Prvi put mama: Spavanje s roditeljima u krevetu, da ili ne?

U prvom nastavku pisala sam vam o svim "metapedijatrima" s kojima imam posla, u drugom o tome kada beba smije sjediti te što učiniti kada se ne želi voziti u kolicima, dok sam treći nastavak posvetila tome treba li dijete hodati boso ili u cipelicama. U četvrtom sam pisala o dohrani beba, u petom je li točno da se djetetu ne smije davat adaptirana hrana, dok najnoviji tekst posvećujem još jednoj stvari oko koje bake i djedovi imaju mnogo toga za reći.

Ovo je još jedno pitanje oko kojeg bake i djedovi prigovaraju. Naime, iako meni moje dijete izgleda savršeno sretno i zadovoljno kad spava s nama u krevetu, oni smatraju da je to jako pogrešno, da dijete treba naučiti spavati samo, da ćemo si upropastiti brak i intimu, da možemo ozlijediti dijete u snu, da ga se nećemo nikad moći riješiti iz kreveta.... Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, klinički psiholog i psihoterapeut iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, ne vidi ništa loše u tome da dijete spava s roditeljima s obzirom na to da je u današnjem ritmu i načinu života ponekad to jedino vrijeme koje roditelji uspiju provesti s djetetom.

Ne vidi u tome ništa loše

- To može biti prilika za veće dijete da porazgovara s roditeljima o svojim lijepim i teškim trenucima tijekom dana i da ga roditelji utješe i pomaze. No, i kad je riječ o sasvim maloj bebi koja još ne može razgovarati, ne vidim ništa loše u tome ako je to zato da bi roditelji s djetetom razvijali bliskost, a ne zato da bi jedan partner drugoga izbacio iz kreveta, jer se, nažalost, i to događa - kaže prof. Buljan Flander, a da u tome nema ništa loše, smatra i magistra psihologije Sunčana Rokvić, koja dodaje i da zajedničko spavanje može povećati kvalitetu sna, odnosno smanjiti broj noćnih buđenja te umor i iscrpljenost roditelja, posebice dok majka doji.

Iako postoje metode kojima se može poticati razvoj tehnika samostalnog umirivanja, one nemaju smisla prije nego što dijete postane zrelo za to. I naposljetku, što se tiče upozorenja o narušavanju intime, za partnersku intimu je potrebno komunicirati i imati odnos kojim smo zadovoljni, a dijete u krevetu ne mora narušiti tu intimu - kaže psihologinja Sunčana Rokvić dodajući da postoje i druga mjesta za vođenje ljubavi osim kreveta.

Foto: iStock

"Uspavljivanje djeteta u rukama ili ljuljanjem nešto je što sam radila od početka i još uvijek radim jer mu to još uvijek paše pa ne vidim razloga da mu ne ugodim. No, i za to dobivam kritike da to nije dobro..."

Uspavljivanje ljuljanjem

Uspavljivanje djeteta u rukama ili ljuljanjem nešto je što sam radila od početka i još uvijek radim jer mu to još uvijek paše pa ne vidim razloga da mu ne ugodim. No, i za to dobivam kritike da to nije dobro, da ću razmaziti dijete, da treba naučiti samo zaspati....

- Kad je nama neka metoda u redu, a djetetu je ugodna, nema razloga zašto bismo je ukidali, osim ako nema nekih medicinskih kontraindikacija. Dakle, uspavljivanje na rukama može samo u nekom trenutku roditeljima postati teško pa tada mogu posegnuti za nekom drugom metodom. Hoće li im trebati više vremena i truda da nauče dijete na novu metodu jer se toliko naviklo na nošenje, možda hoće. A je li to vrijedno dobrobiti koje su i dijete i roditelj dobili prethodnim uspavljivanjem nošenjem u obliku ugode, sigurnosti, mirnoće i zadovoljstva, vrlo vjerojatno jest. To je jednostavan račun - odlučna je psihologinja Sunčana Rokvić, dok prof. Buljan Flander oko ovoga ima malo drugačije stajalište.