Kada je počela nabrajati u kojim je sve poslovnim ulogama rasla, zavrtjelo nam se u glavi. Jedno je sigurno, ovu ženu želite imati u svom timu. Novinarka, producentica, PR-ovka, voditeljica marketinga, komunikacijska stručnjakinja, poduzetnica, master NLP-a, poslovna trenerica...samo su dio bogatog poslovnog opusa koje nam je nabrojala iznimno talentirana 41-godišnja Martina Mršić. No, ono što ovu Zagrepčanku čini još zanimljivijom su njezina otvorenost, toplina i opuštenost u razgovoru koji doista djeluju terapeutski. Pa se pitamo, tko ne bi volio imati takvu osobu u svojoj blizini? Onu u čijem se društvu osjećate dobro i koja vas puni. Nabrojen je samo dio Martininih kvaliteta koje redovito njeguje radom na sebi. To joj pomaže da se iznova upoznaje, dublje ulazi u introspekciju i samosvijest. Ako sam ja dobro i drugi će oko mene biti dobro, smatra naša sugovornica.
Što je sve vodilo burnoutu
Te riječi pokazale su svoju snagu kada je shvatila da se nešto neuobičajeno događa u njezinoj nutrini. Sve se odvijalo kroz turbulentne godine korone, potresa i globalne nestabilnosti.
- Te 2020. svi smo doživjeli pomalo apokaliptičnu scenu u kojoj je svijet odjednom stao. Gotovo pa filmski borili smo se s nevidljivim neprijateljem i više nego ikad počeli smo cijeniti vrijednost vlastitog života. Ipak, scene koje su se oko nas događale i osjećaj odgovornosti nisu ni mene zaobišli. U cijelom tom procesu počela sam primjećivati neuobičajene simptome. Prilikom odlaska u dućan, ponekad bih osjetila neobične bolove u želucu. Poslije zagrebačkog i petrinjskog potresa primijetila sam povećane otkucaje srca i nesanicu. Osjećala sam nemir, tjeskobu i potrebu za zrakom, a potom, 2021. moj je otac obolio od raka - priča nam Martina koja je unatoč svim stresorima imala odlične rezultate u privatnom poslovanju.
Spomenute simptome pripisivala je općem globalnom kaosu. Danas, s odmakom shvaća da je proživljeno razdoblje za nju bilo doista nabijeno adrenalinom. U toj fiziološkoj reakciji borbe ili bijega Martina se pronašla u ovoj prvoj. Za tatom s kojim je bila jako povezana, brinula se sve do njegove smrti koja je nastupila kroz godinu dana otkako je obolio. Paralelno, ustanovljen joj je anksiozno depresivni poremećaj za koji je dobila antidepresive. Redovito ih je uzimala. Također, zbog svoje otvorenosti prema osobnom rastu Martina je samoinicijativno potražila stručnu podršku psihoterapeuta.
- Unatoč svemu nastavila sam raditi. U to vrijeme bila sam angažirana na Festivalu za prava djece, snimala sam podcaste, vodila radionicu za Europsku komisiju... Sva ta zaokupljenost projektima me je dizala. Radila sam to iz srca, no danas shvaćam da je ponekad i srcu potrebna granica. Naime, nisam si priuštila osobne trenutke žalovanja - svjesna je.
Točka pucanja
Iako joj je terapija antidepresivima pomogla, s njih se, priča nam, polako uz savjet doktora počela skidati. Spomenimo da su u tom procesu ponovni osjećaji tjeskobe jedne od nuspojava terapije koje su se kod Martine i dogodile. Uz to, teškoće je potencirao globalni događaj za koji nitko nije mogao ni sanjati da će nastupiti. Naime, uslijedila je ratna 2022. koja je za mnoge poslovne odnose pa tako i za njezine, tražila nove prilagodbe. Bila je to ujedno godina koja je ovu inspirativnu Zagrepčanku dovela do točke potpune iznemoglosti.
- Svi se sjećamo ponovnog kolapsa koji se dogodio u tako kratkom vremenu, a ovaj je bio ratni. Scene koje su se događale s Ukrajinom itekako su se odrazile na cijeli svijet i u poslovnom smislu. Ljudi u korporacijama su doslovno počeli pucati po šavovima. Stoga sam svoje do tad društveno odgovorno poslovanje preusmjerila vrativši se u ulogu business coacha za poslovnjake. I tu započinje moj trenutak burnouta. Naime, počela sam primjećivati kako se trošim. Zaokupljenost radom koja se gomilala od smrti oca pomalo je došla na naplatu, a prijelomni trenutak dogodio se po završetku jedne radionice na kojoj je sudjelovalo više od 30 ljudi. Sjećam se kako mi je nakon završetka prišao polaznik govoreći oduševljenim glasom da je radionica bila pun pogodak te je njihov fokus bio na razini svih četiri sata koliko je ona trajala. Čovjek je bio iskreno sretan i zahvalan, a ja potpuno izbezumljena. Osjećaji ispunjenosti i uspjeha koje bih inače osjećala, odjednom su mi bili toliko daleki. Umjesto toga, niz moje su obraze nekontrolirano krenule teći suze. Srce je počelo luđački udarati, a tjeskoba i panični napad su se odjednom još više potencirali. Iako je racionalni dio mene znao što treba napraviti u takvim trenucima, do njega jednostavno nisam mogla doprijeti. U sljedećem sam trenutku nazvala svoju terapeutkinju koja mi je potvrdila da su svi simptomi koje sam upravo doživjela, klasični primjer burnouta te mi je savjetovala da stanem s radom - priča nam Martina koja je ipak dalje nastavila raditi, no glava i tijelo su sve teže surađivali.
