Gdje je nestalo dijete u nama?

Mnogima se nerijetko dogodi da zaborave na svoje snove i želje, na htijenja djeteta koje tiho čuči u svakom od nas i čeka da ga pozovemo i ponovno budemo nesputani i kreativni. Vi to možete! Budite sretni!

Piše:

Sanja Plavljanić-Širola

Objavljeno: 18. ožujak 2017. 16:04

Sigurno ste u djetinjstvu barem jednom pročitali Pepeljugu, predivnu bajku o djevojčici koju odgaja zla maćeha. Tjera ju da radi sve kućanske poslove, obavlja kupovinu, brine se za nju i njezine kćeri, a tek kada sve obavi trebala bi dobiti nagradu. No, posla je uvijek toliko da Pepeljuga nikada ne "zasluži" svoju nagradu, sve dok jednog dana ne odluči sama prekinuti začarani krug i napraviti ono što ona želi....Kraj priče, dakako, znate. Dobila je princa na bijelom konju i pravu ljubav. Zato jer se usudila napraviti nešto što je željela.

Potrebna poput vode

Ovo je priča o kojoj razmišljam otkako je, na Tjednu kreativnosti koji sam održala ovog ljeta, jedna polaznica, sa suzama u očima, rekla voditeljici: "Hvala ti što si ponovo probudila djevojčicu u meni! Bila je skoro umrla!"

Svi u sebi nosimo djevojčicu/dječaka koji čezne za nesputanim kreativnim izražavanjem, čezne da je čujemo i posvetimo joj pažnju. Nažalost, malo nas se usudi odvojiti vrijeme i priznati da želimo nešto što smo jednom duboko potisnuli. A, vjerujte, kreativnost nam je potrebna poput vode koju pijemo, ona je sok života u nama.

Kad god se prepustim kreativnom izražavanju, preplave me radost i sreća u svom najčišćem obliku!
No, u današnjem užurbanom tempu nije lako pronaći prostor za vlastitu kreativnost. Uvijek imamo "važnijeg i ozbiljnijeg posla", imamo zadatke i obaveze, moramo se brinuti o raznim stvarima, rješavati probleme, raditi, odlučivati, organizirati...

Iako mnogi poslovi sadrže komponentu kreativnosti, svima nam je potrebno ono nesputano, slobodno i radosno izražavanje kojeg se sjećamo iz djetinjstva. Prisjetite se samo radosti crtanja, pjevanja, izrađivanja ukrasa, plesanja, kreativnog pisanja!
Nažalost, likovni i glazbeni odgoj uvijek su smatrani sporednim predmetima. U mnogim srednjim školama su izbačeni, a na fakultetima ih uopće nema.

Ne odgađajte!

I tako je, već u ranoj mladosti, naš podsvjesni um čvrsto usvojio poruku da je kreativnost nešto sporedno, ono što se radi ako ostane vremena, nakon što su dovršene sve ozbiljne stvari.
Tako smo i mi sebi često poput maćehe iz priče o Pepeljugi - uvijek ima nešto što moramo napraviti za druge ili što smatramo svojom obavezom, a kreativnost uvijek odgađamo.
A što kad bismo sami sebi odlučili biti dobre vile i staviti kreativnost na najvažnije mjesto?
Jer kreativnost je izražavanje naše duše, materijalizacija našeg duha -onoga što mi istinski jesmo - baš takvi, specifični.
Dok pjevamo, crtamo, pišemo, izrađujemo predmete, prebacujemo se u svijet stvaranja i izražavanja i postajemo otvoreni i za povezivanje s intuicijom i našim istinskim ja.
Koliko često se prepuštate takvom izražavanju?
Možete li u svojem rasporedu pronaći vrijeme za sastanak sa svojim unutarnjim umjetnikom? Sastanak koji će vas napuniti ushićenjem i razigranošću? Važan sastanak!

Držite se obećanja - sebi

U svom radu, kroz radionice i life coaching, nastojim pomoći ljudima da se vrate svojoj kreativnosti. Pa tako sada i vas, kroz ovaj tekst, potičem da odmah, baš u ovom trenutku zastanete, razmislite i odlučite: Moje vrijeme i mjesto za kreativnost će biti.... I upišete ga u svoj rokovnik kao najvažniju obavezu na svijetu. I zatim se držite obećanja sebi kao što se držite obećanja drugima. Odvajanje vremena za vlastitu kreativnost je možda najvažnija odluka koju možete donijeti. Najljepši poklon samome sebi. Odaberite podržati ono za čime u dubini duše sasvim sigurno čeznete!
Želim vam Sretan dan!