Malo je onih koji nisu čekali ponedjeljak, prvi u mjesecu ili ljepše dane kako bi započeli s vježbanjem. Ponekad je teško izvući se iz kolotečine i stvoriti zdrave navike. Međutim, nekima to ipak glatko polazi za rukom. Troje rekreativaca, Tajana, Viktor i Antonija otkrili su nam kako su pronašli svoju strast za vježbanjem, koliko dugo treniraju te koje sve benefite im je sport donio.
Tajana Pavlović (26)
Djelatnica u marketingu, strastvena trkačica
Kojim sportovima/aktivnostima ste se bavili prije nego što ste pronašli strast prema trčanju?
Prije trčanja uopće se nisam bavila sportom. To dovoljno opisuje činjenica da sam jako često izbjegavala tjelesni (nadam se da profesorice ne čitaju ovo) te da su i obitelj i prijatelji stvarno bili iznenađeni kad sam im rekla da sam krenula s trčanjem.
Kako izgledaju vaši treninzi?
Treniram dva do tri puta tjedno - utorkom, četvrtkom i subotom na Maksimiru gdje se održavaju treninzi Trčaone - najveće, a ako mene pitate i najbolje škole trčanja u Hrvatskoj, čija sam polaznica. Svaki trening započnemo zagrijavanjem nakon čega slijedi glavni dio - trčanje. Svaki trening se razlikuje po tempu, težini i zahtjevnosti koja se iz tjedna u tjedan polako, ali sigurno povećava. Zahtjevnost ovisi i o utrkama za koje se trkači pripremaju. Trenutni tempo grupe čiji sam član je 6:30 minuta po kilometru, a prilikom ubrzanja i do 5:45. Ono što mogu reći je da, barem meni, zahtjevnost ovisi i o dinamici grupe. Čim je grupa pričljivija i opuštenija, ubrzanje i minutaža se manje osjeti. Iako ja ne pričam uvijek puno, najdraži su mi treninzi s puno smijeha, šala i anegdota članova grupe. Nakon trčanja slijedi obavezno istezanje i dijeljenje dojmova o treningu, a kad nije bilo dosta priče, ponekad padne i piće nakon trčanja.
Koliko dugo se ovime bavite?
Trčanjem se bavim dvije godine, iako se često pitam kako sam toliko dugo živjela bez toga. Šalu na stranu jer znam da sam razmišljala kao i velika većina ljudi, a to su predrasude prema trčanju koje se jako često smatra dosadnim sportom. I sama sam tako razmišljala jer mi za početak nije bilo jasno zašto bih trčala kad me nitko ne ganja (najčešća šala ljudi koji ne trče) niti sam mogla zamisliti kako bi taj trening trebao izgledati. Kad sam tek počela trčati, toliko neupućena u sport, nisam mogla vjerovati da škola kreće s minutom trčanja i minutom hodanja - ja sam očekivala da se uvijek trči do iznemoglosti, a možda je to i razlog zbog kojeg me nikada taj sport nije privlačio. Svakome nešto odgovara, ali ono što je mene ugodno iznenadilo i na kraju zadržalo je za početak činjenica da se trčanjem mogu početi baviti i ljudi bilo koje dobi i bez ikakvog iskustva. Osim toga, grupa, atmosfera na treningu i najvažnije - kvalitetan program treninga prilagođeni su svim polaznicima.
Zašto vas toliko usrećuje?
Osim što stvarno osjećam zdravstvene benefite u smislu jačeg imuniteta, ali i mišića, najviše me zapravo usrećuje cijeli tim koji uključuje i polaznike, trenere, ali i ljude koji su započeli i rade na tom divnom projektu. Riječ je o grupi ljudi koju povezuje jedna velika ljubav prema trčanju, ali i ona činjenica da na tih sat vremena koliko traje trening, svi baš uživamo u trenutku i u vremenu za sebe. Jednostavno ostavimo sve brige iza sebe i "istrčimo" sav stres koji se nakupljao do treninga. A tu su naravno i česta druženja van treninga zahvaljujući kojima se polaznici još više povezuju.
Kako se osjećate kad zbog nečega morate propustiti trening?
Iskreno, dosta loše. Čak i nemam ono što je nekako logično, a to je da s gubitkom dosljednosti pada i forma, već više osjećam grižnju savjesti jer sam propustila "vrijeme za sebe" i s obzirom na to da sam podosta dosljedna, nikako ne volim odgađanje treninga.
Što uvijek nosite na trening?
Na trening ne idem bez dodatne odjeće za presvlačenje, bez dezodoransa, ali ni bez bočice Jane Sport - posebice ljeti kada je hidratacija tijekom tjelesne aktivnosti još važnija.
Koje fizičke i mentalne benefite vam je donijelo trčanje?
Fizički su definitivno poboljšanje kondicije, jačanje imuniteta, rast kapaciteta pluća, a mentalni su činjenica da sam nakon trčanja psihički i fizički smirenija te imam onaj osjećaj da sam izbacila sav stres iz sebe.
Viktor Šegmanović (28)
Magistar nutricionizma i zaljubljenik u fitness
Kojim sportovima/aktivnostima ste se bavili prije nego što ste pronašli strast prema teretani?
