Da se netko neupućen u aktualna zbivanja u ponedjeljak na prvi radni dan 2023. godine zaputio do zagrebačke tržnice Dolac kupiti namirnice za obiteljski objed samo jedan natpis na pekarnici Dinara bio bi mu informacija kako hranu sada naš potrošač može platiti u dvije različite valute. Dok su trgovački centri sve cijene dualizirali, na tržnicama to ide malo teže, a pogotovo otkako je došlo vrijeme godišnjih inventura.
U odlazećim kunama to je ispod izloženih Dinarinih makovnjača i orehnjača bilo 17.50 kuna, a u eurima 2.32. Prodavačica koja nam kaže kako se ionako inače teško snalazi sa sitnišima u kunama zazire od same pomisli kako će biti slijedeća dva tjedna kada će se u blagajni miksati lipe i kune sa centima i eurima, a kupci im već sada pružaju pune šake pomiješanih kovanica.
Koju minutu kasnije na platou za prodaju voća i povrća popularna prodavačica purgerica Štefica reći će nam u čemu je problem.
- A kaj da vam ja sad kažem kad je i vama jasno da će nam sada trebati jedna kolica s kojima ćemo vući te sve železne europske novce u banku da ih zamijenimo. Tužna sam, razočarana i nemoćna zbog toga što smo jedva dobili svoju kunu i sad su nam je oduzeli, priča nam Štefica uz dunje, mladi luk i matovilac sa svog OPG-a koji zasad prodaje isključivo u kunama.
- Ali gospođo Štefice nitko nam kunu nije uzeo mi smo je sami napustili i isporučili zbog boljitka?, pitamo.
- Je, to ste v pravu. Sami smo se odrekli svog monetarnog identiteta, mladi još nisu ni shvatili kaj su zgubili, zakaj je Matija Gubec patil pod tuđom čižmom. Pa zakaj se Orban boril da se održi njihova forinta, zakaj su Englezi otišli iz te unije, nastavila je Štefica, a kako joj se polako počela dizati kosa na glavi otišli smo u na kratak odmor u našu staru bazu, kafić "Sunce" kod legendarnog Guste, od kojeg smo se nedavno oprostili, ali ga nikada nećemo zaboraviti.
Kao što smo i očekivali tamo su se cijene samo iz kune u eure preobukle oblik po mjeri čovjeka. Zato je osunčana terasa puna, a kao i uvijek susretnemo nekog od umornih prodavača poput ribara Tonija.
Ponedjeljak je prvi neradni dan inače na tržnici, a kod Tonija nema puno mudrovanja oko zaokruživanja cijena iz kuna u euro. Sve se kod ribe ionako vidi u škrgama i očima, a svježinu i miris mora, tko to može platit?
Primamljeni mirisima prvih friganih srdela i gavuna odlazimo nekoliko koraka dalje do bistroa Amfora čije bokove šankova, gradele i stolove na terasi drži i podupire legendarna Ankica.
Nakon nekoliko minuta nadmudrivanja reći će nam kako cijeli dan nije izdala ni jedan račun u eurima iako već godinama ima strane goste.
- Ja sam spremna, ali nitko ih nema. Kako mi izgledaju? Gledam ih godinama i meni oni dobro izgledaju bilo da zveckaju ili šuškaju, reći će nam nasmijana Ane kojoj se sviđa i poruka dalmatinskih kumica sa wotsapa koju smo dobili za razgovora.
- U svoje takuine primam tolare, dolare, eure i kune, ali molim boga da nam netko vrati na Dolac te tajkune.
- Ajme to je naša Nada, pa znate je, gore desno kod lifta prodaje najbolje povrće iz zadarskog zaleđa, kaže nam naša tajna informatorica dok se spuštamo u donji dom tržnice tamo gdje su mesnice, zelje i mliječni odjel.
Tamo je prava pustoš, tek na dva štanda prodaje se sir i vrhnje za koje se uoči ulaska u EU govorilo kako će odumrijeti. Deset godina kasnije to i nije daleko od istine, sa 40.000 proizvođača mlijeka i sira srozali smo se na njih 4.000 koji jedva opstaju jer im je otkupna cijena mlijeka najmanja u EU.
S tim problemima se bori i Renata Kostibol koja na svom OPG-u u Velikom Potočecu nedaleko Križevaca još ima 23 mliječne krave od koji radi vrhunske svježe i tvrde sireve. Prodaje ih još uvijek i u kunama, a dobro se pripremila za euro.
- Cijene sam porihtala i zaokružila kak mislim da je to v redu, ali molim sve svoje kupce za hrpu strpljenja kad budu u optjecaju sitniši od kune i eura. Cent sim, cent tam, mi smo to zaokružili pa je 40 kuna za kilu svježeg sira sa 6 eura. Sve valute imam, ali mislim da ovo sve vodi tome da se plaća karticama jer će biti jednostavnije. I tu se gubi taj ljudski kontakt koje je činil tržnicu onom kaj je, rekla nam je ljubazna Renata.
S njom se slaže i Igor Turudić koji je protekle četiri godine na svom malom štandu na mliječnom odjelu pokazao koliko je srpski mladi i stari kajmak nedostajao na zagrebačkim tržnicama. Njegov "Zlatibor" sa 180 kuna po kilogramu uskoro će stajati oko 23.90 eura, a koliko je to u dinarima ne zna ni on. Ne želi ulaziti u procjene jer je kao i mnogi drugi imati inventuru dok istekne rok za promjenu valute.
Pa šta? Nema više dinara, nema kune, a za euro tko te pita. To će se plaćati ili neće kupovati…