već narušene sluznice osoba s osjetljivim gastrointestinalnim sustavom te narušavajući integritet zubne cakline. Stoga se, usprkos svojim zdravstvenim benefitima, ne preporučuje osobama koje imaju gastritis i/ili želučani ulkus te ozljedu jednjaka, a onima koji ga konzumiraju savjetuje se razrjeđivanje te ograničavanje dnevnog unosa na 15-20 mL što je otprilike jedna jušna žlica.


Ugljikohidrati su loši

Vrlo često jesu. Naime, usprkos tome što nam ugljikohidrati služe kao osnovni energent za odvijanje i održavanje gotovo svih tjelesnih procesa i fizioloških zbivanja, ako ih unosimo iz krivih izvora, u krivim oblicima, u prevelikim količinama i u nepodobna vremena - oni postaju neprijatelj. Kad bismo ugljikohidrate unosili putem povrća (ne-škrobnog, odnosno ne-gomoljastog), gljiva, orašastih plodova, sjemenki, voća niskog glikemijskog indeksa, domaćih mliječnih proizvoda, mahuna i leće - oni bi nam bili glavni saveznik kako u opskrbi tijela energijom, tako i u osiguravanju potreba za mineralima, vitaminima, vlaknima, antioksidansima i fitonutrijentima. Međutim, u današnje vrijeme ubrzanog tempa, histeričnog konzumerizma i sveprisutne, predostupne hrane, najčešći ugljikohidrati koje unosimo su rafinirani šećeri i jednostavni ugljikohidrati koji - osim suvišnog energetskog unosa - ne osiguravaju ništa osim rizika za razvoj metaboličkog sindroma, dijabetesa, masne jetre i kardiovaskularnih bolesti.

Dakle, ako pričamo o ugljikohidratima u obliku pekarskih proizvoda, fast-fooda, slastica, čokolada, keksa, konfekcioniranih grickalica, bombona, sokova, ‘voćnih‘ jogurta, pudinga, kupovnih džemova i pekmeza te većine sladoleda, možemo ih mirne duše prozvati zlom. Posebice u količinama u kojima ih često konzumiramo, bez naknadne tjelesne aktivnosti prilikom koje bismo ih iskoristili za energiju umjesto za stvaranje masnih naslaga u organima i krvnim žilama, često pripremljene u kombinaciji s nezdravim trans-mastima porijeklom iz margarina te obogaćene umjetnim bojama i pojačivačima okusa.


Ništa bez posta

Kroz povijest, neovisno o geografskom položaju, civilizacijskim tekovinama ili religijskim načelima, post odnosno gladovanje se smatralo metodom pročišćavanja organizma, alatom za ozdravljenje te životnom navikom koja produljuje životni vijek. Naime, uslijed smanjenog unosa hrane, bilo u obliku danas popularnog intermitentnog posta (kod kojeg se izmjenjuju periodi strogog gladovanja s periodima normalne konzumacije hrane ograničene na nekoliko sati u danu ili nekoliko dana u tjednu), bilo u obliku povremenog višednevnog posta, bilo u obliku trajno smanjenog kalorijskog unosa - dolazi do aktivacije protuupalnih mehanizama, smanjenja oksidativnog stresa, eliminacije nagomilanih disfunkcionalnih proteina i stanica te usporavanja procesa starenja. Ako se prilikom posta polaže pažnja na unos svih potrebnih mikronutrijenata (vitamina, minerala, antioksidansa, nezasićenih masnih kiselina itd), ako se osigura adekvatna hidracija, te ako se povremeno provede liječnička kontrola, post je na dokazima utemeljena preporuka.

Naravno, postoje i osobe kod kojih se post nikako ne preporučuje (dapače, zabranjen je) poput djece u fazi rasta i razvoja, trudnice i dojilje, onkološki bolesnici s visokim stadijem karcinoma, osobe oboljele od tipa 1 šećerne bolesti i oni koji se liječe inzulinom i inzulinskim sekretagozima, osobe s nereguliranim kardiovaskularnim bolestima, osobe u akutnim infekcijama te osobe vrlo visoke životne dobi.

Linker
06. listopad 2024 08:20