Katarina Raspović

 FOTOGRAFIJE: GORAN MEHKEK/CROPIX
Životna priča

Ima samo 39 godina, a preživjela je dva moždana i tumor: ‘Cijeli dan sam osjećala vrtoglavicu i tad je sve krenulo po zlu‘

Katarini Raspović (39) je nakon moždanog udara otkriven tumor, a tijekom oporavka dvogodišnju kćer nije vidjela gotovo šest mjeseci


Katarina Raspović (39) nikad neće zaboraviti 3. lipnja 2021. godine... Datum je to koji joj obilježio život. Dobila je moždani udar, bolest o kojoj je malo znala i za koju je smatrala da se događa samo starijim ljudima. Ipak uspjela ju je sama dijagnosticirati i tako spriječiti kobne posljedice.

- Cijeli dan sam osjećala vrtoglavicu i kroz dan mi je lijeva strana tijela bila slabija. Pred kraj dana sam počela i teško govoriti. Odmah sam posumnjala da je moždani. Nisam otišla na hitnu tu večer nego me muž odvezao ujutro - rekla je Katarina, tajnica u Hrvatskoj poštanskoj banci.

Kad je ujutro došla u bolnicu, rekla je liječnicima da pomišlja na moždani i oni su je zadržali. Napravili su nekoliko CT pregleda i ništa nisu uspjeli pronaći. Jedino što su uočili bio je visok krvni tlak.

- Visoki tlak je bio posljedica tumora nadbubrežne žlijezde koji mi nije bio otkriven - kaže Katarina. Dodaje kako joj se u međuvremenu oduzela lijeva strana. Sljedeći dan na CT-u liječnici su uočili ugrušak i pokušali ga razbiti.

- Kad su mi dali drugu injekciju, tlak mi je zbog tumora narastao i ugrušak je krenuo, oni ga više nisu mogli zaustaviti niti razbiti. Dobila sam drugi moždani udar - priča nam.

Dodaje kako ju ništa nije boljelo, ali osjećala je kao da joj nešto stišće grlo, mogla je disati, ali je sve teže govorila.

- Nisam izgubila svijest i samo sam ispitivala liječnike hoću li preživjeti, hoću li vidjeti svoje dijete, mamu i muža. S obzirom na to da mi je 10 mjeseci prije toga umro tata, mislila sam „Pa Bože, nećeš valjda dopustiti mojoj mami takvo zlo u jednoj godini” – rekla je. Prisjeća se kako je još nekoliko dana nakon moždanog ispitivala medicinsko osoblje hoće li preživjeti, a onda joj je jedna medicinska sestra izrekla rečenicu koja je bila prekretnica: „Mila, preživjela si”. Katarina je tada shvatila da je najgore prošlo i da se treba fokusirati na oporavak.


Rehabilitacija

Iako je najgore prošlo, oporavak od moždanog udara dugo traje, a Katarina je s fizikalnim terapeutima i logopedom započela rehabilitaciju još na Rebru.

- Nakon moždanog udara prva dva tjedna sam razgovarala samo sa suprugom i mamom, a oni su mi tek nakon dva tjedna rekli da me razumiju što govorim - ispričala je.

Dodaje je kako je još u bolnici vratila normalan govor uz pomoć logopeda. Na rehabilitaciju je išla u Krapinske toplice, a već prvih dana fizikalni terapeut ju je tražio da ustane, a potom sjedne.

- To sam napravila nekoliko puta i preznojila sam se. Tada sam se prvi put zapitala hoću li ja ikad više hodati - iskreno nam govori. U toplicama je uz fizikalnu terapiju imala i logopeda, radnu terapiju za ruku, dodatnu fizikalnu terapiju, biofeedback za vježbanje ruke i stopala, elektroterapiju i robotiku. Vježbala je nekoliko sati na dan, a vikendom je bila slobodna. Nažalost, zbog korone nije smjela odlaziti kući dok ju nisu otpustili. Nakon četiri mjeseca rehabilitacije puštena je kući. Ističe kako je u razgovoru s terapeutom shvatila da je došla do nekakvog zasićenja te da se treba vratiti kući.

- Ja ću se svakako vratiti u Krapinske toplice, imam pravo svake godine na tri tjedna. Ono što se tamo može postići ne može se mjeriti ni s čim - rekla je. Iako sad hoda uz pomoć štake, Katarina je svjesna koliko se oporavila, ali i koliko još može napredovati.

- Kad sam došla iz toplica, neki ljudi su bili u šoku jer su očekivali bolji oporavak, ali ljudi koji su me vidjeli u bolnici i sad, oduševljeni su napretkom - istaknula je.

image
FOTOGRAFIJE: GORAN MEHKEK/CROPIX


Povratak kući i podrška obitelji i prijatelja

Situacija je bila tim gora jer nije mogla vidjeti kćer otkako je otišla u bolnicu.

- Od 3. lipnja do 17. studenog nisam vidjela svoju dvogodišnju kćer. Na početku sam jako puno plakala jer mi je ona toliko nedostajala. Jedan dan me mama osvijestila kad sam joj rekla „Ti ne znaš kako je biti toliko dugo bez djeteta”, a ona mi je tiho rekla „Da, znam, ja sam bez svog”. Tada sam shvatila da je moja kćer dobro i da se moram boriti. Moram biti svojem djetetu uzor, a ne doći kući, predati se i reći da se tako živi. Osim toga, premlada sam za bilo kakvo odustajanje - rekla je.

