Televizijski dnevnik na prvom programu HTV-a prošlog je tjedna gledalo 6% ljudi u državi. Toga dana nije bilo Šprajca, nego se na ekranu pojavio neki anonimni lik iz nove selekcije što u posljednje vrijeme služi za popunjavanje centralne emisije vijesti, pa je to ubilo još jedan ili dva postotka gledanosti. Idealnotipski Hrvat koji vjerojatno nalikuje nekom od junaka iz reklama za pivo ne voli, naime, da u 7.30, kad upali televizor da vidi što država poručuje, ugleda neku nepoznatu osobicu koja bulji u blesimetar dok trtlja površne koještarije kojima se sad puni ta emisija.
Share od 9 posto
Dok je to bio program od posebnog društvenog interesa, pa se tako i prezentirao, glasom kao iz groba neke ovjerovljene pouzdane persone povezane s režimom, format je uživao uvažavanje i strahopoštovanje, pa je njegov rejting uvijek bio etalon gledanosti, posve nedostižan za sve ostale emisije i televizije. Danas je Dnevnik HTV 1 vic. Uostalom, ukupna gledanost nacionalne televizije srozala se do porazne brojke. Prosječni je share u cjelodnevnom programu oko 9 posto za prvi program, a oba zajedno postižu oko 17 posto. Dotle Nova na svom glavnom kanalu bilježi - trideset posto, dva i pol puta više od nacionalne televizije! Svi novinski i politički specijalisti slažu se pritom da je informativni program Nove neusporedivo bolje strukturiran, kvalitetniji, dinamičniji, zanimljiviji od onoga što dobivamo na HTV-u u koji država utuče milijardu i pol kuna godišnje, više od svote subvencije svim hrvatskim brodogradilištima zajedno! Zašto? Čime to HRT motivira hrvatsku javnost da financira kuću koja na fenomenalno neuspješan način proizvodi program koji više od četiri petine stanovništva uopće ne gleda?
Nimalo smiješni sitcomi
Politički, učinak HTV-a bio je posljednjih godina strašan. Koliko god je bilo moguće, tu su se opstruirali demokracija i pluralizam. Uz gradnju Sanaderova kulta ličnosti, dominirale su pretpotopne ideje, bivši ljudi, desničari izvan parlamentarnog spektra i eksponenti provincijskog klerikalizma. U zabavnom programu orgijao je Škoro, a inače sastojao se od nimalo smiješnih domaćih sitcoma koji Hrvate prikazuju kao troglodite i socijalne slučajeve, ako nije riječ o uspješnim, skupim licencnim show-programima kupljenim za fabulozne iznose u kojima se kriju provizije. Znači javna, javno sponzorirana, odnosno državno dotirana televizija proizvodila je komercijalni zabavni program koji su mogle proizvesti i druge komercijalne televizije na svoj trošak, te informativni program koji, puno kvalitetnije, proizvode komercijalne televizije također puno kvalitetnije, modernije i bliže stvarnim senzibilitetima hrvatske javnosti i birača... Drugim riječima, milijarda i pol potrebna je tek da se konzervira duh reakcionarnog tuđmanizma koji su na Hrvatsku televiziju donijeli Vrdoljak, Hloverka Novak Srzić, Ksenija Urličić i drugi pregaoci retrogradizma. Taj je program skup kao kostimirani spektakl, jer tu bivši ljudi stvaraju ugođaj koji više ne postoji, pa sve što izume mora biti inscenirano, budući da ne reflektira običnu stvarnost... Tu bi se sad mogla razviti cijela semiološka teza, pa podsjetiti na davnašnji termin Stanislawa Lema iz njegova futurističkog djela “Summa Technologiae”, gdje je predvidio virtualnu realnost terminom “fantomatika”. CK hrvatske “fantomatike” nalazi se na Prisavlju. Košta kao Cinecitta, jer se laž tu spektakularizira na način koji nema veze s modernim televizijama, koje su brze, jeftine, globalizirane i programirane na sasvim drukčiji način.
Oglasa više neće biti
Nova i RTL imaju po 300 stalno namještenih ljudi i same proizvode sav program, dok HTV ima 4000 namještenika, a sav dramski program daje u vanjsku produkciju. Znači, 12 puta više ljudi proizvodi dva i pol puta manji rejting i to košta dvjesta milijuna eura. Nitko im više ne daje reklame. Kad se prije godinu dana povela rasprava da se oglasi na državnoj televiziji ukinu, dizali su neviđenu graju, tvrdeći kako će time biti potkopana i uništena citadela hrvatske medijske kulture. U međuvremenu, prihod od oglasa spao im je na 7% od ukupnog i rapidno se smanjuje. Do sljedeće redakture zakonske materije pitanje oglašavanja riješit će se samo od sebe - neće ga biti.
Kako je sve to moguće? Jednostavno - HTV je hrvatsko javno poduzeće! A hrvatska javna poduzeća, poznato je, stvaraju epohalne gubitke, pružaju nekvalitetan javni servis, imaju daleko prekobrojnu radnu snagu koja je neotpustiva, a osim toga, u njima se nesmetano kradu fabulozni iznosi. HRT je jedna od rijetkih firmi s prefiksom “hrvatski” u kojoj direktori nisu uhapšeni zbog korupcije - ali još nije prekasno...
Kad je poslije velike fertutme smijenjen raniji glavni ravnatelj Vanja Sutlić (eno ga i sad na Prisavlju s istom plaćom, radi koliko i prije, samo manje putuje), nastupilo je dugotrajno razdoblje “vršilaca dužnosti”. Ti samozatajni žeteoci mlatili su slamu u provizoriju što je potroajao godinu i pol dana. To razdoblje tranzicije i pozadinskog muljanja korespondira s razdobljem “rata za Sanaderovo naslijeđe”. Ekipa koja je došla na HTV prije dvije godine, predvođena Sinišom Grgićem, sa zadatkom da televiziju bez ostatka sanaderizira, propala je kad je dr. Ivo likvidirao svoje političko poduzeće, a zatim su se prilagodili okolnostima. Jedni su uhvatili vezu s liberalima Darinka Kosora, a drugi, manje pustolovni, oslonili se na Jadranku Kosor. Koja je naposljetku posve prevladala, jer je HDZ autoritarna stranka u kojoj uvijek prevlada liderski autoritet. Tako je donesen novi zakon o HRT-u koji će njenom ravnatelju dati despotske ovlasti, a istodobno osnovana su upravljačka tijela (Programsko vijeće i Nadzorni odbor) u kojima vladajuća stranka ima većinu. Oni sad raspisuju natječaj na kojem će vjerojatno pobijediti sadašnji v.d. Josip Popovac, čovjek bez profesionalne biografije, osoba od punog povjerenja Jadranke Kosor. Čini se da nema načina da se to spriječi. Uostalom, svaki drugi izbor bio bi proizvod iste kadrovske mašinerije, koju je Ivo Josipović lijepo opisao kao “marionetsko kazalište”, pa je zapravo svejedno tko će zasjesti. HDZ će imenovati ravnatelja koji treba potrajati dokle bude trajala hadezovska vlast. I ni sekunde duže. Stvari valja promijeniti iz temelja...
Vedeovska ekipa koju je Popovac predvodio nije, uostalom, bez zasluga. Kako su to sve neki mladi, nabrijani “financijaši” od trideset godina koji voze Audije Q7, oni se barem razumiju u brojke i novčane operacije, u koje se Vanjini papci, odgojeni u duhu socijalizma, s neograničenim budžetom za projekte od posebne državne važnosti, nisu ni pokušali uputiti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....