Barbie, najpopularnija lutka na svijetu prodana u više od milijardu primjeraka, uskoro će proslaviti šezdeseti rođendan. Glamurozno slavlje američki proizvođač igračaka Mattel upotpunit će novim modelima i najvećom “Shero” kampanjom, u kojoj kreatore lutaka nadahnjuju poznate, jake žene koje su učinile mnogo za promjenu položaja i percepcije žena u društvu. Dosad smo već upoznali Barbiku s izgledom slikarice Fride Kahlo, avijatičarke Amelie Earhart, prvakinje u mačevanju Ibtihaj Muhammad, prve američke sportašice muslimanske vjere koja nosi hidžab dok se natječe, i mnoge druge.
NJEMAČKI UZOR
Premda izgleda kao autentičan američki proizvod, Barbie je ipak njemačkog porijekla. Za njeno je rođenje najzaslužnija Ruth Handler, poslovna žena i supruga Elliota Handlera, suvlasnika Mattela. Ruth je, naime, zamijetila da njena kći Barbara lutkicama s kojima se igrala često daje uloge odraslih osoba. U to je vrijeme većina dječjih lutaka predstavljala malu djecu i nije trebalo puno da Ruth uoči slobodan prostor na tržištu.
Predložila je suprugu proizvodnju lutke odraslog obličja, no ni on ni ostali direktori nisu je isprva podržali. Ruth je 1956. s djecom Barbarom i Kennethom otputovala u Europu i to je, pokazalo se, bilo povijesno putovanje.
U Njemačkoj je vidjela lutku Bild Lilli. Lilli je bila samosvjesna seksi plavuša iz radničke klase koja je znala što želi u životu i za to joj nisu trebali muškarci. Napravljena je bila prema liku iz stripa koji je izlazio u Bildu i, premda je izvorno bila namijenjena odraslima, postala je popularna među djecom koja su uživala odijevati je u različitu odjeću koja se prodavala odvojeno.
Ruth je znala da je Lilli ono što je tražila - kupila je tri primjerka i odnijela ih svom nemaštovitom mužu. Uz pomoć inženjera Jacka Ryana nastala je američka verzija, naravno čednija, umivenija i manjih grudi nego kod njemačkog uzora. Nazvana je Barbie, po kćeri Handlerovih.
POČELO JE USPJEHOM
Barbie (punim imenom Barbara Millicent Roberts) predstavljena je javnosti na Međunarodnom sajmu igračaka u New Yorku 9. ožujka 1959., što je i lutkin službeni rođendan. Prva Barbie nosila je prugasti crno-bijeli jednodijelni kupaći kostim i imala je kosu podignutu u konjski rep. U ponudi su bile plavuša i brineta, tržišno ime bilo je “Teen-age Fashion Model”. Odjeću je kreirala Mattelova modna dizajnerica Charlotte Johnson, a izrađena je ručno u Japanu.
Za godinu dana prodalo se oko 350.000 prvih Barbika. Cijena? Tri dolara. Njemački proizvođači lutke Lilli tužili su Mattel za direktno kopiranje, no ovi su uzvratili protutužbom. Sve je završilo Mattelovom sudskom pobjedom, Amerikanci su 1964. kupili i prava za Lilli, za smiješnih 21.600 dolara, i odmah potom obustavili njenu proizvodnju. Pred Barbie se otvorio put bez prepreka.
Ova je lutkica iz temelja promijenila biznis s igračkama - više se nije radilo samo o lutki, tu je sad bila i njena odjeća, njena kuća, predmeti koje je upotrebljavala, nakon nekog vremena dobila je obitelj, dečka Kena, prijatelje i kućne ljubimce, kasnije i filmove, televizijske emisije, glazbu, videoigre, bila je umjetnička inspiracija, danas je, naravno, aktivna na društvenim mrežama.
Nema sumnje da je Barbie, razvijajući se, imala značajan društveni utjecaj, jer je promovirala žensku neovisnost. Činjenica je da je prije Barbie preko lutaka djevojčicama nametana jedino uloga majke. S njenom pojavom dobile su mogućnost izbora, baš kao i dječaci kojima su igračke i prije omogućavale maštanje o svijetu pilota, kauboja, astronauta... Za 1959. bila je to prilično napredna ideja. Već u svojim ranim godinama Barbie je bila liječnica, sportašica, TV izvjestiteljica, rock zvijezda, veterinarka, časnica, inženjerka...
NEMOJ JESTI!
S druge strane, Barbie je promovirala potrošačko društvo i život na visokoj nozi koji je za većinu njenih malih obožavateljica kroz sva ova desetljeća ipak ostao samo san. Cijelo vrijeme ona je i predmet poruge i parodija i utjecajna društvena ikona. Najviše kritika izazivale su njene tjelesne mjere - standardna Barbie visoka je oko 30 cm (11,5 inča), što bi u realnosti bilo oko 175 centimetara. Opseg prsa joj je 91 cm, struka 45 cm, a bokova 84 cm. Teško da bi takva mogla i hodati, a kritičari su najviše zamjerali poguban utjecaj takvog izgleda na djevojčice plašeći se da će ih imitiranje Barbie odvesti prema anoreksiji.