Priznaje da je po povratku kući popila tabletu za smirenje kako bi se mogla nositi s emocijama. Srećom, kaže, sve je prošlo kroz smijeh.

- Dala sam joj čokoladicu, a moja ju je mama upitala „Tko ti je to dao?”, a kćerkica je rekla „Teta!”. Meni je to toliko bilo smiješno. Moja mama je rekla „Ljubavi, to ti je mama!”. Mojoj kćeri se toliko svidjela riječ mama i baš ju voli izgovarati. Jako je sretna što je mama sad tu - opisala nam je. U svemu joj je velika podrška bila obitelj. Kaže da su se u sekundi organizirali kako bi vodili brigu o njezinoj kćeri dok je nema i o njoj. Uz to, podršku su joj dali i prijatelji.

- Danima sam plakala kad sam saznala da su moje prijateljice skupile novac kojim su mi dodatno platile terapiju. Takvih prijatelja nema puno. Mislim da se tako dobro i brzo oporavljam baš zbog obitelji i prijatelja - naglasila je. Dodaje kako je shvatila kakva je stijena njezina mama.

- Brinula se sa svekrvom oko moje kćeri sve te mjesece. S tim da sam ja, njezina kćer, bila u bolnici i nije znala hoću li preživjeti. Uz sve to nije se oporavila od smrti muža. Nemam riječ za nju i njezinu snagu - rekla je. Tijekom boravka u toplicama upoznala je djevojku koja joj je postala uzor i motivacija za dalje.

- Sprijateljila sam se s djevojkom od 25 godina koja je imala moždani. Postala mi je kao sestra. Ona je sve to preživjela prije mene, jako smo se povezale tijekom vremena provedenog u toplicama, a onda smo kroz razgovor shvatile i da živimo u istom kvartu. Predivno se oporavila, ona mi je nada da se to može - rekla je.

image
FOTOGRAFIJE: GORAN MEHKEK/CROPIX


Tumor

Nažalost, operacija tumora u prosincu je malo unazadila njezin oporavak od moždanog udara, ali Katarina ističe kako nema predaje.

- On je zakomplicirao moždani udar jer je pritiskao nadbubrežnu žlijezdu koja je otpuštala adrenalin. Zbog toga se stvorio visoki krvni tlak. Nekoliko dana nakon moždanog udara liječnici su napravili ultrazvuk abdomena i otkrili karcinom - rekla je Katarina. Odmah po otkrivanju dobila je terapiju lijekovima, a 22. prosinca je operirana i karcinom je uklonjen.

- Smanjena mi je terapija, operacija je bila uspješna. Sad samo moramo pratiti stanje jer se ovakav tip karcinoma može ponekad vratiti - objasnila je.


Uzroci i posljedice

Katarinini liječnici nisu pronašli uzroke ni moždanog udara ni tumora, no ona nam ističe da je pušila prije nego što se on dogodio, ali i naglašava kako ima višak kilograma koji je mogao utjecati na to.

- Vjerojatno se puno toga skupilo i dovelo do toga. Možda je na sve to utjecala smrt moga oca koja me zaista pogodila - rekla je, naglasivši kako su to samo njezina nagađanja i razmišljanja. U međuvremenu je prestala pušiti i počela se hraniti zdravije.

Ističe kako je odlična vijest da liječnici očekuju će njezin oporavak biti od 90-100%, što znači da bi naša sugovornica mogla proći i bez trajnih posljedica. Navodi kako joj je lijeva ruka najveći problem i smatra da se tu nešto dogodilo tijekom moždanog udara, ali nije sigurna što.

- Iskreno, ja mislim da se nikad neću u potpunosti oporaviti, ali znam da se u prvoj godini nakon moždanog najviše napreduje pa sam sve svoje snage usmjerila na to - kaže.


Okrećem novu stranicu

Katarina je svjesna da ju je moždani mogao ubiti, a baš zbog toga se neko vrijeme pitala zašto je preživjela.

- Ne zamaram se previše time što se dogodilo, okrećem novu stranicu i krećem ispočetka. Bog i liječnici su mi dali drugu šansu koju ću iskoristiti. Svaki dan kažem „Bože, hvala tebi i svom medicinskom osoblju” - rekla je. Dodaje kako je u toplicama psihički pala, no nije htjela odustati.

- Umorila sam se i od toga što su me ljudi zvali i bodrili me. Osjećala sam pritisak da ću njih razočarati ako se ne oporavim - rekla je. Nedugo nakon toga je, kaže, zatražila psihološku pomoć za koju smatra da se treba uvesti kao norma i za bolesnike i za obitelj. Ističe kako je teško zamisliti svoj život na potpuno drugi način. Terapija joj je pomogla da shvati neke stvari o sebi i bude puno pozitivnija nego prije. Isto tako, odlučila je ne praviti velike životne planove.

- Život se dogodi - zaključila je ova hrabra žena.


ČITAJTE I: Dr. Poljaković: Ovi ‘tihi‘ neprijatelji mogu dovesti do moždanog udara, konačno ih shvatimo ozbiljno

Linker
12. studeni 2024 05:44