Kao mala bježala sam od paradajza (neka mi svi oproste, ali ne mogu ga zvati rajčicom), nije mi se svidjela njegova unutrašnjost: kad je bio jako zreo, bio je premekan, a zeleniji nedovoljno sladak.
Zato sam krastavac jela s korom, netom ubran s vrta. Nije mi smetala ni toplina ni zrelost. A paprika je bila idealna za sendvič za ljetne odlaske na kupanje na rijeku u Slavoniji. Izdubila bih sredinu i napunila je domaćom slaninom ili kobasicom i kruhom te dobila sve u jednom. Sendvič je imao i svježinu i karakter, a ideja je potekla od punjene paprike.
Sjećanja na djetinjstvo
Moja teta je, kao svaka prava Slavonka, znala sve oko vrta i sadnje. Paradajz je kod nje imao posebno mjesto i tretman. Sadio se uz glavnu stazu kroz vrt. Tako je imao najviše sunca, lako se zalijevao, najlakše brao i čuvao od bolesti. Bio je to dugačak red, raznih vrsta. Neke su se sadile za kuhanje (volovsko srce), druge za salate (jabučar), treće za najfiniju juhu. Od ranih do kasnih sorti, da sezona dulje potraje.
Sjećam se da su oni najveći i najzreliji bili određeni za sjeme, mada tada nisam shvaćala važnost tog sjemenja koje se suši i sprema u smotuljke i staklenke. Tako su se čuvale sorte, nikome nije padalo napamet kupovati sjeme. Nije postojala banka sjemena ni službena stranica razmjene, ali sve se znalo: traženo je bilo baš tetino sjeme paradajza, a susjedine mahune jer su bile velike i mekane bez konaca.
Svaki vrt ima svoj karakter
Kad sam počinjala vrtlariti, željela sam prenijeti njena iskustva, a onda sam shvatila da nema šablone po kojoj se sadi, odnosno da je svaki vrt odraz vrtlarice.
Prijateljica Sandra, inače poslovna žena; voli red i strogost i vrt joj je točno takav: u boksevima, u redu. Ljubica sadi ležernije, sada je u mirovini i dovoljno joj je što izraste. Željka ima vrt s više značenja; kao prehranu za najmilije i kao poligon za razmišljanja o hrani i za snimanja za Mrvicu. Nešto poput mene. Andreja ima blog o vrtlarenju, pa i vrt na vrhu zgrade koji izgleda kao mala vrtna škola. Ona sadi i za sebe i za druge, kao da okolinu želi zavesti i začarati ljubavlju prema vrtu i izboru bilja. Takve ljude i skuplja oko sebe, entuzijaste koje i sadnja u jednom loncu na balkonu čini presretnima. Često mi pokloni sjeme ili flance, a nedavno me upoznala s predivnim mladim parom, kojega također možete pratiti na blogu, koji na terasi u Dugavama ima više od 50 lonaca s raznim vrstama rajčica.
Svi vrtovi koje posjećujem imaju posebno mjesto za paradajz, zapravo nema vrta bez paradajza, jer upravo taj okus domaćeg paradajza čini neviđenu razliku.
Sjeme kao najljepši poklon
Volim na dar dobiti biljku, a ako mi netko pokloni sjeme, smatram to darom bez premca. Spremam i zapisujem sjemenje i već godinama tražim drveni ormarić s ladicama, nešto kao apotekarski, u kojem bih ga pažljivo katalogizirala.
Kad me moja vrtna susjeda Mirjana ove godine počastila flancima svojih paradajza, nije mi mogla dati veći dar. Nekako mi se čini da su baš ti njeni i najfiniji sada u mom vrtu.
Kako sam rasla, tako je rasla i moja ljubav prema paradajzu. Kao maloj, sve je moralo biti s kuhanim paradajzom, baš kao i Luciji danas. Svježi paradajz neće pojesti, ali će zato pojesti skoro sve krastavce i paprike iz našeg vrta. To mi je nekako poznato… Zato obožava jela sa šalšom koju sami kuhamo, kao i mijesiti tjesteninu uz koju je sljubljujemo.
Jeste li znali?
Iako je rajčica zapravo voćka, svrstavamo je u povrće. Izdašan je izvor vitamina C, B1 i E. Pripremite li od nje domaću šalšu, koja je odlična i kao samostalno jelo i kao dodatak povrtnim i mesnim jelima, sačuvat ćete je za cijelu godinu.
4 kg rajčica
1 kg crvenog luka
2 glavice češnjaka
3 dl maslinova ulja
2 žlice soli
1 žličica papra
1 žlica mažuran
4 lovorova lista
1 žlica šećera
1 do 2 svežnja lista peršina
1 dl bijelog suhog vina
Priprema:
- Rajčicu stavite u vruću vodu; kad kožica počne pucati, izvadite je, ohladite i ogulite.
- Meso rajčice narežite na kockice, sačuvajte pritom i sok.
- Luk pirjajte na 1/3 ulja dok ne omekša, dodajte češnjak i rajčicu. Lagano kuhajte oko 2 sata uz povremeno miješanje.
- Dodajte sve začine i kuhajte dok se ne ukuha. Dodajte bijelo vino i kad ispari kuhajte još pola sata te na kraju dodajte preostalo ulje.
- Pustite da se preko noći ohladi, spremajte u plastične čaše pa u ledenicu.
Savjet više!
Već samo s finim parmezanom ovo će biti odličan umak uz tjesteninu. A možete dodati tunu ili morske plodove: škampe, kozice, školjke... I važno je da je i tjestenina kvalitetna, da ne pokvari okus finog umaka.
50 dag glatkog brašna
2 dl mlake vode
½ žličice soli
1 žlica chia sjemenki namočenih u vodi
1 mala žličica kurkume
malo maslinovog ulja
Priprema:
- Od sastojaka umijesite tijesto, mora biti tvrdo.
- Tijesto tanko razvaljajte.
- Zatim ga izrežite rezačem za pizzu (tako to radi Lucija). Dakako, imate li aparat za tjesteninu, sve je jednostavnije.
- Ostavite da se prosuši pa je spremite. Ako ćete je kuhati svježu, neka pričeka u hladnjaku. Kuhajte 10 minuta, mi volimo da je tjestenina tvrđa.
- Kad je gotova, prelijte umakom, mi smo dodali frigane kozice i svježe cherry rajčice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....