Svaka životna promjena je poput ulaska u more...

Ovog smo ljeta svi osjetili iznadprosječne temperature zraka zahvaljujući kojima je i more bilo toplije nego što smo navikli. Iako sam, na žalost, većinu vremena morala ostati u Zagrebu, ipak sam uspjela "ugrabiti" nekoliko lijepih vikenda da uronim u to divno more (i beskrajno sam cijenila svaku minutu plivanja i sunčanja, kao nikada priije).

Pa će nam današnja tema biti upravo o moru.
Neki ljudi (poput mog supruga recimo), kad se žele okupati, uvijek se naprosto "bace" u vodu, a "smrzljivici" poput mene svaki puta ulaze polako.

Bilo mi je baš zanimljivo i nevjerojatno koliko se hladnim uvijek čini prvi korak (čak i kad je more ugodne temperature), a kako već za kratko vrijeme taj uronjeni dio tijela ima potpuno jasan i uvjerljiv osjećaj da je ta ista voda zapravo topla! Zatim činimo novi korak - treba ući do pojasa u more - i sada trbuh viče: "Hladnooo!" Ali već za pola minute mu je ugodno i uživa u temperaturi vode.

Zar nije slično?

Taj proces ulaženja u hladno more bismo uvijek trebali imati na umu kad je pred nama neki novi ili nepoznati zadatak ili neki pothvat kojeg se pomalo bojimo. Poput novog zadatka koji smo dobili na poslu, preseljenja u drugi grad ili uvođenja neke nove navike.

U takvim bismo se situacijama trebali podsjetiti da su one vrlo slične ulaženju u more: prvi čas će nam možda biti teško i nelagodno, ali svi mi smo prilagodljiva bića i vrlo brzo ćemo se u tom novome početi dobro osjećati. Ono što je izgledalo strano i zastrašujuće, postat će blisko i poznato.

Važno je ne zaključiti "more je hladno", kad samo ovlaš stanete u njega, i odustati.

Samo se treba prilagoditi

Recimo, mnogi se ljudi uplaše kretanja u poduzetničke vode, na temelju samo nekoliko površnih informacija.
I ja se sjećam mnogih takvih situacija, kad mi se ono što sam željela savladati, (na temelju prvog dojma) činilo preteškim.

Primjerice, dok sam još imala arhitektonski biro, crtali smo projekte na 2D način, u programu AutoCAD, a onda smo odlučili uvesti 3D program. Nakon obuke, počela sam crtati u njemu, ali čitava logika crtanja bila je potpuno drugačija, sve mi je izgledalo jako složeno i komplicirano, kao da to nikada neću savladati. Neki moji kolege arhitekti nisu se tada u takve programe ni upuštali nego su imali osobu koja im je crtala perspektive (što mislim da je također dobar izbor). No, ja sam baš htjela to naučiti i znala sam da, samo ako budem uporna i nastavim crtati u 3D, iako polako i korak po korak, da ću se s vremenom naviknuti i prilagoditi i da će mi odjednom to postati lako, baš kao što tijelo hladnu vodu počne osjećati toplom. Tako je i bilo i uskoro sam sve 3D projekte crtala s lakoćom.

Isto je baš sa svime u životu i zato apsolutno nikada nemojte odustati ili se obeshrabriti kad vam se ono što morate ili pak silno želite učiniti, na prvi pogled učini teškim i zahtjevnim. Svakim korakom bit će sve lakše i "hladna voda" će se (kao nekom čarolijom) pretvoriti u toplu!

I zato zapamtite:

• Ništa nije onoliko teško koliko se na prvi pogled čini.
• Mi ljudi smo prilagodljiva bića.
• Novo i nepoznato uvijek je poput "hladnog" mora, koje je ustvari vjerojatno sasvim ugodno.