Kad se nalazimo u nekom lošem životnom periodu, najčešće ga smatramo jednostavno - lošim, zar ne? No baš kao i na onom poznatom yin/yang simbolu, u svemu što je loše postoji i barem neka točka dobroga.
Nelijep period koji sam u posljednje vrijeme prolazila bio je vezan je uz bolest, a zatim i smrt mog oca. No u ovoj vam kolumni želim pisati o onome što je u tome ipak bilo dobro.
Naime, razmišljajući o situaciji u kojoj sam se našla, shvatila sam da nas svaka kriza i dani koji su nam teški ustvari premještaju u jednu drugačiju zonu življenja - zonu koja se razlikuje od naše svakodnevice. Ti loši periodi u našim životima jednostavno nas tjeraju da se odmaknemo od življenja po navici.
I ono što se tada dogodi je na jedan bitan način dobro - mi uđemo u svijet koji je stvaran, u svijet pun osjećaja, pun onog bitnog, pun jasnoće što je važno, a što nevažno. U svijet koji se često u uobičajenoj svakodnevici nalazi ispod vela obveza, nekako potisnut.
Važna pitanja i odgovori
Svima nam je puno poznatiji taj veo, čini li se i vama tako? Svakodnevni načini življenja gdje se bavimo svime što svaki dan treba napraviti, svojim uobičajenim aktivnostima, u kojima se zna redoslijed - zna se što je uvijek utorkom, a što petkom. U takvom svakodnevnom (često pretrpanom) rasporedu najčešće nemamo vremena (ili te misli odgurujemo u stranu) za pitanja koja bismo negdje u dubini voljeli postaviti sebi ili svojim bližnjima. Za važna pitanja i istinski važne odgovore i razgovore.
A kad se pojavi težak period, on na neki način kreira nešto poput vremenskog balona izdvojenog iz svega na što smo navikli, balona u kojem odjednom u prvi plan izbija ono što je istinski važno, ono što je najstvarnije i na neki način nas potakne na to da se pozabavimo vlastitim temeljima.
Kad se dogodi situacija koja nas prisili na bavljenje životom i smrću ili pak važnim životnim odlukama, tada odjednom shvaćamo da puno toga što smo bili uvjereni da moramo, zapravo može i smije pričekati. Tada odjednom sami sebi dajemo dopuštenje da nam najvažnije smije biti najvažnije.
Da je bitnije samo sjediti uz blisku osobu držeći ju za ruku, nego poslati tjedni newsletter, da smijem cijeli dan posvetiti pomaganju i njezi, pa iako sve obveze ‘gorile‘ i zvučale kao neodgodive. Da neće svijet propasti ako odgodim neke od radionica koje trebam održati i ne isporučim u roku preuzetu analizu i da nije važno hoće li netko misliti da sam nedosljedna ako se prestanem javljati kroz Live srijedom.
Otpuštanje svih "pa ja to moram" i usmjeravanje na ljubav, davanje i još čvršće povezivanje s bliskim ljudima djeluje ljekovito na nas i na sve oko nas.
U svakom lošem periodu bitno je da budete prisutni za ono što je doista i istinski važno - ponekad će to biti posvećivanje vremena i ljubavi bliskoj osobi, a ponekad posvećivanje sebi - svom zdravlju ili istinskim žudnjama svog srca. Dopuštajući pritom da sve ostalo na svijetu smije biti stavljeno na čekanje.
Jer ako tako napravite, ako si dopustite svoj ‘vremenski balon posvećivanja istinski bitnom‘, kad taj period prođe, u vašoj duši neće biti težine niti pritiska, nego ćete osjećati mir, ravnotežu i zahvalnost.