List ambrozije umirit će iritaciju, svrbež, mrlje i osip na koži

 SHUTTERSTOCK
tko bi rekao

Biljka koju se svim silama trudimo uništiti, a može regulirati tlak i šećer u krvi, pomoći kod išijasa i rana

Ne biste vjerovali, ali ambrozija je zapravo jestiva i iznimno ljekovita

Poznato je da su mnoge biljke koliko ljekovite toliko i otrovne, a najčešće se to odnosi na količinu koju konzumiramo i da svega previše može naštetiti našem zdravlju. No ima i biljaka koje su iznimno invazivne, brzo se šire, oduzimaju prostor, hranu i vlagu drugim biljkama, a kod nekih ili mnogih izaziva alergijske reakcije te se svim silama trudimo iskorijeniti ih. Jedna takva biljka je ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.) koja je naziv korova stekla kad se krajem 19. stoljeća proširila Europom i zaprijetila zdravlju ljudi i gospodarstvu. No, iznenađujuće ili ne, ta je biljka jestiva i iznimno ljekovita - i za ljude i za tlo.


Alergijske reakcije

Raste na svim kontinentima, iako izvorno potječe iz Sjeverne Amerike. Europom se rapidno proširila u 19. stoljeću i danas se nalazi na 12. mjestu "najgorih" egzotičnih biljaka u Europi te se primjenjuju zakonske mjere njezinog uklanjanja prije cvatnje kako bi se smanjila njezina alergenost. Stvara veliku količinu sjemena koje zadržava klijavost čak četrdeset godina. Korijen prodire duboko u zemlju, a cvjeta od srpnja do pojave prvog mraza. Njezina pelud izaziva alergijske reakcije kod ljudi (i stoke), a dosad je otkriveno 12 različitih alergenih proteina u ambroziji. Procjenjuje se da od 15 do 30 posto stanovnika kontinentalne Hrvatske ima alergijske reakcije na ambroziju, njezina pelud je najjači prirodnim alergen našeg podneblja, a kontinentalni dio Hrvatske u epicentru je širenja ambrozije. Trećina osoba koje su alergične na ambroziju razvija i križnu alergiju što znači da će se problemi s dišnim sustavom, ili, primjerice, očima, pogoršati i ako dođu u doticaj s pelinom, maslačkom, suncokretom, brezom i travama, jedu krastavce, tikvice, artičoku, dinju, lubenicu, bananu, mango, sjemenke suncokreta ili piju čaj od kamilice i/ili hibiskusa.

Ambrozija se zbog sličnosti može zamijeniti s divljim pelinom, iako je stabljika pelina uvijek crvenkasto-smeđe boje, obrasla sivim dlačicama i tvrda, a listovi su manje rasperjani, dok je stabljika ambrozije žućkasto-zelenkaste boje i nije jako tvrda, a njezini su listovi jače perasto zarezani.

image
SHUTTERSTOCK

Dobre strane

Manje su poznate dobre strane ambrozije. Ona nije samo štetna biljka, ona je i jestiva i vrlo ljekovita. Najviše dobrobiti daje kada se skuplja prije cvatnje. Postoje dokazi da su je Indijanci sadili i ubirali sjeme. Sjemenke, naime, imaju nevjerojatan postotak proteina i bili su važan izvor hrane i za ljude i za divlje životinje tijekom dugih zima. Od sjemenki se dobivalo i ulje. U medicinske svrhe indijanska plemena tradicionalno su upotrebljavala sve dijelove biljke ambrozije (osim peludi). Koristili su je u liječenju temperature, groznice, dijareje, ublažavanju mučnine i nelagode u želucu, od korijena ambrozije radi se čaj s laksativnim učinkom, pomaže i ukloniti parazite iz organizma. Sok ekstrakta lišća ambrozije može se koristiti za sprečavanje iritacije od uboda insekata i osipa. Pomaže i kod problema s išijasom, u regulaciji krvnog tlaka i šećera u krvi, čak i kod liječenja alergija.

List ambrozije umirit će iritaciju, svrbež, mrlje i osip na koži. Travari gnječe lišće i trljaju pastu na zahvaćeno područje kako bi ublažili simptome, ali i spriječili infekciju i trovanje krvi. Ambrozija ima snažno adstrigentno svojstvo što znači da potiče cijeljenje rana. Pripadnici plemena Cherokee ambrozijom su liječili gonoreju i koristili je kao antiseptik za čireve i tumore. Dakako, znanstvena zajednica vrlo se malo bavi promicanjem korova kao ljekovite biljke, no ipak mogu se pronaći dokazi da i oboljeli od alergije, kada pravilno primjenjuju pripravak od ambrozije, mogu od nje imati i koristi. Moderna znanost također je otkrila da ambrozija može pomoći u uklanjanju otrovnih teških metala poput olova iz tla. Nakon što ambrozija raste jednu sezonu na nekom tlu, iskopa se i spaljuje na ekološki siguran način (ne kompostira se, kako se toksini ne bi vratili u tlo).

Linker
02. studeni 2024 19:48