- Svaki sam dan ustajala u osam ujutro kako bih iz Sesveta na vrijeme stigla na posao u blizini Trga, na brzinu popila kavu s kolegama i zatim se sljedećih nekoliko sati mučila pronaći ljude koji će pristati 20 minuta odgovarati na anketu, opisuje svoj učenički posao maturantica Lana Jarčević.
Psihički umor nakon smjene, kaže nam, neusporediv je s onim nakon nekog drugog učeničkog posla.
- Razgovaranje s ljudima znalo je biti užasno iskustvo, nekada bi mi se pokvario cijeli dan zbog komentara osobe koja je na meni iskalila sve svoje frustracije i nervozu - objašnjava i dodaje kako bi im se svaka minuta provedena na pauzi ili u toaletu oduzimala od satnice.
Ova maturantica samo je jedan od mnogih učenika koji ovo ljeto planiraju iskoristiti za pronalazak učeničkog posla i skupljanje džeparca. Zbog širenja koronavirusa već su i brojni studenti izgubili poslove, a ponuda za učenike koji žele raditi bila je još siromašnija jer oni posao mogu pronaći samo za vrijeme praznika, što poslodavcima često ne odgovara.
- Škola završava sredinom lipnja, a poslodavci trebaju ljude što prije, pa se često dogodi da te traže da počneš raditi 1. lipnja - objašnjava Lana, koja će ove godine raditi četvrti put.
Chiara Todorov iz Kutine ovo ljeto dolazi raditi u Zagreb jer je u njezinu gradu ponuda poslova za učenike jako loša. Oglas je pronašla preko platforme danasradim.hr, a za svoj prvi posao izabrala je rad u restoranu, koji će joj biti plaćen 26,56 kuna po satu.
- Zadovoljna sam što od mene nisu imali nikakvih očekivanja i što imaju razumijevanja da imam mnogo toga naučiti - kaže Chiara, koja i inače svako ljeto provodi u Zagrebu.
- Jednostavno mi se činilo idealno spojiti ugodno s korisnim i pronaći neki posao kojim ću zaraditi za ljetovanje i tako rasteretiti svoje roditelje - tvrdi.
Prva postaja na putu do učeničkog posla je učlanjivanje u učenički servis, kojih je u Zagrebu osam. Učenici se mogu prijaviti u servis s kojim njihova škola ima potpisan ugovor.
Tajnik Tehničke škole u Zagrebu Mihovil Paradžik objašnjava nam da je u njihovu učeničkom servisu učlanjeno nekoliko tisuća učenika koji najčešće rade pomoćne poslove u restoranu, dućanima i skladištima. Minimalna propisana satnica za učenike ne postoji, ali se u većini slučajeva radi o 20 ili više kuna.
Upravo ta nedorečenost smeta nekim učenicima jer im se događalo da za isti posao budu plaćeni i po nekoliko kuna manje po satu od studenata.
Većina oglasa za posao namijenjena je studentima jer su pravila za rad učenika, kažu poslodavci, ono što ih najviše ograničava u tome da ih zaposle.
- Još ne znamo isplati li nam se zaposliti učenika koji je ograničen vremenom do kojeg može raditi jer su nama konobari potrebni i nakon osam navečer - objašnjava nam voditelj jednog ugostiteljskog objekta u Zagrebu.
Pravila koja spominje jasno su definirana u Pravilniku o obavljanju djelatnosti u vezi sa zapošljavanjem. Tako puno radno vrijeme učenika starijeg od 15 godina može biti najviše osam sati dnevno, odnosno 40 sati tjedno, a nakon četiri i pol sata obavezna je pauza od 30 minuta.
Tjedni odmor trebao bi trajati barem 48 sati u komadu. Neki od učenika otkrivaju kako je njihovo iskustvo bilo drugačije - radilo se dulje od osam sati, bez pauze od pola sata, ali su im svi sati bili plaćeni.
Iz razgovora sa zagrebačkim poslodavcima, kojima smo se javili kao zainteresirani učenik, doznali smo da učenicima i studentima nude dobre uvjete rada - satnicu koja je barem minimalna propisana satnica za studente (26,56 kuna), kao i dogovor o tome kada će i koliko učenik raditi te barem jedan slobodan dan u tjednu.
- U većini slučajeva poslodavci izvršavaju svoje obveze te uredno isplaćuju učenike nakon obavljenog posla, ali se u nekim slučajevima događa da se poslodavce mora više puta opomenuti kako bi platili. Za neke se čak pokreću i postupci prisilne naplate - objašnjava tajnik Tehničke škole.