SHUTTERSTOCK
riječ stručnjaka

Zašto je važno naučiti upravljati svojim emocijama?

Ne gurajte pod tepih ni jednu svoju emociju jer time negirate njihovo postojanje


Emocije kao naš GPS

Emocije su neprestano s nama. Divne su i u različitim bojama i nijansama. Ono što je kompleksno i specifično za njih je upravo taj širok spektar njihovih boja.

Znate i sami, kada nešto pođe po zlu ili kako niste očekivali, kada vas preplave neugodne emocije snažnog intenziteta, javlja se nešto što u psihologiji zovemo mentalni problem. Kada taj problem postane toliko velik i intenzivan da se pojedinac više ne uspijeva othrvati njime, neki traže pomoć, neki se povuku i pate u sebi, a neki potonu u depresiju.

Emocije su naš GPS koje ukazuju na određene događaje u našoj okolini koji mogu biti manje ili više prijeteći. Međutim i taj naš prirodno instaliran navigator može pogriješiti pa nas interpretacije emocija mogu odvesti na različite puteve - dobre ili loše. To je jedan od razloga zašto je bitno da ne dozvolimo da padnemo u nemilost svojih emocija koje nas mogu totalno potopiti, i zašto bismo trebali učiti o njima, prihvatiti ih kada se jave i doprijeti do njihove poruke - što mi želi reći moja emocija?

Neke emocije su pod našom kontrolom, a neke nisu

Emocije je često teško kontrolirati na neki predvidljiv način. To je zbog toga što imaju svoju dinamiku koja nije uvijek u cijelosti u domeni naše kontrole. Ipak, možemo ih regulirati tako da donosimo određene odluke i pravimo određene izbore.

Primjer: Ako znam da moja tjeskoba i anksioznost mogu loše utjecati na ishod nekog polaganja ispita, izlaganja, neke prezentacije i sl. onda mogu pokušati da se dan prije programiram na što niži nivo te tjeskobe koja me inače muči u takvim situacijama. To je važno jer će niža razina hormona stresa kortizola koja se luči kad smo uplašeni, pomoći mi da imam bolji fokus, koncentraciju i pamćenje. I obrnuto, što sam tjeskobnija i uplašenija, moj mozak će raditi smanjenim kapacitetom.

Primjer 2: Ako sam totalno ravnodušna i svejedno mi je hoću li i kada napisati zadaću, pospremiti dom ili obaviti neku drugu obvezu, to je jednako opasno jer nas može voditi u odugovlačenje ‘‘za sutra‘‘ (prokrastinaciju). Stoga će naš cilj biti da se motiviramo i da to što treba odraditi i učinimo bez odlaganja

Poanta u oba primjera je da smo sami odgovorni za svoje emocije. Drugim riječima, da mogu ostaviti i neke konkretne posljedice u svakodnevnom životu.

Zašto ih potiskujemo?

Ako u nečijem emocionalnom i psihičkom životu dominiraju uglavnom jake i negativne emocije, onda će osoba doživljavati emocije kao nešto loše i mučno tj. kako se ne bi tako osjećala treba ju eliminirati pod svaku cijenu ili ju izbjeći da se s njom ne sudara. Ovo najčešće vodi prema potiskivanju, kao jednog od najčešće korištenog obrambenog mehanizma kojim se mi branimo da ‘‘ne puknemo‘‘. Osim potiskivanja, to može biti i agresija, negiranje stvarnosti, poricanje, racionalizacija, projekcija... Trebamo biti svjesni da ti mehanizmi obrane pružaju samo trenutno olakšanje. Međutim, dugoročno samo još više produbljuje probleme i čine nas bolesnim i nesretnim iznutra.

Stoga je nužno prihvatiti svaku od emocija kada se jave u sadašnjem trenutku, jer samo kada u potpunosti prihvatimo sebe, sa svim tim teškim emocijama onda se možemo i mijenjati. Osvještavanje i prihvaćanje emocija je najmoćnija tehnika emocionalne kontrole i upravljanja nad sobom jer vodi prema integraciji ličnosti i boljem razumijevanju sebe.

image
SHUTTERSTOCK

Emocije u socijalnoj interakciji

To što ćemo napraviti s nekom svojom neugodnom emocijom posebno je važno u našoj socijalnoj interakciji i općenito druženju s drugim ljudima.

Od čega se to sve sastoji naše cjelokupno ponašanje? Od naših misli, emocija, ponašanja (činjenja i nečinjenja), ali i od toga kako naše tijelo odgovara na njih.