Bavio sam se plivanjem od svoje sedme do 16. godine i uz to sam pohađao glazbenu školu, svirao sam gitaru. Bio je to lijep balans sporta i umjetnosti.
Kako izgledaju vaši treninzi?
Trening započinjem sa zagrijavanjem. Svaki dan se rade određene mišićne skupine koje odradim s pet vježbi, a svaka vježba ima tri serije uz dovoljnu pauzu.
Koliko često trenirate i koliko dugo se ovim bavite?
Treniram pet puta tjedno, a trening traje oko sat i pol. Također, u teretani sam svaki dan jer držim i privatne treninge i savjetovanje za prehranu jer jedno bez drugog ne ide. U potpunosti sam joj se posvetio zadnjih osam godina, a može se reći da je ona moj drugi dom jer provedem više od sedam sati svaki dan u njoj.
Zašto vas toliko usrećuje?
Treniranje, općenito sport me usrećuje jer se osjećam psihički i fizički bolje. Jednostavno tako utječe na mene. Služi donekle kao i ispušni ventil od svakodnevnog života. Donosi dodatnu energiju, zadovoljstvo na više razina. Bio loš dan ili bio bolestan, kada odradim trening osjećam se znatno bolje i ispunjenije. Osim treninga stekao sam i dobre prijatelje, kolege koji su ujedno postali dio života, tako da mogu reci da je donijelo dosta toga dobrog.
Kako se osjećate kad zbog nečega morate propustiti trening?
Trening rijetko kada propuštam jer nekako uvijek ostavim vremena za sebe, dogodile su se i takve situacije. Osjećam se doslovno kao da mi u danu nešto nedostaje. Utjecaj vježbanja na zdravlje čovjeka veće je nego li samo oblikovanje tijela.
Što uvijek nosite na trening?
Na trening uvijek nosim opremu (tenisice, ručnik, majica, hlačice), nešto za pojesti od proteina koji su važni za oporavak nakon treninga i obavezno ide voda kako ne bi došlo do dehidracije tijekom treninga, a tu je Jana Sport moj vjerni partner. Jana Sport mi pomaže kod hidratacije u treningu te nadoknađuje elektrolite koje gubim znojenjem.
Koje ste sve fizički i mentalne benefite osjetili?
Glava je ohlađena, tijelo je puno energije, veće samopouzdanje, bolje raspoloženje, postoji neka sinergija između tjelesnog i psihičkog zdravlja koju donosi svaki sport i rekreativno vježbanje. Kao zaključak, rekao bih da vježbanje uz pravilnu prehranu dovodi do kvalitetnijeg života.
Antonija Leko (28)
Ekonomistica i neumorna planinarka
Kojim sportovima/aktivnostima ste se bavili prije nego što ste pronašli strast prema planinarenju?
Bavila sam se gimnastikom cijeli život, a nakon toga cross-fitom te sam vježbala u teretani. Uvijek sam otvorena za nove aktivnosti.
Kako izgledaju vaši treninzi?
S obzirom na to da je planinarenje logistički teže trenirati, morala sam pronaći rješenje. Uglavnom treniram u teretani jer mi je to najpraktičnije i najbliže kući, a i tako sam sigurna da neću preskočiti neki trening. Naravno, kad god imam priliku odlazim u prirodu i osvajam nova brda i planine.
Koliko često trenirate i koliko dugo se bavite planinarenjem?
Kako bih održala formu i pripremila za planinu, treniram dva do tri puta tjedno u teretani, a planinarenjem se bavim oko pet godina.
Zašto vas toliko usrećuje?
Planinarenje me usrećuje jer uživam u provođenju dana u prirodi, okružena zelenilom. Isto tako, velika je satisfakcija savladati izazove koji se jave tijekom planinarenja.
Kako se osjećate kad zbog nečega morate propustiti trening?
Trudim se ne propuštati planinarenje, no nekad moram. To se obično događa kad imam svadbu ili neko društveno događanje, ali ne bude mi drago. Međutim, s obzirom na to da su to događaji ljudi koje volim, naravno da želim biti s njima na taj dan.
Što uvijek nosite na trening?
Na trening uvijek nosim adekvatnu odjeću, tenisice i svoju bočicu Jane Sport jer mi je hidratacija jako važna.
Koje fizičke i mentalne benefite vam je donijelo planinarenje?
Najveći fizički benefit je povećana izdržljivost te probijanje granica vlastitog tijela, pogotovo kad se radi o većim uzbrdicama tijekom dužeg perioda. Ponekad čak uočim i mišiće za koje nisam znala da postoje i da funkcioniraju.
Najveći mentalni benefit je zasigurno opuštanje što je i znanstveno dokazano. Isto tako, tu je i veće samopouzdanje i zadovoljstvo nakon svakog planinarenja i pređenih prepreka. Ponekad pogled na planinu stvori dojam da je nemoguće doći do vrha, no osjećaj koji se javi nakon što dođem do tog vrha je ono zbog čega se ovim bavim.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad studija Hanza Medije i Jane Sport.