Sve je često puno jednostavnije nego što mi zamišljamo! I sama sam se u to uvjerila

Uvijek me iznova fascinira razlika poimanja poznatog i nepoznatog u našoj svijesti. Volim sebe promatrati u tom smislu u malim svakodnevnim stvarima, a vjerujem da je ta šablona koju zamjećujem da se događa jednako istinita i za vas.

O čemu vam ja to pišem? O tome kako u svakome od nas postoji mehanizam izbjegavanja novog i nepoznatog. Naša je podsvijest od davnina podešena na biranje sigurnosti, onog što nam je dobro znano (što smo već iskusili) i zaziranje od svega o čemu nemamo jasnu sliku i u čemu nemamo iskustvo. Tako se ponašamo u malim i u velikim životnim koracima.

Evo mojih nedavnih promatranja sebe kao objekta istraživanja

Kruh. Prijateljica Anamarija mi je u nekoliko navrata preporučila recept za pečenje kruha od pira. "Najjednostavniji je na svijetu, a zdrav!"- rekla mi je - "Samo umiješaš sastojke pa kalup s tijestom staviš u pećnicu i - gotovo!" I tako sam pred kojih mjesec dana odlučila da ću svakako probati ispeći taj kruh. No u mojem iskustvu bila su pečenja kruha u kojima dva puta čekaš da se tijesto digne, miješaš, stavljaš na toplo i sl. - moje je iskustvo bilo da za ispeći kruh treba odvojiti dobar "komad" vremena. Pa sam odlagala, nikad nije bio pravi čas. A onda sam prošli tjedan odlučno uzela to vrijeme i ustanovila - da je to zaista najjednostavniji recept za jako ukusan kruh, a napravila sam ga tri puta brže nego što sam mislila.

I onda, tim činom pečenja kruha od pira, to je postalo nešto što je prošlo kroz moj sustav i postalo dijelom mojeg iskustva, koje od sada na dalje poznaje svaka moja stanica. Sad kad je taj kruh postao za mene jasan i poznat pothvat, s lakoćom se na njega odlučujem i naravno da sam ga već ponovo ispekla.

O svemu što nam je nepoznato najčešće stvorimo neku svoju, pomalo mutnu sliku u glavi, često s oznakom "komplicirano" i već sama ta nejasnoća nas odbija i odvraća da u tom smjeru krenemo.

Korak u nepoznato

Evo i drugog primjera. Već mjesecima se spremam otići u Gruntovnicu radi upisa roditeljskog stana u zemljišne knjige. No zemljišno-knjižni ured preselio se prošle godine nekamo u Prečko. Pa je u mojoj glavi nastala mutna slika - gdje je sad to, koji formulari mi trebaju, koliko vremena moram odvojiti za čekanje u redu...? I zato je podsvijest uvijek nalazila neki razlog da se radije bavim svojim poslom gdje mi je sve poznato i stalno odlažem ovaj "korak u nepoznato".

Onda sam sjela u auto i otišla tamo. Naravno, sve je bilo jednostavno - što ne znaš pitaš i zatim sve prilično brzo obaviš.

Tako je zapravo sa svime - najvažnija od svega su naša osobna iskustva! Kad imamo iskustvo nečega (tehničke vještine, sporta, druge zemlje, poslovnog pothvata,...) to onda postaje dio nas, nešto što razumijemo i s čime s jasnoćom u budućnosti baratamo. I za što se zatim puno lakše odlučujemo.

A zatim svjesno odlučite da ćete je nadvladati.