Glava ispunjena kortizolom silno je željela raditi, no njezino je tijelo vapilo za odmorom. Kaže nam kako se počela osjećati loše zbog smanjenog fokusa i prokrastinacije koji joj nisu svojstveni.
- Osjećala sam sram i krivnju reći sama sebi - stop! Čak me ni obitelj iz neznanja nije uzela za ozbiljno. Nisu mogli razumjeti da sam se ja koja oduvijek diže ostale, odjednom našla u ulozi one kojoj je pomoć potrebna - priča nam.
Izgubljena i ponovno pronađena ljubav prema sebi
Konačno, Martina je odlučila stati, a u tome je pomogao ozbiljan upit psihoterapeutkinje o tome da ocijeni koliko joj doista vrijedi vlastito zdravlje? Bio je to okidač uz koji je konačno došla do sebe. Shvatila je da se više ne može davati drugima, bez da se prvo pobrine za sebe.
Burnout koji je Martina doživjela naučio ju je kako se nije dovoljno voljela. Već kod pojave prvih simptoma, kada se trebala pobrinuti za sebe, napravila je suprotno, u tom trenutku vjerujući u ispravnost odluke. No, u procesu je izostavila važnu dimenziju, ravnotežu uma i tijela.
- O tome koliko sam izostavila ravnotežu u svom životu, naučilo me, ponovno moje zdravlje. Naime, krajem 2022. prestala sam raditi na svega nekoliko mjeseci. Kad si privatnik, riječ bolovanje je nažalost strani pojam. Računi i porezi se moraju nekako plaćati. Nažalost, u Hrvatskom zdravstvu ne postoji šifra za burnout na temelju koje možete otići na bolovanje. Ipak, u veljači 2023. sam na nagovor prijatelja otišla na skijanje na odmor. Tamo sam zaradila astmu i slomila nogu. Ironično, ali još jednom me je vlastito tijelo podsjetilo da mu je potreban mir. Ovog puta na malo bolniji način, no shvatila sam poruku - smije se Martina i priznaje kako je tada svojim klijentima otvoreno progovorila o burnoutu i potrebi da stavi zdravlje na prvo mjesto.
Podcast kao mjesto edukacije
Ova gesta pokazala je koliko su zdrava komunikacija i iskreni odnosi, koje mahom izostavljamo iz straha ili nelagode, zapravo iznimno važni. Zanimljivo je čuti od naše sugovornice kako su se njezinim otvaranjem, otvorili i njezini klijenti priznajući joj da se nalaze u istom košu. Bio je to dovoljan znak i poticaj za hrabru Martinu za pokretanje podcasta MM Bez cenzure u kojem na vrlo motivirajući način i bez rukavica priča o stvarnostima koje nas okružuju. S proživljenim iskustvom burnouta danas još više može razumjeti ljude oko sebe, prepoznati i uputiti ih na stresore koje doživljavaju.
- Razlog zašto danas razgovaramo o burnoutu pa i kroz moj podcast je potreba da ne stigmatiziramo ovo stanje. Zapitajte se, je li vam neugodno reći da imate gastritis? Jednako tako važno je govoriti o burnoutu. To je stanje doista ozbiljno i sveprisutno, a stres koji teče u potocima će najbolje kanalizirati oni koji su ga iskusili na vlastitoj koži. Želim da moje iskustvo drugima posluži kao edukacija i da se ni na koji način ne obeshrabrimo. Znamo što napraviti kada nas boli glava, međutim, ne znamo kako postupiti kada netko ili mi sami doživimo primjerice panični napadaj. Iako je mentalno zdravlje prepoznato, potrebno je još puno govoriti o njemu. Potrebna su nam proživljena iskustva koja su jedinstvena za svakog od nas, ali koja nam mogu pomoći u boljem razumijevanju i prepoznavanju kad je vrijeme da se pobrinemo za sebe - zaključuje Martina.
Ne zanemarujte signale vlastitog tijela. Drugog nemate
Osluškuje svoje tijelo koje na vrlo intuitivan način pokazuje kad je umorno, kad je opterećeno, kad mu treba opuštanje i odmor, kad je napunjeno i spremno za nove akcije. Ono je naš kompas, a ne glava i, kako kaže naša sugovornica, čini nas još produktivnijim menadžerima vlastitog i poslovnog zdravlja. Doista, prisjetite se kad ste posljednji put zastali i osluškivali što vam to tijelo govori, kako se osjeća? Martina je naučila lekciju, a vi?