Roza sunčane naočale, zahrđale ogrlice, svijećnjak, bombica Vigora, prašnjave kožne čizme, dezodorans Dove, majica s natpisom "Jebeš krizu" i stara skijaška jakna koja stilom podsjeća na rane devedesete.
Tih nekoliko stvari 58-godišnja Marina Suhanj rastegnula je na komad najlona i prodaje na nasipu Sajmišne ceste prema Hreliću. Uglavnom su to svari što ponese od kuće, usput pronađe ili joj udijele susjedi, stara odjeća, stare cipele iz podruma ili higijenski proizvodi. I tako svake nedjelje, posljednjih godinu dana. Nikakva druga primanja nema, tvrdi, nema mirovine ni socijalno, nema zdravstvenu iskaznicu. Na pitanje koliko je od jutra prodala, veli, jednu staru trenirku. Ukupno 30 kuna.
Da kradem?
- Što da radim, da se kurvam, da kradem? Evo, dolazim tu s jednom vrećicom, neki dolaze autima i kombijima. Onda policija dođe pa me tjera... zašto, jel' to normalno? - pita se prodavačica u ilegali.
Naime, nasip uz Sajmišnu cestu, na južnoj strani Save, zadnjih godinu dana vrvi prodavačima u ilegali kojih se ovdje skupi i nekoliko stotina. Od početka Sajmišne ceste, ispod Mosta mladosti pa duž nasipa dokle pogled seže prema Jakuševcu stvorio se novi "ilegalni Hrelić", samo nekoliko kilometara udaljen od najpopularnijeg zagrebačkog buvljaka. Smeta to stanarima stambenog kompleksa na Sajmišnoj cesti prekoputa. Suočeni su, kako kažu, s hrpetinama smeća koje ilegalci ostave kada poslijepodne zatvore svoje "butige". Problem je u tome što su Grad i komunalne službe dosad prešutno tolerirale prodaju na nasipu i uz cestu dok je Hrelić bio zatvoren zbog korone. Hrelić je u međuvremenu otvoren, a prodavači su ostali.
Ovdje je badava
- Naravno, ovdje je badava, a tamo treba platiti, u tome je štos - objašnjava nam jedan prodavač. Prodajno mjesto na Hreliću, tzv. ploča, košta i do 240 kuna mjesečno, doznajemo, a prodavači ne znaju hoće li išta prodati taj dan ili hoće li pasti kiša, ne isplati im se plaćati ono što tu imaju besplatno.
-Tu vam prodaju i stare bakice bez mirovine, možda 50 kuna uzmu za cijeli dan. Ne razumijem kome one mogu smetati i kako ljudi mogu biti tako prokleti... - veli nam prodavač Josip Tometić komentirajući stanare koji se žale. Komunalci dolaze često, kaže, bili su i ujutro, a ljude sa Sajmišne ulice i ispod Mosta mladosti tjeraju na nasip, da ih maknu s ceste. - Bila je i policija tu prije tjedan dana. Ali i oni znaju da je to sve sirotinja, što će? Kažu onda da se pomaknemo na nasip. Ne znam tko se žali i stalno nas prijavljuje, vjerojatno je to jedan jedini ogorčeni stanar kojem to smeta... - pretpostavlja prodavač.
No, čini se da je ogorčenih stanara ipak više. Kako smo doznali u razgovoru s nekoliko stanara POS-ova kompleksa na Sajmišnoj cesti, od kojih neki nemaju problema s prodavačima, dijelu smeta što trgovci u ilegali iza sebe ostavljaju veliki nered, stvaraju gužve na cesti parkirajući uz nasip, a neki su stanari, uglavnom roditelji, zabrinuti i za sigurnost svoje djece. - Razumijemo mi da ljudi teško žive i hoće nešto zaraditi, ali postoji valjda mjesto za to. To ne može biti na cesti i nasipu gdje ljudi hodaju i moja se djeca igraju. Oni ostavljaju komade najlona, stare cipele, kartonske kutije, igračke, robu, tko zna što... Osim toga, kako da znam tko su ti ljudi, strah me za djecu, ne mogu ulicom prolaziti od njih - govori nam stanarka Helena Brizić dodajući da veliki broj stanara dijeli njezino mišljenje.
Jednom mjesečno nazove zagrebačku komunalnu službu i upozorava na problem, ali ništa se ne poduzima.
- Oni kažu, da, da, znamo mi za to, ali na kraju nitko ne dođe i problem se ne rješava. Ako ti ljudi zbilja nemaju gdje prodavati, onda im Grad mora omogućiti neki plato ili tržnicu, a ne ovako. Ili barem neka pokupe za sobom to smeće, a ne da ono što ne prodaju ostave - govori stanarka. Prodavači, naravno, kada ih se to pita, za smeće govore da oni uvijek za sobom sve uredno pokupe. - Tko, ja!? Ne... To mora da je ovaj drugi.
