Moja 6-godišnja kćer protekli je tjedan bila s vrtićem u Gradu mladih. Iako se većinom govori o teškom odvajanju mame od djeteta, priznajem da ga nisam osjetila. Ono što sam osjetila je, kako sam u šali primijetila, olakšanje da imam samo jednu guzu za brisanje i jedno dijete manje kojem moram odgovarati na pitanja, raditi večeru i hrpu toga što ono jednostavno treba i traži. Mame će to, nadam se, razumijeti.
Da, lakše je
Nakon pet dana naša miljenica nam je, naravno, počela jako faliti i jedva smo čekali da dođe. No, došla sam do zaključka da je s jednim djetetom jednostavno lakše.
Ne mogu ni zamisliti koliko je tek rastrgana majka troje mališana, a tek četvero ili više...
Još uvijek mi je svježe sjećanje kad sam s drugim djetetom došla iz rodilišta. Dvogodišnjakinja je željela čitanje svoje omiljene bajke, a beba je glasno tražila sisu. Idilične priče o nježnoj majci koja s jedne strane drži maleno dijete, a uz nju mirno sjedi starije i smješka se, brzo je palo u vodu. Koliko god se o tome ne priča, bila sam izgubljena i rastrgana između dva najomiljenija bića.
Bolji odnos
Nakon nekog vremena, otprilike pola godine, uhodali smo se. Ili bolje rečeno, zaboravili smo da nam je nekad bilo jednostavnije. I muž i ja smo počeli iskreno uživati u našoj proširenoj obitelji i da nas sad pitate nikad ne bi drukčije.
Istraživanja kažu da, koliko god čudno zvučalo, prednosti obitelji s više djece su u češćim sukobima. Svaki sukob je prilika za rješavanje i poboljšavanje odnosa. Djeca koja imaju braću i sestre nauče prihvaćati razlike i surađivati. Također, braća uče jedni od drugih.
Možda ipak...
Nekad mi, posebno kad vidim neku mirisnu bebicu, prođe kroz glavu mogućnost još jednog djeteta. Ali uspijem ju brzo potisnuti. Možda sam sebična, ali veseli me vrijeme kad će djeca biti starija i kad ću moći više stvari napraviti za sebe. Tu je i posao, a ja sa skoro 40 godina više nemam snage ponovno se uhodavati nakon godinu dana pauze i tražiti svoje mjesto pod suncem.
Zanimljive podatke donijela je britanska studija - pokazala je da su pod najvećim stresom baš majke s troje djece. Razlog tome je što dolaskom trećeg djeteta roditelji prestaju biti brojčano nadmoćni, pa se osjećaju bespomoćnije. Kod četvrtog djeteta taj osjećaj nestaje i prilagođavaju se potrebama i navikama većih obitelji.
Veći stres
Istraživanje u Danskoj je pak pokazalo je da svako sljedeće dijete nema nikakav efekt na povećanje osjećaja sreće kod muškaraca dok majkama veći broj djece spušta razinu osjećaja sreće. Tu se ne radi o tome da žene manje vole svoju djecu nego osjećaju veći stres u svakodnevici. Samim tim je i njihov osjećaj sreće manji.
Budući da su ljudi skloni komentiranju tuđih života, uvijek se nađe netko tko se čudi obiteljima s puno djece. No, najveće osude ipak doživljaju oni s jedincima. Takvi roditelji se često susreću s pitanjima "Kad će drugo?" ili "Zar ne bi još jednu slatku curicu/dečka?"… Ponekad se zbog toga osjećaju loše, često im se nabija osjećaj krivnje da su sebični.
Ubojiti komentari
Također postoje brojni stereotipi kako jedinci odrastaju osamljeno, ne znaju dijeliti, razmaženi su. Znanstvenih dokaza za sve to nema. Istina je da jedinci dobivaju više pažnje i nježnosti jednostavno zato jer roditelji imaju više vremena za njih. Također, i materijalno je lakše osigurati jedno od dvoje ili više djece.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....