Trudnoća i porod su prirodna stanja žene koja želi biti majka. Sve žene svijeta su preživjele hormonske disbalanse, promjene tijela, bol pri porodu i majčinsku brigu koja ne prestaje do kraja života. Žene hrabro i otvoreno u nekim kulturama govore o tome, ali još uvijek ima puno tabua oko svega što je vezano za tu temu.
Ipak, postoje žene koje nisu naše majke, sestre ili prijateljice, a koje nam mogu pomoći na tom putovanju. To su doule. Žene koje brinu o ženama.
Jedna takva je i Una Pašić Gregović, prekrasna, blaga, mlada žena koja je odlučila da će joj baš to biti zanimanje, točnije poziv. Odluku je donijela u vrijeme svoje prve trudnoće.
- Doula dolazi od starogrčke riječi značenja: žena koja služi ženi. Iako se piše doula, čita se dula. Informativna, fizička, edukacijska i emocionalna potpora ženama u trudnoći, pri porodu i u prvom razdoblju majčinstva, je zapravo ono čime se doula bavi - govori nam Una te dodaje kako su one sigurna luka trudnicama i mladim majkama.
Koliko vas ima u Hrvatskoj?
Ima nas dosta, a zanimljivo je da se i moja mama nakon mene počela baviti tim poslom. Nekako je to bio prirodan proces. Kada sam kao mlada ostala trudna, a bilo je to nakon puno prepreka, osjećala sam se preplašeno i pogubljeno. Podrška majke i svekrve je bila važna, ali meni se činila nedovoljnom.
Išla sam ne sve edukacije i sve pratila, ali glavna pomoć mi je bila kada sam otišla na radionicu doula, na koju sam povela i supruga. Nakon toga sve je dobilo puni smisao i ja sam se osjećala jako sigurno. Odlučila sam tada da i želim imati doulu, a vrlo brzo sam suprugu povjerila da se time i sama želim baviti, iako je moja edukacija i posao sasvim različita.
Suprug se složio da to jest zanimanje za mene i zapravo me ohrabrio.
Uz radionice ti si i podrška jedan na jedan. Čega se žene najviše boje u tom razdoblju života?
Ako je prva trudnoća u pitanju, uglavnom je najveći strah oko poroda. Postoji tu velika briga, puno neznanja i puno loših iskustava. Zato to jest veliki stres za prvorotkinje.
Ženama koje su prošle već prvi porod, najveći su izazov babinje. Prvi tjedni nakon poroda su jako zahtjevni zbog hormona, nove bebe, umora.
Većina naših bolnica nije odgovarajuća, nema dovoljno medicinskog osoblja koje bi pratilo ženu u tom posebnom trenutku rađanja. Na trudnice i rodilje se gleda kao na osobe koje su došle u bolnicu u najkraćem roku odraditi porod. A to je najzahtjevniji trenutak u životu žene i ona treba podršku i osjećaj sigurnosti. Ako se žena ne osjeća sigurno, njezino tijelo ne može lučiti hormone koje su nužni da bi se tijelo pokrenulo i izdržalo porod. Često zato imamo inducirane porode ili komplikacije koje nastaju pri porodima koji nisu u sigurnom okruženju za ženu.
Doktori i sestre odrade vrlo zahtjevan posao, ali ovo o čemu govoriš je razina emocionalnog razumijevanja žene. Ima li sluha u bolnicama za takav pristup?
Imam različitih iskustava. Iznenade me nekada iskusni liječnici koji cjelovito pristupaju ženama pri porodu. Ipak pušu novi vjetrovi. Primalje su također vrlo aktivne u tom procesu. One su jako važne i mislim da bi trebali kao u razvijenom svijetu, primaljama dati važno mjesto u porađanju žene.
Ženama malo treba da vjeruju u sebe. Faza prije poroda se zove tranzicija, tada ženi treba netko blizak da joj da podršku i da je podsjeti da to može. Treba ih samo ohrabriti i biti prisutan.
