Hipnoza, odnosno hipnoterapija je terapijski pravac koji se temelji na transu, no na našem području još nije prihvaćena i uz nju se vežu brojne predrasude. Hipnoza se koristi za rješavanje problema ovisnosti o cigaretama, pornografiji, pretilosti, nesanice, impotencije, fobije, tjeskobe, anksioznosti, depresije, migrena... Seansa traje 90 minuta, s tim da je 60 minuta osoba baš u hipnozi.
Može li nekoliko seansi zaista riješiti ili barem umanjiti navedene probleme, provjerili smo kod hrvatskog hipnoterapeuta Dražena Radakovića (50) koji se ovom praksom bavi više od 12 godina.
Diplomirao je na Muzičkoj akademiji, a kao student i mladić došao je u dodir s hipnozom te je nakon diplome odlučio upisati i završiti Međunarodnu školu kibernetske psihoterapije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, u klasi dr. med. Biserke Koran. Također je završio poslijediplomski specijalistički studij "Psihosocijalni pristup u socijalnom radu" na Studijskom centru socijalnog rada u Zagrebu.
Radaković nam objašnjava kako je hipnoza premoštenje kritičnog faktora svjesnog uma i uspostavljanje prihvatljivog selektivnog razmišljanja. To je u biti veza između svjesnog i podsvjesnog dijela uma i mogla bi se usporediti s onim stanjem neposredno nakon buđenja ili neposredno prije sna, objašnjava nam hipnoterapeut. Kada ste u hipnozi, moglo bi se reći da ste u stanju 'odvojenosti', tj. svjesni ste sebe, okoline i događaja oko sebe, ali ne želite, jednostavno, sudjelovati u njima. Također, navodi kako je potvrđeno da takvo stanje pruža velik broj izvora koji se ne mogu crpiti u potpuno svjesnome stanju.
Nakon odrađene seanse, osobu je potrebno probuditi, ističe hipnoterapeut, a to je moguće na razne načina pa čak i uz pucketanje prstima ili određenu riječ, što često viđamo filmovima. No, on svoje klijente budi uz brojanje.
- Osobno koristim metodu brojanja pa kažem "Probudit ćete se kad dođem do broja 10", počnem brojati i kad kažem "10", osoba se probudi. Ali svaki terapeut može odabrati svoj način - kaže Radaković.
Na površinu također izlazi i uzrok mnogih problema. Radaković naglašava kako je traženje uzroka kategorija koja je često precijenjena. Obično ljudi znaju zašto su nastali problemi, no njima treba rješenje istih.
- Primjerice, žena koja ima seksualnu traumu zna uzrok problema sa seksualnošću, no to je samo dobar početak rada na problemu. Kroz hipnoterapijski proces ona dolazi do potisnutih problema i traume koje treba ponovno proživjeti i probaviti kako bi ih mogla otpustiti, a time i riješiti - ističe nam sugovornik.
Važno je hipnoterapiju kao terapijski pravac razlikovati od scenske hipnoze, navodi Radaković. Cilj scenske hipnoze je zabava i nju radi scenski hipnotizer, ne hipnoterapeut, a tijekom nje osobu se uistinu može potaknuti da skače na jednoj nozi ili glumi neku životinju jer se nalazi u stanju hipnoze i sugestibilna je, kaže. No, sugovornik navodi kako se njome ne bavi i kako je jedina zajednička točka scenske hipnoze i hiponoterapije, stanje hipnoze.
Ovisnost o pušenju i pornografiji
Pušenje je, kaže hipnoterapeut, najdominantnija seansa u smislu ovisnosti, uz ovisnost o pornografiji, a kod njih se obično ne traži uzrok problema jer nije slojevita. Obično nastaje u dobi od 12 do 21 godine i nema potrebe za mistifikacijom.
