Krivci za obolijevanje nerijetko smo i mi sami jer do zaraze u mnogim slučajevima dolazi zbog nemara u pripremi osjetljivih namirnica.
 Foto: iStock
Za miran odmor

Kako izbjeći ljetna trovanja hranom?

Bolje je spriječiti nego liječiti - taj savjet posebno vrijedi za ljetne crijevne infekcije i otrovanja hranom, za koje nema učinkovitog ciljanog lijeka, ali se pojačanim mjerama opreza mogu izbjeći.

Ljeto je godišnje doba koje čovjeku donosi najviše odmora, opuštenosti i bezbrižnosti, no nosi i potencijalne opasnosti karakteristične za ljetne vrućine, od kojih su među najčešćim i najneugodnijim ljetna otrovanja hranom. Otrovanju hranom pogoduju i prirodni i ljudski čimbenici. Visoke temperature i visok stupanj vlažnosti, dakle ljetna svakodnevica, idealni su uvjeti za rast i razmnožavanje patogenih bakterija - uzročnika otrovanja hranom.

No, krivci za obolijevanje nerijetko smo i mi sami jer do zaraze u mnogim slučajevima dolazi zbog nemara u pripremi osjetljivih namirnica i loših higijenskih navika, pogotovo površnog pranja ruku. Osim toga, promjene klimatskih uvjeta i prehrambenih navika također mogu dovesti do poremećaja ravnoteže crijevne flore te uzrokovati neugodne probavne smetnje i proljeve. A da i ne spominjemo omiljena kampiranja, roštiljade, jedrenja i piknike koji se ponekad pretvaraju u gozbu za bakterije, dok ljudima ostavljaju tek vrlo neugodne probavne smetnje.

Koje infekcije najčešće prijete

Najčešća ljetna crijevna infekcija je gastroenteritis ili enterokolitis, odnosno upala sluznice i crijeva s izraženim simptomima gastrointestinalnog trakta - mučninom, povraćanjem i bolovima u trbuhu. Uzroci bolesti mogu biti bakterijskog, virusnog ili parazitarnog porijekla, a u određenom broju slučajeva uzrok je nepoznat.

Bakterijski uzročnici

Za ljeto su tipične infekcije uzrokovane raznim bakterijama, poput salmonele, stafilokoka, sShigelle, Escherichije coli ili Campylobactera. Razvoj i trajanje bolesti te intenzitet simptoma mogu biti različiti, ovisno o tome koja je bakterija uzročnik. Na našem području u najvećem broju slučajeva za pojavu bolesti odgovorne su salmonela i stafilokok. Do infekcije salmonelom dolazi zagađenom vodom ili hranom, a bakterija je najčešće prisutna u jajima, sladoledu, slatkišima s kremama koje nisu kuhane i ostaloj hrani koja nije termički dobro obrađena. Simptomi bolesti javljaju se tek jedan do dva ili čak i nekoliko dana nakon infekcije - mučnina, proljev i povraćanje s blago povišenom temperaturom. Uzročnik se dokazuje bakteriološkom analizom stolice, a najčešće je potrebno bolničko liječenje, odnosno nadoknada tekućine infuzijom.

Ciljane terapije nema, već se liječenje temelji na tome da se organizam zaštiti od dehidracije te da se što prije nadoknade izgubljena tekućina i elektroliti. Stafilokokne infekcije također uzrokuju velike probleme ljeti. Te bakterije mogu biti na koži ili sluznici dišnih organa, bez ikakvih simptoma. No, kada dođu u povoljnu sredinu (primjerice mlijeko, sladoled, mljeveno meso), razmnožavaju se i luče toksin koji brzo izaziva simptome otrovanja. Već dva do osam sati nakon konzumiranja zaražene hrane javljaju se mučnina, povraćanje i visoka temperatura.

Liječenje se također temelji na nadoknadi tekućine, a prema antibiogramu može se dati i ciljana terapija antibiotikom. Za razliku od infekcije salmonelom, kod koje bolničko liječenje može potrajati i desetak dana, stafilokokne infekcije traju puno kraće i oporavak je brži.

Virusni uzročnici

Virusne infekcije ili enteroviroze još su češća ljetna napast od bakterijskih infekcija. Može ih uzrokovati neki od virusa najraširenijih u našem području, a to su najčešće rotavirusi i enterični adenovirusi koji se također unose u organizam hranom. Infekcije tim virusima karakteriziraju povraćanje, vodenasti proljevi te grčevi u trbuhu te mogu dovesti do teške dehidracije.

Ni u ovom slučaju nema ciljane terapije, bez obzira na to o kojem je virusu riječ, već se liječenje temelji na ublažavanju simptoma, što znači da je najvažnije nadoknaditi izgubljenu tekućinu i što manje opterećivati probavni sustav. Nekoliko dana potrebno se pridržavati dijetne ishrane i ne opterećivati želudac. Oporavak traje tri do pet dana, ovisno o tome koliko je organizam snažan. Bolest obično jače iscrpi starije osobe i malu djecu, kod kojih je imunitet slabiji te kod njih oporavak može trajati nešto dulje.