Ono što je jako bitno da shvatite je da promjenom jedne komponente, mi zapravo mijenjamo sve komponente našeg cjelokupnog ponašanja. Što to znači? Znači to da su i naše misli i ponašanje pod našom svjesnom kontrolom, za razliku od emocija i fiziološkog odgovora s razine našeg tijela koje su pod indirektnom (nesvjesnom) kontrolom. Dakle, mijenjanjem misli mi možemo utjecati na naše ponašanje, a sukladno time stići će i fiziološki odgovor našega tijela, pa se nećemo početi znojiti, neće nam se uzlupati srce, osušiti usta... Odnosno, neće se pojaviti ni jedan od tih tjelesnih simptoma budemo li znali upravljati svojim mislima koje proizvode to kako se mi osjećamo. Zato i kažemo da su naše emocije itekako pod našom kontrolom i da ih možemo svjesno regulirati.


Upravljanje

Ako vam se neka osoba ne sviđa i nema nikakvog utjecaja na vaš život i budućnost, izbjegavajte takvu osobu ili se uopće više nemojte viđati. Nadalje, ako vas uznemiruje neki sadržaj koji konzumirate (politika, crna kronika, općenito vijesti), nitko vas ne sili da čitate ili slušate taj sadržaj, zar ne?

Međutim, ako se radi o osobi iz obitelji koja nas nervira, čini da se osjećamo uznemireno i nervozno, suočite se sa svim tim neugodnim emocijama. Ne bježite od njih upražnjavajući neku od spomenutih obrambenih mehanizama ili nezdravih navika (emocionalno prejedanje, alkohol, droge, itd.)

Ako znamo da neke okolnosti jednostavno ne možemo kontrolirati, već samo sebe, onda svjesno donesite odluku da se nećete nervirati zbog toga. Znam da je lakše reći nego to promijeniti, međutim i to je dio procesa upoznavanja sebe kroz rad na sebi u čemu vam može jako pomoći psihoterapija.

Dakle, kada prolazite kroz neko intenzivno emocionalno iskustvo, pokušajte uhvatiti tu neugodnu emociju i ‘‘promatrajte‘‘ ju bez unutarnjeg mrmljanja. Je li to bijes, iritacija, nervoza, bespomoćnost, strah, gađenje, osjećaj krivnje... dozvolite joj da bude tu neko vrijeme, bez prosuđivanja o tome je li dobra ili loša.

Zatim umjesto da se identificirate s vašim bijesom ili ljutnjom i govorite sebi ‘‘užasno sam ljuta i bijesna‘‘, pokušajte s konstatacijom činjenice - ‘‘Evo ga opet. Bijes i ljutnja. Ok. Neka, jer ja znam da ja nisam taj bijes i ljutnja i da su to samo moje emocije koje će otići čim im ja dam dozvolu‘‘. Ja nisam moja emocija!‘‘

Vidjet ćete da će početi slabiti intenzitet emocije, a vi dobivate jednu novu perspektivu. ‘‘Dopuštam svim svojim emocijama da me obiđu i zadrže se neko vrijeme‘‘ - to znači da ste registrirali njihovu nazočnost, prije nego što donesete odluku kako ćete na njih odgovoriti.

Da se razumijemo, dozvoliti da emocija postoji, da je stvarna i itekako često neugodna, ne znači da se skroz prepustite tim teškim osjećanjima, da budete ravnodušni i pasivizirate se jer prihvaćanje ne znači pasivnost.


Zaštitite svoje mentalno zdravlje

Prihvaćanje znači uvažavanje činjenice da potiskivanje emocija, poglavito na duži vremenski period, ima izuzetno negativne posljedice na mentalno i fizičko zdravlje.

Nespremnost (iz neznanja) da se neke vaše neugodne misli i emocije prihvate kao činjenice, naprosto i neizbježno vodi ne samo u automatizaciju ovakvih negativnih obrazaca mišljenja i činjenja (ponašanja), nego do zatrpavanja u naš nesvjesni um. Kao rezultat toga dolazi do potpune gubitka kontrole nad vašim vlastitim ponašanjem.

Prema tome, ne gurajte pod tepih ni jednu svoju emociju jer time negirate njihovo postojanje, a to se našim emocijama ni malo ne sviđa. I još nešto, sve te potisnute emocije, prije ili kasnije pojavit će se u novom ‘‘ruhu‘‘ još snažnije i rezistentnije te vam mogu uzrokovati mnoge druge mentalne probleme, i dalje ekspandira i generalizira se na druge situacije, ljude i socijalne kontekste, koji nemaju nikakve veze s prvobitnim izvorom straha i onim što ga je pobudilo. Primjer: fobije, panični napadaj..

mr. sc. Mirella Rasic Paolini, holistički psihoterapeut

Linker
19. studeni 2024 18:01