Moja najveća želja je biti majka, no svoje sam pravo iskoristila s dvadeset godina i u tome sam podrška svim ženama

Gotovo svatko tko me poznaje i/ili je pročitao barem dva moja teksta unazad 10 godina, zna da mi je najveća želja u životu biti majka. Najčešće sanjam curicu, to također nije tajna. Naravno, nije isključeno da bih, ako i kada uopće, imala i sina, ali svaki put kad zatvorim oči, ja vidim curicu. Razloga za to sigurno ima, podsvijest valjda, djetinjstvo i odrastanje uz dvojicu braće, da ne nabrajam sad.

Doživjela sam i ja

Jednako tako, gotovo svatko tko me poznaje i/ili čita zna i da sam za žensko/ljudsko pravo na izbor da sa svojim tijelom i životom radi što hoće. Svoje pravo sam davnih dana iskoristila i ne žalim zbog toga, samo što je do toga da biram uopće došlo. Imala sam tu sreću u nesreći da s jedva dvadeset godina imam pored sebe ljude koji su znali gdje, što i kako i bili mi podrška manje-više koliko mi je trebalo. No, to je bilo tada i u mojem slučaju. Nedavno saznajem za djevojku kojoj doktor u bolnici sugerira da ne obavi pobačaj jer će požaliti. Muškarac doktor naravno, iako je mene tada žena doktorica odgovarala i pričala mi nebuloze u trenutku kad sam bila najranjivija. Prestravljivala me, na neki način i vrijeđala, umjesto da je samo radila svoj posao. Svakodnevno čujem takvih priča, mladim djevojkama, zrelim ženama, ženama koje su tu odluku donijele svjesno uzevši u obzir sve svoje činjenice za koje nitko drugi, a najmanje doktori ne mogu i ne trebaju znati. I ni jedna, a tako ni ja, si u tom trenutku ne želi to prolaziti. Ne rodiš se kao žensko i ne poželiš si jednom u životu proživjeti pobačaj. Nitko normalan to ne želi bez obzira želi li ikad djecu ili ne ili ih možda već ima. Pametni i najčešće oni bez maternice znaju dodati da šta se nisi pazila, da zašto si dala kad nisi trebala i slično. Isti takvi ne znaju da jedino sigurno sredstvo kontracepcije jest da seksa uopće nema. Poznajem ne jednu priču gdje se spirala odvojila, gdje je spirala prestala djelovati, kondom puknuo a nisu provjerili. Poznajem i djevojku koja je tu među nama jer joj je mama imala baš jak sinusitis i doktor joj nije rekao će joj antibiotik poništiti djelovanje kontracepcijskih pilula koje je redovno koristila.

I, najbitnije, u seksu koji dovodi do trudnoće nismo same, ali se isključivo nas napada kad zatrudnimo. Kad vjerujemo njima na riječ da znaju što rade, da nas neće ostaviti na cjedilu, da što god da se dogodi da će biti tu za nas. Da nam neće nauditi. A, nažalost, prečesto se dogodi da ostanemo same i snalazimo se kad i kako umijemo boreći se još s osudama, krivim informacijama, sramom i krivnjom samo zato što smo se odlučile izboriti za sebe. I nerijetko, same smišljamo nemali novac kako bismo zahvat i platile, kao da smo same zatrudnjele.

Moja borba

Taj dan kad sam čula za djevojku kojoj su u pričali nebuloze sve kako ne bi pobacila, prebacivali je jednom pa drugom doktoru kako bi izgubila dragocjeno vrijeme do zahvata, saznajem da uredno neupućenim ženama i djevojkama govore da je zahvat moguće obaviti do 10. tjedna od prvog dana zadnje menstruacije što NIJE ISTINA i nije PO ZAKONU. Dakle, pobačaj na zahtjev u Republici Hrvatskoj moguće je obaviti do isteka 12. tjedna od prvog dana zadnje mjesečnice. Isti taj zahvat postoji u dva oblika, kirurški (aspiracijom) i medikamentozni (lijekovima) i radi se isključivo u bolnicama i samo jednoj privatnoj poliklinici. Pišem ovo jer mnogi ne znaju iz očaja u trenutku kad im se zatvore vrata pred nosom.

U slučaju da obavi pobačaj bilo gdje osim u bolnici i klinici koju sam spomenula u prekršaju su i pacijentica i doktor.

Pričati o ovome bih mogla danima i tjednima i unatoč činjenici da volim i želim djecu, curicu, neću stati boriti se za ovo pravo i da to isto ne bude stigmatizirano i odvedeno u ilegalu jer hej, nije da joj to želim, ali ako dođe nedajbože u situaciju da to mora napraviti, svojoj kćeri želim to omogućiti. Da iz kojeg god razloga ima potrebu za time, borila bih se zubima i nogama da joj pomognem. Naravno, educirala bih ju od malih nogu (zato sam i za seksualni odgoj od rane dobi) kako da izbjegne dovesti se uopće do toga, ali ako se ipak dogodi, kao majka joj želim pomoći i u tom trenutku mi je bitnija ona i njena sreća od nekog embrija koji možda ni ne dovede do djeteta.

Mnogo je onih koji ovaj tekst neće podržati, a bome ni shvatiti, ali opet vjerujem da ima onih koji slično razmišljaju, a možda su slično i prošli, kao i onih koji se trenutno bore s dezinformacijama i maltretiranjem pa će ovo možda pomoći. Za razliku od prije 16 godina, danas postoje i inicijative kojima se možete javiti ako trebate podršku, imate društvene mreže i dovoljan broj ljudi (uključujući i mene) koji vam mogu pomoći u situaciji u kojoj jeste. Bez osude, s točnim informacijama, brojkama i provjerenim brojevima telefona i imenima, sve kako biste očuvale sebe, svoje mentalno zdravlje i dignitet jer to zaslužujete uvijek ma što tko na to rekao ili klečao.

Do idućeg puta, čuvajte se kako god znate i umijete.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.