Putni proljev

Putni ili turistički proljev također je vrlo česta pojava u ljetnim mjesecima. Razvoj bolesti ovisi o osjetljivosti osobe, a uzroci mogu biti razni: najčešće su to bakterije (Escherichia coli - prisutna u zalihama ustajale vode, Shigella, Campylobacter i druge), virusi (Rotavirus, Calicivirus ili Enterovirus) ili paraziti u hrani i vodi, no proljev mogu izazvati i putni stres te promjena klime, načina ishrane i uobičajenih navika. U našim područjima do zaraze najčešće dolazi hranom i vodom koju ljudi nose sa sobom na put i koja tijekom putovanja dugo stoji na visokim temperaturama uslijed čega dolazi do razvoja bakterija u njoj.

Bolest karakterizira proljev, koji može biti različitog intenziteta, a popraćen je simptomima uobičajenim kod crijevnih bolesti: bolovima u trbuhu, mučninom, nadimanjem, općom slabošću te ponekad povišenom temperaturom. Simptomi se obično javljaju u prvim danima dolaska na odredište, ali mogu se pojaviti već za vrijeme putovanja i zatim se ponoviti još nekoliko puta tijekom ljetovanja. U većini slučajeva bolest sama prolazi u roku od jednog do pet dana, no ponekad može potrajati i desetak dana.

U liječenju putnog proljeva najvažnije je nadoknaditi izgubljenu tekućinu i elektrolite povećanim unosom tekućine, u koju je poželjno dodati rehidracijsku sol (može se kupiti u ljekarnama). Preporučuje se i lagana, dijetna ishrana dok se simptomi bolesti ne povuku.

Kako nadoknaditi tekućinu

Kod svih ljetnih crijevnih infekcija, kao i kod putnog proljeva i otrovanja hranom, prvo i najvažnije pravilo u liječenju je rehidracija, odnosno nadoknada tekućine izgubljene povraćanjem i proljevima. No, treba znati što i koliko piti kako naglim uzimanjem prevelikih količina tekućine ne bismo dodatno nadražili želudac. U početnoj fazi bolesti (prvi dan ili dva) preporučuje se uzimanje čajeva (primjerice kamilica ili čaj od šipka) ili zaslađene vode (na 1 l vode 7 čajnih žličica šećera i 1 žličica soli), a poslije se mogu uvesti i juhe, kupovni napici za rehidraciju obogaćeni solima te voćni sokovi.

Djeci mlađoj od dvije godine treba dati 50 do 100 ml tekućine nakon svakog proljeva ili povraćanja. Kod blagih i umjerenih stanja dehidracije količina vode koju djetetu treba dati svakih sat vremena je oko jedna i pol čajne žličice vode po kilogramu tjelesne težine. Djeci u dobi od 2 do 10 godina treba dati od 100 do 200 ml nakon svakog proljeva ili povraćanja, dok odrasle osobe mogu uzimati tekućinu u neograničenoj količini, ali ne naglo, već postupno kako se želudac ne bi dodatno nadražio.

Foto: iStock
Nikada ne pijte vodu u čiju čistoću i pitkost niste sigurni.

Što kažu stručnjaci

Oprez je najbolja prevencija

Četiri su osnovna koraka koja jamče pobjedu u borbi protiv bakterija - uzročnika otrovanja hranom:

1. Održavanje čistoće - prije pripremanja hrane treba dobro oprati ruke i površinu na kojoj se namirnice odlažu, režu, sjeckaju...

2. Razdvajanje namirnica - svježe meso, perad i riba ne smije biti u dodiru s namirnicama koje se konzumiraju bez termičke obrade, primjerice s voćem i povrćem.

3. Kuhanje, pečenje, prženje - treba paziti da se namirnice prže, kuhaju ili peku na odgovarajućoj temperaturi.

4. Hlađenje ili zamrzavanje - namirnice treba čuvati na prikladnoj temperaturi. Svježu hranu potrebno je staviti u hladnjak unutar dva sata, a temperatura treba biti 4° C u hladnjaku te -18° C u zamrzivaču. Meso koje nije zamrznuto treba potrošiti u roku od dva (riba, perad) do pet (teletina, janjetina, svinjetina, govedina) dana. Svježe i kvarljivo meso treba biti pažljivo zamotano kako bi se spriječio dodir s drugom hranom.

Što ne jesti

Valja izbjegavati sirovo povrće i salatu za koje niste sigurni jesu li temeljito oprani (može biti zaraženo izmetom koji se koristi kao gnojivo), sirovo ili nedovoljno termički obrađeno meso te hladno meso, sirovu ili nedovoljno termički obrađenu ribu i plodove mora, nepasterizirano mlijeko, svježe sireve i sladolede neprovjerenog porijekla, hranu koja sadrži sirova ili nedovoljno kuhana jaja (majonezu, razne umake, kreme i slično). Jedete li vani, uvijek provjerite je li hrana svježe pripremljena i skuhana, a ne podgrijana. Izbjegavajte kuhanu ili pečenu hranu koja je dugo stajala, čak i ako je stajala u hladnjaku.

Što ne piti

Nikada ne pijte vodu u čiju čistoću i pitkost niste sigurni, a izbjegavajte i vodu koja je dugo stajala na visokim temperaturama (u čuturicama, bocama i slično). Nastojte prednost dati flaširanoj vodi i pićima, a pripazite i na čistoću vode kojom perete zube. Izbjegavajte led i ne pijte vodu iz potoka ili bunara, ali ni iz slavine ako se nalazite u području s niskim higijenskim standardima.

Pazite gdje jedete

Izbjegavajte neprovjerene restorane i pokretne prodavaonice brze hrane, kao i restorane u kojima primijetite nisku razinu higijene.

Linker
03. studeni 2024 09:46