Mala djela ljubaznosti česta su i univerzalna, ljudi širom svijeta signaliziraju drugima pomoć svakih par minuta, pokazala je studija istraživača s UCLA, Australije, Ekvadora, Njemačke, Nizozemske i Velike Britanije. Istraživanje koje je ispitivalo ponašanja u gradovima i ruralnim područjima u nekoliko različitih zemalja, otkrilo je da se ljudi pridržavaju tih malih zahtjeva za pomoć mnogo češće nego što ih odbijaju, a nalazi sugeriraju da ljudi iz svih kultura imaju čak više sličnih kooperativnih ponašanja nego što su prethodna istraživanja utvrdila.
Oslanjanje na druge
Sociolog sociolog Giovanni Rossi i međunarodni tim suradnika otkrivaju zapravo da se ljudi stalno oslanjaju jedni na druge za pomoć, poput traženja nekoga da im doda pribor za jelo ili da pomognu u nekoj radnji oko kuće... Istraživanje, objavljeno u časopisu Scientific Reports, otkrilo je da ti zahtjevi za pomoć ne prolaze bez odgovora: U različitim kulturama ljudi se pridržavaju tih malih zahtjeva mnogo češće nego što ih odbijaju. U rijetkim prilikama kada ljudi odbiju, objašnjavaju zašto. Te ljudske tendencije - pomoći drugima kada je to potrebno i objasniti kada se takva pomoć ne može pružiti - nadilaze kulturne razlike, sugerirajući kako, duboko u sebi, ljudi iz svih kultura imaju sličnije kooperativno ponašanje nego što su to utvrdila prethodna istraživanja. Nova otkrića pomažu u rješavanju zagonetke nastale prethodnim antropološkim i ekonomskim istraživanjima koja su naglasila varijacije u pravilima i normama koje reguliraju suradnju. Na primjer, dok lovci na kitove iz Lamalere u Indoneziji slijede utvrđena pravila o tome kako podijeliti veliki ulov, Hadže iz Tanzanije više dijele svoju hranu iz straha od negativnih tračeva. Očekuje se da će u Keniji bogatiji mještani Orme plaćati javna dobra kao što su cestovni projekti. S druge strane, bogati mještani Papue Nove Gvineje odbili bi takvu ponudu jer stvara neugodnu obvezu uzvraćanja svojim siromašnijim susjedima.
Oblikovane kulturom
- Kulturne razlike poput ovih stvorile su zagonetku za razumijevanje suradnje i pomaganja među ljudima. Jesu li naše odluke o dijeljenju i pomaganju oblikovane kulturom s kojom smo odrasli? Ili su ljudi prirodno velikodušni i rado daju? - kaže Rossi. Kako bi odgovorili na ta pitanja, analizirali su više od 40 sati video zapisa svakodnevnog života u kojima je sudjelovalo više od 350 ljudi na geografskim, jezično i kulturno raznolikim lokacijama - gradovima u Engleskoj, Italiji, Poljskoj i Rusiji te ruralnim selima u Ekvadoru, Gani, Laosu i Aboridžinskoj Australiji. Ljudi su udovoljili malim zahtjevima sedam puta češće nego što su odbijali, a šest puta češće nego što su ih ignorirali. Ljudi su ponekad odbijali ili ignorirali male zahtjeve, ali mnogo rjeđe nego što su udovoljili. Prosječne stope odbijanja (10%) i ignoriranja (11%) bile su znatno niže od prosječne stope usklađenosti (79%). Sklonost usklađenosti u svim kulturama i na nju nije utjecalo je li interakcija bila među članovima obitelji ili neobitelji. Ljudi su pomagali bez objašnjenja, ali kad su odbili, 74 posto vremena dali su izričit razlog. To sugerira da, iako ljudi odbijaju pomoći samo s dobrim razlogom, bezuvjetno pružaju pomoć, bez potrebe objašnjavanja zašto to rade. - Nalazi sugeriraju da je pomoć ukorijenjeni refleks u ljudskoj vrsti. Iako kulturne varijacije dolaze u obzir za posebne prigode i skupu razmjenu, kada zumiramo mikrorazinu društvene interakcije, kulturna razlika uglavnom nestaje, a sklonost naše vrste pružanju pomoći kada je to potrebno postaje univerzalno vidljiva - rekao je Rossi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....