- Ovisnost o pušenju i pornografiji su kulturološki uvjetovani. Osobe su mogle konzumirati takav sadržaj i nastao je problem. Ne mora značiti da je u pozadini neki dublji problem, poput nasilja u obitelji, a osim toga ne treba ga ni tražiti - kaže Radaković. Naravno, postoje iznimke kod ljudi koji su doživjeli šok stanja pa su počeli pušiti, ali to je, kaže, uistinu rijetko.
Ovi problemi se, govori nam hipnoterapeut, mogu riješiti kroz dvije seanse koje se sastoje od klasične indukcije i sugestije za prestanak pušenja. Klasična indukcija je, kaže, uvodni dio ulaska u trans putem relaksacije uma, tijela ili kombinacijom jednog i drugog. Potiče se vizualizacija, produbljuje disanje i ako ima potrebe stvara se fizički kontakt.
Kad osoba dođe u stanje transa ili hipnoze, hipnoterapeut daje direktne i indirektne sugestije.
Kad je riječ o ovisnosti o pornografiji, potrebno je, kaže Radaković, razvrgnuti vezu s ovisnošću o laži i fantaziji.
- Primjer vizualizacije je maštanje o slavnoj osobi te postavljanje pitanja „Želi li ona zaista mene'”, „Kolika je šansa da je budem s njom?”, „Što sve gubim dok maštam o njoj? Sigurnost, samopouzdanje...”. Za rješavanje ovih problema potrebne su do dvije seanse, ali je važno da osoba dolazi jer sama želi riješiti taj problem, a ne jer ju je netko 'natjerao'. To vrijedi za svaki problem. Sjećam se jedne majke koja me je nazvala i požalila se da joj sin pije. On ima 40 godina i ona zove za njega. Također, znaju to dati kao poklon bon za rođendan, ali ja ne pristajem na to. Terapija neće biti uspješna ako osoba to zaista sama ne želi - istaknuo je.
Problem pretilosti i depresije
Ovo su problemi koji su uistinu slojeviti, a različite situacije i različite traume mogu uzrokovati nastanak pretilosti i depresije.
- Imao sam situacije u kojima se žena udebljala 50 kilograma nakon silovanja kako bi se zaštitila od muškaraca, a jednoj je muž rekao da je ružna kad je rodila i htjela mu je napakostiti - prepričava Dražen. Isto tako, terapiju traže osobe od 160 kilograma koje žele smršavjeti, ali i oni sa 62 kilograma koji žele imati kilu manje.
Problem s hranom je, govori nam, drugačiji jer osoba mora jesti i to je 'sivo' područje. Dodaje da nije jednostavno kao kod pušenja pa ako prestanete pušiti, uspjeli ste, ako niste, niste uspjeli. Hranu ne možemo prekrižiti jer nam je hrana potrebna.
Uz to, tijekom procesa mršavljenja potrebno je raditi na doživljaju sebe, odnosno vlastitog izgleda.
- Imao sam ljude koji su izuzetno mršavi, a pričali su o sebi kao da imaju 150 kilograma. Kad radim na pretilosti, puno više radim na mentalnoj i emotivnoj razini, ali potrebno je uključiti i druge segmente - istaknuo je.
Radaković nam daje i primjer žene koja se udebljala nakon silovanja koje je doživjela u dobi od 18 godina. Na seansu kod njega je došla s 50 godina.
Objašnjava nam kako je tijekom seanse u ovakvom slučaju potrebno zgaditi njezin 'porok', a to su kolači.
- Obično svaka osoba koja ima problem s pretilošću, ima i stavku na koju je slaba. Potrebno je točno ciljati te namirnice tijekom hipnoze jer one ničemu ne služe osim debljanju. Zbog slojevitosti ovog problema, na njemu je potrebno duže raditi kako bi se riješio. No i ovdje je važno baviti se uzrocima i traumama koje su doživljene, a nisu proživljene. Teško je odrediti koji je broj seansi potreban jer ovisi o povijesti, uzrocima, motiviranosti za suradnju. Ako je netko spreman surađivati pa kad završi seansa, radi kod kuće uz pomoć hipnotskih vježbi, imat će više uspjeha. Ako se tijekom seanse krene probavljati neki problem, važno je nastaviti na njemu raditi kod kuće jer se produbljuje stanje za drugi put. Tako svatko sebi može pomoći da se riješi problema, neovisno o meni - navodi Dražen. Dodaje da je isto tako važno razdoblje tijekom kojeg se netko bori se određenim problemom jer nije isto imati kliničku depresiju 40 godina ili nekoliko mjeseci.