Ja s nekim ženama idem u rađaonu, neke žele partnera, neke ispratim iz kuće prije bolnice. Razne su potrebe žena. Sve češće partneri prate svoje supruge u rađaonu i to je jako važno. Kada ja držim radionice, žene uglavnom dolaze sa svojim partnerima.
Kako muškarci reagiraju nakon što vide porod? Žene se boje da ih oni više neće vidjeti kao seksualna bića?
Postoje ti strahovi, ali muškarci zapravo vrlo prirodno obave tu ulogu, čak više cijene i vole svoje žene. Jako su svjesni veličanstvenosti tog trenutka. Veliki je tabu seksualnost nakon poroda. Za to treba vremena i puno povjerenja i strpljenja. O tome partneri trebaju razgovarati, jer neizgovorena očekivanja su temelj nesporazuma.
Ipak, priroda se pobrinula da muškarcima u tom razdoblju opada seksualni nagon, tim više ako su aktivno uključeni u cijeli proces. Šest tjedana nakon poroda ginekolog odobrava seksualne odnose, ali nije to samo pitanje fiziologije nego i emocija. Izazovno je to razdoblje. Žene i obitelj najveći fokus stave na trudnoću i porod, a razdoblje babinja je nešto što se zanemaruje, a tri dana nakon poroda žena ima najveći pad hormona ikada u životu.
To je vrlo stresno razdoblje, pa se po meni često zanemaruje taj period. Majka u tom razdoblju mora imati podršku, mora imati vrijeme za odmor, za sebe. Mi smo evolucijski društvena i emocionalna bića, žena je tada ranjiva i treba podršku i razumijevanje partnera ali i cijele uže i šire obitelji. Žene se tada osjećaju usamljeno i ranjivo.
Što kada roditelji povuku granice i nikoga ne puste u taj uski krug nove obitelji?
Naravno da je to individualno i treba poštovati te granice, ali važno je ponuditi podršku. Važno je da žena zna da netko drugi može skuhati, očistiti, pričuvati starije dijete. I to je već puno, kada znate da netko to može umjesto vas.
Sugeriram majkama da se samo posvete sebi i novoj bebi, a sve drugo prepuste nekome drugome, ako to mogu.
Postpartum doula je netko tko stvarno može pomoći u tom razdoblju. Također je važno da majka ne radi teške kućne poslove dok se tijelo ne oporavi. Kuhanje, čišćenje, kupovina, nisu radnje koje bi majka trebala raditi u tim prvim tjednima.
Što tebi donosi taj posao? To je vrlo emotivno vrlo zahtjevno zanimanje
Ne mogu više zamisliti da radim nešto drugo. Ja sam jako ponosna i zahvalna da mi netko ukazuje toliko povjerenja. Biti uz ženu u tom svetom prostoru trudnoće i donošenja novog života na svijet za mene je posebno iskustvo svaki puta iznova.
Sada recimo, s jednom majkom prolazim već treću trudnoću. To je neopisivo. S nekim ženama postajem prijateljica, s nekima se redovito čujem.
Što ti se čini kao najveći izazov osim poroda?
Postpartum depresija je vrlo opasna i vrlo česta. To je odrađivanje na autopilotu i taj se poremećaj ne smije nikako podcijeniti. Često su u pozadini nutritivni deficit, neki drugi poremećaji, trauma s poroda, usamljenost. Puno je mogućih razloga.
Važno je o tome svemu govoriti i ne skrivati kako se žene osjećaju u tom razdoblju. Da bi se žena potpuno oporavila od tog cijelog procesa ponekad su potrebne godina ili čak dvije.
Kako je mlada žena iz užurbanog agencijskog života odlučila ući u tu žensku energiju i biti podrška ženama u toj ženskoj priči?
Imam osjećaj kao da sam se vratila sebi. To je za mene velika odluka, ali najbolja moguća. Moje poimanje života i posla bitno je drugačije nego li na početku moje ekonomske karijere. Ja sam i danas poduzetnica, ali na sasvim drugačiji, meni svojstveniji način.
Biti doula me ispunjava na svim razinama. To je moj poziv, a tek onda posao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....