Tko im može odoljeti - kobase, kulen, krvavice...

Ako imate problem s povišenim kolesterolom tada vam ne moramo posebno naglašavati kako suhomesnate proizvode ne biste smjeli jesti svaki dan, no s vremena na vrijeme, čak se i vi možete počastiti! Pogotovo ako je riječ o domaćoj proizvodnji.

Piše:

Vesna Bosanac

Objavljeno: 08. prosinac 2016. 13:35

Prošli petak i subotu kod mene je bila živa ludnica. Klanje svinja. Kao i ranijih godina, nisam bila od velike koristi. Već su se ukućani s tim i pomirili. A što im drugo preostaje!? :)

Za razliku od prije kada sam imala neodgodive poslovne sastanke, ove sam godine barem napravila domaće keksiće i ispekla meso za ručak (bolje reći stražarila ispred pećnice da ono ne zagori). I kao prava nutricionistica skuhala lonac palente. Taman da se usupa mast domaćih delicija.

Po dobroj provjerenoj recepturi su se napravili čvarci, švargla, kobasice i kulen. A tek krvavice. "Izvrsne su", kaže moj brat. Majstori se njima ove godine posebno ponose.

Od pršuta do kulena

Moglo bi se reći kako su klimatske (ne)prilike odredile koji će se suhomesnati proizvodi proizvoditi u kojim područjima. Tako se na našem priobalju suše pršuti, pečenice i plećke. Po starinski se krvavice (divenice) rade od mesa potrbušine, kukuruznog i pšeničnog brašna, krvi i soli. Kobasice se rade od masnog mesa. Crvenog je u njima takorekuć u tragovima. Ipak, zahvaljujući mlađim generacijama, poboljšavaju se recepture, pa se tako danas u nekim domaćinstvima rade kvalitetnije kobasice od mješavine masnog svinjskog i krtog goveđeg mesa.

S druge strane, u unutrašnjosti naše domovine, domaćini se diče svojim kulenom i kobasicama napravljenima od najkvalitetnijeg mesa.

Krvavice

Koliko god mi voljeli domaće proizvode pripremljene po receptima naših djedova i pradjedova, ipak treba prihvatiti preporuke struke. Tako je krvavice nakon kuhanja potrebno držati na dimu tek 4, 5 dana i pojesti u nekoliko sljedećih. Moja ih je baka dimila 2 tjedna, pa nakon toga držala u konobi do Uskrsa. Nije ni čudo što ih mi djeca nismo voljeli. Još se i sada sjećam njihovog užeglog okusa. Žali Bože kukuruza i truda.

Svaki kraj ima svoje specifičnosti!

U Dalmatinskoj Zagori se rade divenice od mesa potrbušnice, krvi, pšeničnog brašna, kukuruzne krupice, te soli. Turopoljske devenice sadrže meso svinjske glave, pluća, srca, kožu, krv, kukuruznu krupicu, sol, papar i piment. Zagorske krvavice nemaju kože, a umjesto kukuruzne krupice se koristi riža. Umjesto pimenta se kao začini dodaju lovor i klinčić. U Međimurju se smjesi za krvavice dodaje meso potrbušine, kože, luk, heljda, što ih čini specifičnima i uistinu različitima. U konačnici, krvavice sadrže oko 30% masti.

Kobasice

Kvalitetne kobasice rade se od nemasnog mesa, nešto masnog mesa, slatke i ljute mljevene paprike, češnjaka, papra i soli. Kobasice obično imaju između 25 i 30% masti.

Kulen

Dobar kulen, a i kulenova seka, dobivaju se od mesa vrhunske kvalitete s kojega se odvaja masnoća, te manjeg udjela masnijeg mesa. Od začina je neizostavna ljuta crvena paprika koja mu daje vatreno crvenu boju i prepoznatljivu aromu. Nakon dimljena, slijedi dugotrajan period zrenja. Jasno je da se dobar proizvod ne dobiva preko noći. To je vrhunski proizvod za ljude bez kompromisa. Poput pršuta, svijetom širi glas o bogatoj hrvatskoj gastronomiji.

Tlačenica (švargla)

Tlačenica se radi od najrazličitijih sastojaka - mesa svinjske glave i nogu, kožica, srca, jezika, te začina: soli, papra, mljevene paprike, češnjaka... Sastojci se kuhaju u povrtnoj juhi. Sadrži malo manje od 20% masti. Moram priznati kako nisam velika ljubiteljica tlačenice. Uvijek bih nailazila na svinjske čekinje, pa me prošla volja za njom ali znam i one kojima rastu zazubice na njezin spomen.

Pišući ovaj tekst došla sam na ideju što skuhati za ručak. Pirjat ću kiseli kupus i potom ga u vatrostalnoj posudi zapeći s blago prosušenim domaćim kobasicama. Uz to ću još skuhati palentu. Odlično ide uz kupus i kobasice.

Ako ste i vi sjetili kakvog dobrog ručka, želim vam dobar tek. :)