- Kod ovakvih problema važno je baviti se osobnim trenucima, emocijama, momentima iz djetinjstva, razgovarati o roditeljima, odgoju i kulturi prije same seanse. To je potpuno individualni pristup za svakoga. S obzirom na to da se emocije mogu potrošiti važno je vraćati se u te situacije kako bi se probavile i potrošile - rekao je hipnoterapeut. To je, objašnjava, posebno korisno kod fobija. Poanta je vraćati čovjeka u situacije koje je proživio i onda potisnuo da ih ponovno doživi.
- Kad se jednom riješe takvi problemi, teško da se mogu vratiti. Češće se netko vraća pušenju nego nekoj fobiji koju ju proradio - kaže.
Mini katarza
S obzirom na to da je potrebno ponovno proživjeti traume, cijeli proces je, govori nam Radaković, obično bolan.
- Treba proći mini katarzu. Primjerice ako se netko boji utapanja jer je to prošao, mora ponovo proživjeti taj osjećaj. Neki ljudi se tih problema ne žele riješiti jer ne žele proći mini katarzu. Kad te stvari ponovno proživiš, to može biti bolno. Tko god kaže da nije, podilazi, mora boljeti, ne do one mjere da se ne može izdržati, ali kad neka emocija treba izaći, treba ju pustiti da izađe - rekao je.
U terapiji, kaže, postoje dva pravca, jedan je jačanje obrambenih mehanizama, a drugi je slabljenje. Kod obrambenih mehanizama može se bježati u drogu, alkohol, seks, ali i piti kamilicu i šetati, ali se u svakom slučaju branimo od boli i emocije. Dok slabljenje znači proživjeti bol, ne izbjegavati.
Dražen ističe kako je lakše riješiti problem uzrokovan nekom vrstom traume jer je to "opipljivo" nego mijenjati nečiji odgoj i uvjerenje.
- Puno je lakše raditi s događajem i emocijom. Tada ljudi ridaju, plaču, vrište i od nečega možeš stvoriti priču. Puno je teže kad treba promijeniti nečiji odgoj i uvjerenje. Ako si odgojen da nisi dobar, to je ukorijenjeno i promijenjena je struktura osobnosti. Tu obično nema nikakve traume, ali je oblikovan karakter. To je iscrpljujući postupak jer emocije možeš potrošiti, ali uvjerenje baš moraš silno željeti promijeniti - zaključuje Dražen.
Predrasude o hipnozi
Hipnoza je, govori nam Radaković, terapeutski postupak koji može koristiti svakome, bez obzira na dob, spol i probleme s kojima se nosi. Tvrdi da rizika nema, ali unatoč tome postoje mnoge zablude:
Neću se vratiti u normalno stanje
Ovo je jedna najčešćih predrasuda s kojom se Dražen susreće. Kaže da je ona je u potpunosti neosnovana i da za to ne postoji mogućnost. Zapravo što osoba više potiskuje neku emociju, veće se šanse da ju ona odvede u drugačije stanje.
Netko može manipulirati sa mnom
Osoba, kaže hipnoterapeut, neće prihvatiti nešto što nije u skladu s njezinim uvjerenjima i stavovima. Može se mijenjati nešto unutar nečijih uvjerenja i stavova, ali izvan toga ne.
Neću se probuditi iz hipnoze
Radaković kaže da je hipnoza stanje slično onom prije sna te da se osoba može probuditi čak i ako se nešto dogodi hipnoterapeutu.
