Mnogi stručnjaci i zagovornici zdrave prehrane sojino mlijeko preporučuju kao zdravu zamjenu za kravlje mlijeko ističući njegove brojne dobrobiti. Jedna od prednosti koje se najčešće spominju, naročito među vegetarijancima, jest činjenica da ono sadrži samo biljne proteine koji uzrokuju manji gubitak kalcija kroz bubrege u odnosu na životinjske proteine. Naime, poznato je da prehrana bogata životinjskim i mliječnim proteinima povećava rizik za osteoporozu. Uz to, sojino mlijeko ne sadrži laktozu, koju čak 75 posto ukupne svjetske populacije teško ili nikako ne podnosi, a s druge strane sadrži prebiotičke šećere, rafinozu i stahiozu, koji jačaju imunitet i pomažu tijelu u čišćenju od otrovnih tvari. Kad je riječ o alergijama, sojino mlijeko je puno manji alergen nego kravlje s obzirom na to da je samo 0,5 posto djece alergično na sojino mlijeko, dok je na kravlje alergično čak 2,5 posto djece. Jedan od razloga zbog kojih mnogi posežu za sojinim mlijekom jest i to što ono snižava kolesterol.
Nizak udio masti i kolesterola
Američka agencija za hranu i lijekove tvrdi da sojini proteini, kao dio prehrane s niskim udjelom masti i kolesterola, mogu znatno smanjiti rizik za razvoj srčanih bolesti te preporučuje unos 25 g sojinih proteina dnevno. Za razliku od kravljeg mlijeka koje sadrži prirodne hormone, ali i sintetičke hormone koji se daju kravama kako bi proizvodile više mlijeka, soja ne sadrži nikakve hormone.
Velike dobrobiti sojino mlijeko donosi i zahvaljujući izoflavonima kojima je bogato. Naime, svaka šalica sojinog mlijeka sadrži oko 20 mg izoflavona, koji imaju mnoge pozitivne učinke na zdravlje, uključujući i snižavanje razine kolesterola, ublažavanje simptoma menopauze, prevenciju osteoporoze te smanjenje rizika za razvoj raka dojke i prostate. Pokazalo se da je incidencija te dvije vrste raka vrlo niska u zemljama u kojima je soja, a s njom i sojino mlijeko, jako zastupljena u prehrani. Treba dodati da su izoflavoni, koje kravlje mlijeko ne sadrži, antioksidansi koji štite naše stanice i DNK od oksidacije uzrokovane djelovanjem slobodnih radikala.
No, priča ima i drugu stranu. Protivnici sojinog mlijeka tvrde pak da su sve studije koje ističu spomenute pozitivne učinke sponzorirane upravo od industrije soje te da sva ostala, nepristrana istraživanja pokazuju upravo suprotno - da je sojino mlijeko, a i sama soja, opasno po zdravlje. Jedan od najopasnijih oblika sojinog mlijeka su dječje formule na bazi soje jer, kako navodi Švicarska zdravstvena služba, količina fitoestrogena u 100 g sojinih bjelančevina odgovara količini estrogena u jednoj kontracepcijskoj tableti. Drugim riječima, hranjenje beba takvim formulama je kao da im dajete pet kontracepcijskih tableta dnevno. Istraživanja su pokazala da djeca koja konzumiraju formule na bazi soje imaju 13 do 22 tisuće puta višu razinu estrogena od normalne. Osim toga, brojne studije na životinjama pokazale su da fitoestrogeni iz soje mogu uzrokovati rak dojke te da potiču rast i širenje potencijalno kancerogenih stanica u dojci.
Loše za spermatozoide
Istraživanje provedeno na Sveučilištu Harvard pokazalo je da unos izoflavonoida smanjuje koncentraciju spermatozoida kod muškaraca. Neka su istraživanja čak pokazala da izoflavon daidzein prisutan u soji može smanjiti erektilnu funkciju penisa, naročito kod muškaraca koji su u dječjoj dobi konzumirali puno sojinih proizvoda. Problem je i visok sadržaj fitinske kiseline, koja smanjuje apsorpciju i iskorištavanje kalcija, magnezija, bakra, željeza i cinka pa se redovnom konzumacijom riskira teški nedostatak minerala u organizmu. Prehrana s visokim udjelom fitinske kiseline može otežavati normalan rast i razvoj djece.
Sojino mlijeko obično je obogaćeno kalciiem, ali taj kalcij tijelo ne koristi kao kalcij iz kravljeg mlijeka. Za pravilno iskorištavanje potrebni su kofaktori, poput vitamina K2 koji je prirodno prisutan u kravljem mlijeku. Bez tog vitamina tijelo ne može iskoristiti kalcij te se on može nataložiti u krvnim žilama i tako povećati rizik za razvoj srčanih bolesti. Isto vrijedi i za vitamine D i A, koji su topljivi u masti pa se prirodno nalaze u namirnicama bogatim kofaktorima koji omogućuju njihovu apsorpciju. Vitamini D i A kojima je obogaćeno sojino mlijeko su sintetički i bez kofaktora koji bi omogućili da ih tijelo apsorbira.
Kao da to nije dovoljno, problem su i popravljači okusa. Oznaka "prirodni okusi" na popisu sastojaka može se odnositi na pojačivač okusa MSG (mononatrijev glutamat) ili kastoreum - sekret iz analne žlijezde dabra koji daje mirisnu aromu vanilije. Treba naglasiti i da sojino zrno sadrži velike količine aluminija koji upija iz tla, a aluminij je toksičan za živčani sustav i bubrege, kao i to da je većina soje, pa tako i one od koje se radi mlijeko, genetski modificirana.