Nadam se da ste lijepo proslavili Uskrs i uživali u svakom trenutku ovih malih praznika. I ja sam. Suprug i ja smo s prijateljima otišli do našeg lijepog mora i malo se opustili u prirodi. U jednom sam trenutku tako, sjedeći dovoljno blizu mora da bih čula valove kako udaraju o obalu, pijući polako svoj čaj i osjećajući blagotvoran dodir sunca koje me napokon ugodno grijalo nakon duge zime, zaključila kako je zaista divan taj osjećaj da ništa ne moram. Baš ništa!
Dan se pred tobom prostire, a ti možeš sve, ali ne moraš ama baš baš ništa...
Stalno u akciji
No paradoksalno je da me takvi trenuci znaju ostaviti zatečenom, gotovo da se s takvom blagodati ne znam ni nositi. Inače sam stalno u nekoj akciji i brzini pa se u prvi tren ni ne znam prepustiti svom 'ne moram' nego bih opet htjela sve stići (ovoga puta sve slobodne aktivnosti) - i družiti se i biti u prirodi i i voziti se na biciklu i čitati knjigu i pisati... postoji to unutarnje stalno nagnuće da prazno vrijeme ispunim akcijom. Događa li se to i vama?
Ali ovoga puta sam zastala i dopustila svakom dijelu svog tijela da se opusti... i da zaista ništa ne moram pa čak ni ispunajvati si te male nagomilane želje i potrebe.
Zapravo, svi ti stalni 'moram' nam svakodnevno stvaraju puno stresa u životu. Razmišljam bismo li mogli tu riječ potpuno izbaciti iz svojih mislli i sami sebi dozvoliti da zapravo ništa ne moramo. Priznajte, zvuči izazovno! Bilo bi dobro svaki svoj 'moram' za kojega osjećamo da nas tlači, preispitati i pronaći moguće druge alternative.
Postoji li alternativa
Kod velikih životnih pitanja, uvjereni smo da njih jednostavno moramo 'gurati i nositi na leđima', da moramo raditi, moramo platiti račune, moramo otplaćivati kredit... Niti ne zastanemo da se upitamo postoji li alternativa.
U vezi ove teme pada mi na pamet opet jedan dokumentarni film koji smo nedavno kod kuće pogledali - "Minimalizam". Govori o ljudima koji su uvidjeli da je čitav potrošački mentalitet sam sebi svrha i da nam nagomilavanje stvari i svega što posjedujemo nikome ne donosi sreću. Meni se čini da nas moranje u velikoj mjeri pritišće upravo zbog svih tih stvari za koje mislimo da bez njih ne možemo - stanovi, namještaj, automobili, odjeća , kozmetika...
Nedavno sam upoznala jednu Engleskinju, Marion, koja se bavi sličnim poslom kao i ja. Njena primarna struka bila je informatika i bila je zaposlena u jednoj poznatoj britanskoj tvrtci, na odličnom mjestu, s odličnom plaćom. No kad joj je ponuđena još bolja pozicija (s većom plaćom i više odgovornosti), umjesto da je prihvati, dala je otkaz! Na opće čuđenje svojih kolega i prijatelja. I odlučila je da će od tada pola godine raditi, a pola godine putovati. I tako već nekoliko godina živi i uživa u tom ritmu koji si je sama odredila, baš ništa ne morajući!
Pa eto, čisto radi vježbanja svog 'ne moram', razmislite o slijedećem:
- Ne moram raditi posao koji radim, umjesto toga mogla bih odabrati...
- Ne moram živjeti tu gdje živim, umjesto toga mogao bih odabrati...
- Ne moram se družiti sa svim osobama s kojima se inače družim, umjesto toga mogu odabrati...
- Ne moram....(ubacite sve za što ste uvjereni da morate i začudit ćete se kad ustanovite da bi zaista sve moglo biti i drugačije)
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....