I tropski raj i mistično vilinsko mjesto - svjetska čuda su zapravo tu, u blizini!

Protekli tjedan sam vam pisala kako bismo mi sami sebi trebali činiti ono što želimo da nam čine drugi. U danima koji su uslijedili nakon kolumne, to mi se potvrdilo na još jedan lijep način. Naime, imala sam u gostima na tri dana prijateljicu iz udruženja ATL, Monicu iz Velike Britanije.
Od prošlog ljeta nisam nikamo putovala, a i izleti su bili rijetki. No u ova tri dana, želeći svojoj gošći pokazati zanimljivosti kontinentalne Hrvatske, obišle smo Zagreb, Krapinu, Trakošćan i Plitvička jezera. I obje smo beskrajno uživale u tim izletima.
Da, kad imamo goste, spremni smo organizirati puno lijepih stvari, a kad smo sami sa sobom, uvijek važemo je li važniji užitak ili obveze. I jezičac te vage često prevagne na ovu drugu stranu. A ono što nam ostaje u sjećanju i zauvijek obogaćuje naš život su upravo lijepi doživljaji i druženja. Ne zaslužuju da ih stavljamo u drugi plan!

Bogatstvo za sva čula

Iako sam na Plitvičkim jezerima bila već puno puta, kad god prošetam kroz tu čudesnu prirodu, svaki put se ponovno oduševim. Velika količina ljepote i mudrosti otkriva se posjetitelju na svakom koraku.
"Ovo mjesto je zaista jedno od svjetskih čuda!"- oduševila se Monica, a ja sam pomislila na prvu pouku koju mi šalju Plitvice. U ovim vremenima punim ograničenja, svi čeznemo za putovanjima. Kao da se ljepota, nova energija i osjećaj avanture kojima bismo nahranili svoju dušu nalaze negdje negdje daleko od našeg doma. A svjetska čuda su zapravo tu - u blizini! Na Plitvicama sam se osjećala kao da sam u nekom tropskom raju, a ujedno i na mističnom vilinskom mjestu. Bogatstvo za sva čula i punjenje na svim nivoima.

Suglasje s prirodom

Hodajući po drvenim i zemljanim stazicama, zamjećivale smo listove raznovrsnih biljaka u svim nijansama zelene, te ljubičasto, ružičasto i žuto poljsko cvijeće. Oko nas su se pojavljivale gušterice i ptičice, a drveće je svojim granama nježno dodirivalo prozirnu potpuno čistu vodu u kojoj su plivale ribe i ribice. Ovdje se činilo da se životinje ne boje čovjeka, ovdje su bile čuvane. U jednom trenutku je ptičica sletjela na put ispred nas i dopustila mi je da joj se potpuno približim.
Ovako bi to trebalo biti - pomislila sam - suglasje nas s prirodom. Plitvice su bile odraz suživota i suradnje sveg biljnog i životinjskog svijeta, a i nas su uzele pod svoje okrilje - slap "Veliki prštavac" obasuo nas je najsitnijim nježnim kapljicama vode u trenutku kad nam je bilo toplo na suncu, a zatim nas je šuma zakrilila svojom sjenovitošču i svježinom. Bila sam uvjerena da bismo i vodu sa slapova mogle piti.

Glazba kapi

A slapovi su nam na svakom koraku, uz snažnu tutnjajuću glazbu svojih kapi, prenosili osjećaj moći prirode. Zadivljujuće i prekrasne moći.
Treća je pouka Plitvičkih jezera bila: Njegujte povezanost, ljubav i podršku, u njima se krije najveća moć!
A povezanost i podrška prirode su uvijek tu, na dohvat, za sve nas, samo ih trebamo osjetiti, poštovati i s njima se uskladiti.
Male vile sakrivene pod ljubičastim čašicama cvjetova i tirkiznim kapima slapića sretno su se složile.

Sanjine radionice i savjetovanja potražite OVDJE