U Sveučilišnoj bolnici u Helsinkiju izračunali su da Barbiki nedostaje 17 do 22 posto masnog tkiva da bi uopće mogla imati menstruaciju. Godine 1963. uz lutku Barbie Baby-Sits išla je i knjiga “How to Lose Weight” (Kako izgubiti težinu) koja je savjetovala: Nemoj jesti!
Dvije godine kasnije u ponudi je bila ružičasta osobna vaga čija je skala bila “zacementirana” na 49 kilograma, što bi značilo da je Barbien indeks tjelesne mase 16, teška pothranjenost. Mattel se opravdavao time da remenje, šavovi, nabori i zatvarači lutki dodaju opseg. A kad su joj 1997. ipak proširili struk, rekli su da suvremena odjeća bolje odgovara takvom tijelu. Prije tri godine predstavili su i nove tjelesne tipove: visoku, malenu i skladnu te zaobljenu Barbie. Zaobljena je dobila puno medijskog prostora, no iako bi u stvarnom svijetu nosila američku veličinu 4, što odgovara njemačkoj 34 ili internacionalnoj XS, mnoga djeca smatrala su da je debela.
BARBIKINE STRANPUTICE
Mattel je često znao zastraniti. Teen Talk Barbie lansirana 1992. izgovarala je više fraza, među kojima “Hoćemo li imati dovoljno odjeće?”, “Volim shopping!” ili “Hoćemo li na pizza party?” Svaka od lutaka izgovarala je četiri od mogućih 270 fraza, pa je bilo malo vjerojatno da postoje dvije jednake lutke. Na onu koja je izgovarala “Matematika je teška!” reagirala je Američka udruga žena sa sveučilišnim obrazovanjem pa je Mattel izbacio tu frazu, a onima koji su kupili tu lutku obećao je zamjenu modela.
Problema je bilo i s Totally Tattoos Barbie koja je, između ostalih, imala tetovažu za stražnjicu, a kritiku je doživjela i knjiga I Can Be a Computer Engineer u kojoj Barbiki oko osposobljavanja laptopa pomažu dva prijatelja.
Premda je često mijenjala izgled, pa je 1971. počela gledati ravno ispred sebe, za razliku od originala koji je samozatajno gledao u stranu, Barbie je dugo ostala bijela. Istina, 1967. debitirala je “Colored Francie”, opisana kao prva afroamerička Barbie. No, ona je bila napravljena prema već postojećem modelu “Francie” i zadržala je sve bjelačke karakteristike, samo je dobila tamnu kožu. Uslijedilo je još tamnih lutkica, no tek je 1990. kreiran pravi afroamerički model, nakon konzultiranja sa skupinom afroameričke djece i roditelja te psihologa i drugih stručnjaka. Prva općenito hispanoamerička Barbie nastala je 1980., a poslije su lansirane i meksička, peruanska, portorikanska... Godine 2016. Mattel je uveo sedam novih tonova boje kože, 22 boje očiju i 24 tipa kose. Tome je sigurno kumovao pad prodaje - od 2014. brojke oštro idu prema dolje.
U SLAVLJENIČKOJ GODINI
Unatoč brojim primljenim udarcima, Barbie vrlo dobro podnosi svoje zrele godine, a djelatnici u Mattelovom dizajnerskom studiju u kalifornijskom gradu El Segundo proteklih su mjeseci sigurno bili zaposleniji nego ikad, jer pripremaju se brojni prigodni modeli. Dizajn svakog od njih počinje skicom, a zatim na svakom djeliću lutke radi odred stručnjaka - kompjutorski se oblikuje prototip, printa se na 3D printeru, zatim ga boje, šminkaju, rade frizuru, biraju odjevni stil i proizvode odjeću. Cijeli dizajnerski proces za novu Barbie može trajati od 12 do 18 mjeseci. Potpuno gotov prototip šalje se u tvornice u Kini i Indoneziji gdje se Barbie masovno proizvodi. Slavljeničku je godinu Mattel počeo s lutkom Proudly Pink Barbie, a očito nastojeći svidjeti se svima, nastavit će je s modelima kao što su Repro Astronaut Barbie, Barbie inspirirana Davidom Bowiejem s albuma Aladdin Sane, Barbie s likom Rose Parks, Barbie kao sirena...
SLUČAJEVI OBOLJELIH OD BARBIE SINDROMA
Strahovi kritičara zbog lošeg Barbiena utjecaja na psihu i zdravlje očito su bili opravdani pa danas imamo medicinski termin Barbien sindrom kojim se opisuje želja pogođene osobe da izgleda kao Barbie i živi poput nje. Najčešće se povezuje s predtinejdžerskim djevojčicama i adolescenticama, no moguć je u svakoj dobi i kod oba spola.
Oblik je to tjelesnog dismorfnog poremećaja i očituje se različitim poremećajima prehrane i opsjednutošću estetskim zahvatima. Najpoznatija oboljela je ukrajinski model Valerija Lukjanova, koja se izgledom opasno približila svom uzoru, iako tvrdi da je samo stavila implantate u grudi.
Drugi poznati slučaj je Amerikanka Lacey Wildd koja je prošla dvanaest povećanja grudi ne bi li postala “ekstremna Barbie”. Ni muškarci nisu imuni - stjuard Rodrigo Alves potrošio je blizu 500.000 dolara kako bi nalikovao Kenu, a slično se premodelirao i američki poslovnjak Justin Jedlica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....