Društvena uključenost je važna za zdravlje općenito, a naročito za zdravlje mozga, što možda najviše dolazi do izražaja kod ljudi starije dobi. Poznata Grantova studija na Sveučilištu Harvard pratila je život 268 ondašnjih studenata kako bi se utvrdilo što je važno za sreću u životu. Psihijatri s Harvarda te su ljude pratili 75 godina i svake su ih godine nekoliko puta intervjuirali telefonom, putem upitnika i razgovora s njihovim liječnicima, a bilježeni su svi njihovi uspjesi i neuspjesi, privatni život, brakovi, djeca, život u mirovini i slično.
Odnos s drugima
Glavni zaključak voditelja studije, psihijatra Georgea Vaillanta, nakon toliko analiza i praćenja tih ljudi cijeli njihov život bio je: “Sreća je ljubav. Točka.” To znači da nije sreća to što si bogat, imaš brod ili mercedes, lijepu ženu ni djecu nobelovce, nego je sreća ljubav. Ali ne ljubav u užem smislu između muškarca i žene, već ljubav u smislu empatije, razumijevanja, davanja sebe… Drugi ključan zaključak na kraju 75 godina trajanja studije bio je: “Jedino što vrijedi u vašem životu je vaš odnos s drugim ljudima”. Kada se čovjek osami, pada u depresiju, a to je pogubno za mozak. Stoga su druženje i odnosi s obitelji, prijateljima, kolegama, susjedima... jako bitni za mozak, dakle i za ukupno zdravlje.