ZAGREBAČKE CRNE TOČKE Otkrivamo popis križanja i ulica s najviše biciklističkih nesreća

Svako raskrižje koje nema žutu traku za bicikliste potencijalno je opasno, no postoje lokacije na kojima je broj poginulih i teško ozlijeđenih biciklista sve veći. Najopasnija raskrižja su Bukovačka - Petrova, Borongajska - Getaldićeva te ulica 1. Resnik. Tamo su prošle godine prelazeći cestu biciklisti izgubili život u sudaru s automobilima.

Opasan Jarun

Policija navodi i cijeli niz ulica u kojima se događa velik broj prometnih nesreća koje uključuju bicikliste: prošle godine čak 18 ih je bilo u Ilici, 11 na Zagrebačkoj aveniji, a devet na Vukovarskoj. Crnu statistiku nastavljaju Savska i Selska, na kojima se dogodilo po osam nesreća, te Heinzelova, Maksimirska i Matije Ljubeka, gdje ih je bilo po sedam.

Podaci koju uključuju i županiju još su crnji: lani su biciklisti sudjelovali u 395 nesreća, a šest ih je poginulo. Godinu prije bilo je više nesreća - 422, ali je bilo manje poginulih - 2.

- Teško je izdvojiti najopasnija raskrižja jer svaka prometnica predstavlja opasnost ako se ne poštuju pravila. Biciklisti su jedna od najranjivijih skupina u prometu i zato ih uvijek pozivamo na dodatni oprez - kažu u zagrebačkoj policiji i dodaju kako je u prva tri mjeseca ove godine bilo 29 prometnih nesreća u kojima su sudjelovali biciklisti.

Policija ne daje odgovor na pitanje zbog čega biciklisti u velikoj mjeri sudjeluju u prometnim nesrećama. Nezavisni sudski vještak Goran Husinec kaže kako on često vještači nesreće u kojima stradavaju biciklisti i smatra kako je razloga za crne statistike više: loše biciklističke staze, neoprez vozača i, ponajviše, njihova neprilagođena brzina.

Prelazak ceste

- Kad pješak prelazi pješački, kreće se brzinom od oko tri kilometra na sat. Vozač u automobilu ga vidi i stigne reagirati. Biciklisti bi trebali sići s bicikla i gurati ga preko ceste, barem na raskrižjima gdje nije iscrtana staza. No, uglavnom to ne čine, nego na cestu dolaze brzinom od oko 15 kilometara. Vozač u automobilu nema vremena reagirati jer biciklist dolazi prebrzo, a ima raskrižja na kojima ga ne vidi sve dok mu se ne nađe ispred automobila. Tad je obično kasno - pojašnjava Husinec i dodaje da za problem nisu u tolikoj mjeri odgovorni sami biciklisti.

Kliknite na infografiku za uvećani prikaz

Razumljivo je, kaže, da biciklisti koji se voze po gradu ne žele svakih 50 metara zaustaviti bicikl, sići s njega, gurati ga preko zebre, popeti se na njega, nastaviti vožnju i tako neprestano. Rješenje je, ističe, pokraj svake zebre postaviti biciklistički prijelaz. Na taj način vozači znaju da mogu očekivati bicikliste, a oni mogu voziti preko ceste bez zaustavljanja.

Pozitivni primjeri

Napominje kako je trenutačno situacija jako dobra u Strojarskoj ulici: smjerovi kretanja obilježeni su tlocrtnom signalizacijom, a staza je obilježena i znakom na stupu. No, ne treba daleko tražiti loše primjere: staza koja vodi od Strojarske do Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog neodržavana je, a samim time i zastarjela za moderni biciklistički promet. Staza se gotovo i ne vidi, a vodi na pješačku zebru po kojoj je zabranjena vožnja biciklom.

- Takvih je primjera u gradu, nažalost, bezbroj. U većini slučajeva bi se vrlo malim financijskim sredstvima povećala sigurnost biciklističkog prometa, a vjerojatno bi se spasio i neki ljudski život - zaključuje Husinec.